Mjesto: Gromka / Metelkova mesto / Ljubljana
Datum koncerta: 20.12.2012
Broj posjetitelja: 200
Cijena karte: 3€
Teško mi je danas još govoriti o reportaži s koncerta koji se dogodio prije dobrih mjesec dana. Prošlo je predugo, ali ipak: bolje ikad nego nikad. Za uspomenu – i kao opomena da glazbenoj sceni danas više nego ikad treba međusobna povezanost. Glavni akteri ovog četvrtkovog večera pokazali su je i te kako.
Kriza se u državi (i svijetu) zaoštrava, (mlađim) alternativnim izvođačima sve je teže samostalno organizirati čak i mini turneju po Sloveniji. Zato su prisiljeni potražiti racionalna, a opet zanimljiva rješenja. Jedno od njih svakako je koncertno udruživanje žanrovski i idejno srodnih sastava. Time su se poslužili i ovdje obrađeni sastavi: Barely Modern, Arhibald Arhibaldovich i Dečki iz dvorišta. U upravo minulom prosincu otišli su na kratku turneju po Sloveniji s početkom u susjednom Zagrebu. Sva tri sastava glazbeno se napajaju u bogatoj tradiciji alternativnog i indie rocka, a uz to pripadaju istoj mlađoj generaciji. Zvučno se u mnogočemu razlikuju, ali ipak prema van čine neku sadržajnu cjelinu koja se u prezentaciji previše ne sukobljava sama sa sobom. Kao što smo vidjeli uživo, uopće ne. Tako međusobno opuštenih i usklađenih bendova dugo nisam vidio ni na domaćim ni na stranim pozornicama. Važno je dodati i da su glavni inicijatori turneje bili dečki iz sastava Arhibald Arhibaldovich.
Kad sam Janu i Žigu iz sastava Barely Modern nekoliko dana prije zajedničke turneje na intervjuu pitao što od nje očekuju, stekao sam dojam da su na cijelu situaciju gledali pomalo skeptično. Iako su u jednom od ranijih pitanja odgovorili da među slovenskim sastavima poštuju i Arhibalde, u zraku se osjećala neka nesigurnost oko slaganja među sastavima. Bila je potpuno suvišna. Koncert je najviše obilježila upravo ta povezanost među sustvarateljima ove mini turneje. Na svakom koraku osjećalo se drugarstvo, kolegijalnost i dobra energija. Sastavi su se međusobno stvarno dobro uklopili. To se još izraženije vidjelo na kraju zadnjeg nastupa večeri, kad su se na pozornici sastavu Barely Modern pridružili i članovi preostala dva sastava te zajedno euforično zaključili turneju skupnim izvođenjem skladbe ”Jedilna čokolada” (Dečki iz dvorišta).
A već tada na pozornici uz sve ostale članove nisam primijetio frontmena sastava Arhibald Arhibaldovich, Nejca Bitenca. Je li to nešto najavljivalo? Da, nažalost. Nejc je te večeri odsvirao svoj posljednji koncert sa sastavom. Iako se to na pozornici nije osjetilo, u sastavu je već neko vrijeme škripalo. Početna kemija između njega i ostalih članova izblijedjela je i možda je za oboje najbolje da su se razišli. Nejc već radi na novom autorskom projektu, ostali članovi sastava prvo će potražiti njegovu zamjenu, a u roku od otprilike godinu dana možemo se nadati i prvom albumu.
Zajedničko svim trima sastavima na koncertu bila je kratkoća nastupa i loš zvuk, koji (tehnički) nije dopuštao nekakve velike glazbeno-slušateljske vrhunce. Gromka je većinu vremena bila potpuno puna, što se s obzirom na cijenu od jadnih 3€ i očekivalo. Prva su na pozornicu stupila braća Šušnjar, koja čine duo Dečki iz dvorišta. Kao sastav tada su službeno djelovali tek otprilike mjesec dana, pa opsežan repertoar od njih nije bilo za očekivati. Predstavili su nam pet svojih skladbi, koje krasi iskrena bratska interakcija, a zvučno ih vuče u najrazličitije smjerove alternativnog rocka, izraženije u post-punk i jangle. Jezična slika je višejezična (tekstovi su pisani na engleskom, slovenskom i srpskohrvatskom jeziku), a posebnost je snažan bariton vokalista (i gitarista) Nika Šušnjara, koji u nekim nijansama podsjeća na glas Iana Curtisa. Unatoč tek nekolicini odsviranih koncerata, bili su ugodno (i zabavno) iznenađenje te su večer otvorili na najbolji mogući način.
Nije prošlo ni pet minuta od koncerta dua Dečki iz dvorišta, a pozornicu su već zauzeli Arhibald Arhibaldovich. S obzirom na to da je bubnjar Peter Šušnjar u oba sastava isti, to možda i nije više tako iznenađujuće. O ovom je sastavu tijekom sve četiri godine djelovanja već dosta napisano; svakako se smatraju jednim od najčistokrvnijih slovenskih indie bendova. To ni sami ne kriju. I upravo je to neko vrijeme bio i njihov problem. U njihovoj se glazbi naime moglo čuti ponajprije glazbu drugih sastava, bilo je puno preuzimanja generičkih indie obrazaca…sve ono što često zadesi mlade glazbene sastave. Ovaj put je pak bilo posve drukčije. Imitaciju je zamijenila kreacija. To je, s obzirom na potencijal, zapravo bilo samo pitanje vremena. U njihovoj glazbi počeli su se pokazivati autorski elementi, počeli su oblikovati vlastiti zvuk i stil. Višegodišnje sviranje na različitim pozornicama po Sloveniji vidi se i u njihovu nastupu. Tu su vrlo samouvjereni, atraktivni, prezentni i uigrani. Njihov je nastup prava paša za oči i definicija energičnog nastupa. Posebno je oduševljavajući angažman bubnjara Šušnjara, koji ekipi ne daje samo puls na pozornici, nego i duh. Rijetko se naime dogodi da bubnjar toliko zasjeni ostale članove ekipe, a istodobno djeluje konstitutivno i povezujuće. Svakako srce i glava benda. Zato se unatoč odlasku pjevača Nejca Bitenca ne bi trebalo bitno promijeniti. Sastav uz takav razvoj čeka još svijetla budućnost.
To su, barem donekle, već okusili i članovi zadnjeg sastava na pozornici, Barely Modern. Prvaci alternativnog rocka u 2012. Njihov album We Cruise Like Tom Does osvojio je i kritičku javnost i brojnu slušateljsku masu. Nakon jednogodišnje londonske epizode vratili su se u Sloveniju jači nego ikad. Njihovi su nastupi sve ispunjeniji, frontmen Žiga Petkovšek pokazuje sve više karizme, uigrani su kao rijetko koji slovenski bend. Sve djeluje naprosto savršeno, iskreno i eksplozivno. Tempirana bomba rock’n’rolla i plesnih vibracija. Kao i već nekoliko puta prije, nastupili su vrlo udarno, bez sekunde stanke (još uvijek čekam skladbu Mr. Man), dinamično i poticajno. Njihov ”live” zvuk još je agresivniji od studijskog, a već i on djeluje vrlo koncertno i iskonski. Svemu rečenom nema se više što dodati, osim da već nestrpljivo iščekujemo novi album.
Večer i turneja završile su već spomenutim spajanjem sva tri izvođača na pozornici. Izvedba skladbe ”Jedilna čokolada” bila je prije svega vrlo zabavna, simpatična i pjevna. Pjevušio sam je još cijelu noć. Ono što će meni kao gledatelju ostati u sjećanju prije svega je ta (već gore opjevana) povezanost koju je bilo teško previdjeti među članovima različitih sastava. Iako povezivanje različitih sastava radi izvođenja turneja do sada nije bilo nepoznanica, bojim se da će u budućnosti za manje poznate sastave to postati jedini način da se predstave široj slušateljskoj publici.
Galerija slika
