Autor: Urban Bolta
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Vrba na Koruškoj (Velden am Wörthersee) / Bluesiana Rock Cafe / Austrija
Datum koncerta: 30.01.2013
Broj posjetitelja: 100
Cijena ulaznice: 22,00€ (u pretprodaji) / 26,00€ (na dan koncerta)
Očito su ameriški bendovi shvatili da im Europa nikad nije zatvorila vrata i da su na Starom kontinentu više nego dobrodošli – to ne vrijedi samo za najveće izvozne proizvode ameriškog rocka tipa Foreigner i Journey, koji nakon dva, čak tri desetljeća ignorancije posljednjih godina opet redovito koncertiraju po Europi, nego i za cijelu hrpu manjih klupskih postava koje su nanjušile priliku i prihvatile se misije vraćanja nekadašnjeg sjaja. Jedna od tih postava su i Rhino Bucket, koji su se na posljednjem prijelazu desetljeća vratili na europsku koncertnu scenu nakon gotovo dvadeset godina, a od tada su u našim krajevima u kratkim razmacima odradili već nekoliko turneja.
Kad su prije gotovo točno dvije godine svirali u Bluesiani u Vrbi na austrijskoj Koruškoj, ja sam se iste večeri uputio u Beč na Accepte, a nakon dvije godine došlo je vrijeme da se kalifornijskoj postavi konačno odužim. Mjesto »zločina« bilo je isto, u svoje je okrilje ponovno zvala Bluesiana, idilični klub intimne atmosfere, omiljeno okupljalište svih glazbenih sladokusaca željnih bluesa i klasičnog rocka.
Kad su Rhino Bucket u ovom glazbenom hramu svirali prvi put, okupilo se tek nekoliko desetaka duša, pa je pogled pri ulasku u relativno popunjen klub ovaj put bio mnogo ljepši. Tko zna, možda je za to kriv dobar glas o kalifornijskom kvartetu, a možda lokalni predbend iz Beljaka, čiji smo nastup nažalost propustili. Bilo je oko deset navečer kad su iz backstagea kroz klub prodefilirali Amerikanci, smjestili se po pozornici, sredili još zadnje tehničke sitnice i već su nas poveli na rock’n’roll izlet dug sat i pol, u petoj brzini i bez usputnih stanica!
Rhino Bukcet predstavili su se u postavi s dvojicom originalnih članova, Georgom Dolivom na vokalu i ritam gitari te basistom Reevom Downesom; na lijevoj strani svirao je gitarist Brian »Damage« Forsythe, koji im se pridružio pri ponovnom okupljanju prije dobrih deset godina, a iza bubnjeva je udarao posljednji pridošlica u grupi, dugokosi Dave DuCey. Tijekom uvodne skladbe One Night Stand posjetitelji su zakoračili korak-dva naprijed i još tješnje obgrlili pozornicu, a bolji odaziv nego prije dvije godine izmamio je osmijeh i na lica članova benda te im napuhao jedra novim vjetrom.
U prvom dijelu koncerta Rhino Bucket nizali su jednu za drugom skladbe s prvijenca, jer su na turneji na kojoj danas kultni garažni klasik »Rhino Bucket« iz 1990. sviraju u cijelosti. No pozor! Kao što je tijekom jednog od obraćanja upozorio vidno raspoloženi frontmen finskih korijena Dolivo, zbog spora s izdavačem Warner Bros, koji posjeduje sva prava na prva dva albuma, danas je do dragocjenih ploča vrlo teško doći – navodno ga u originalnom izdanju nema ni sam Dolivo! Zato nas je prisutne ovlastio da glazbu iz njihova prvog razdoblja bez grižnje savjesti slobodno ukrademo s interneta!
Rhino Bukcet predstavnici su izravnog glazbenog izraza, njihov stas i glas stvoreni su za koncertne nastupe, na kojima energija razbijanja djeluje potenciranom snagom! Nema sumnje da su Georg Dolivo i društvo kao klinci odrastali uz AC/DC zvuk iz vremena Bona Scotta, jer su njihove gitarske fraze te himnični napjevi i back vokalna izvedba u refrenima silno nalik staroj školi australskih rock velikana, a tužno je što dok jedni sviraju na rasprodanim stadionima diljem svijeta, drugi životare po klupskim beznicama. Dolivov vokal djeluje neokrnjeno, uz njegovo se kričanje čovjek samo pita kada će glasnice od svog napora eksplodirati! Frontmen je bio izvrsno raspoložen, pa je u stankama znao začiniti atmosferu pokojom komičnom opaskom. Gitarist Forsythe zbog jednostavne građe skladbi nije imao pretjerano težak posao, kao ni energični bubnjar DuCey, koji je većinu koncerta odradio u ujednačenom stilu uvijek nasmijanog Ringa Starra. Svojom pojavom simpatije je pokupio i basist Downes na lijevoj strani pozornice, kako i ne bi, kad je tijekom sviranja izvodio grimase iz zlatnih dana filmskog glumca Clinta Eastwooda. Baš svaki odsvirani himnični napjev bio je spomenik svoje vrste i natjerao je posjetitelje na ritmično udaranje desnom nogom o pod, nijednog se od njih ne bi posramili ni sami AC/DC! Nakon što su odsvirali cijeli prvi album, Rhino Bucket prihvatili su se još šake skladbi s ostalih albuma, od kojih valja izdvojiti naslovnu s aktualnog albuma »Who’s Got Mine«, filmsku uspješnicu Ride With Yourself i u finali koncerta još Beat To Death Like A Dog.
Rhino Bucket su izravnim rock’n’roll šutom s primjesom prkosa, prljavštine i erotike još jednom pogodili čavlić točno u glavu! Sat i pol jednostavne glazbene retorike, namijenjene dosadom izmorenoj radničkoj kasti, prošlo je u tren oka i učvrstilo nas prisutne u uvjerenju da negdje u zabačenim kutovima još uvijek živi i stvara duh klasične hard rock tradicije.
Setlista
1. One Night Stand
2. Beg For Your Love
3. Train Ride
4. Going Donw Tonight
5. Even The Sun Goes Down
6. Blood On The Cross
7. Shut Down
8. I’d Rather Go Insane
9. Inside / Outside
10. Ride The Rhino
11. Raise Your Glass
12. Who’s Got Mine
13. The Hardest Town
14. Welcome To Hell
15. Ride With Yourself
16. She’s A Screamer
17. Bar Time
18. Hey There
19. Beat To Death Like A Dog
20. Ain’t Going Back
Galerija slika
