Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Gjurin, Gal
Izdavač: Samozaložba
Izdanje: 2012
Ocjena: 4/5
Gal Gjurin je provjereni radoholičar koji rijetko spava. Pa čak i njegov san mora biti nabijen stvaralaštvom da bi zadovoljio nemir istraživačkog duha ovog glazbenika. »Duša in Telo« stiže nakon tri godine. Treći samostalni studijski album Gala Gjurina. Dvostruki album. Izvor Gjurinovih ideja dakle ne presušuje.
Slojevitosti i višestrukih glazbenih pogleda koji su smješteni u učinkovitu simbiozu naravno da ima napretek na albumu “Duša in telo”. Lijep, lagan, opuštajući uradak. Sažetih kratkih poteza. Provjerenog učinka već pri prvom slušanju. Raznolikog sadržaja koji spaja elemente klasične glazbe, pa elemente jazza, soula, bluesa, čak i world musica ne manjka. Povrh svega toga “Duša in telo” u svom karakternom okviru zadržava snažno uporište u elementu pop retorike.
Gal Gjurin je prekaljen umjetnik. O tome svjedoči prijeđeni put s Projektom mesto, nadalje uzbudljiva avantura s Galeristi. Čovjek zna kako postaviti strukturu skladbe, poznaje pojam aranžmana. Zna se snaći u studiju. Radi sve sam. Svira gotovo sve sam, recimo kar pretežno sve sam. Stvari ima pod kontrolom i apsolutni je gospodar kreacije albuma »Duša in telo«.
Za Gala bi se moglo reći da je novodobni, zdravo izrezani nastavak pop popevkarstva sedamdesetih, koje je punim sjajem cvjetalo uz nezaboravne vječnozelene hitove Iva Mojzera, Ditke Haberl, Janka Ropreta, Majde Sepe itd… Pop okvir Gal razbija uključivanjem aranžmana za puhače i klavijature, koji ispunjavaju većinu pozadine zvučne slike, u središtu priče je naravno njegov vokal, koji u takvom organski »izštekanom« zvučnom krajoliku u nijansama vuče na boju glasa Jana Plestenjaka. U sve to utkan je karakterističan tradicionalni slovenski melos i atmosfera koja donosi povremeno prepoznatljivu slovensku crtu gorčine i ogorčenosti.
Zanimljivo je da najbolje pale na albumu instrumentali »Ko se tam gori olistajo breze« i »Glasba za film, ki ga ni«. U oba se razmahuje aranžman akustične gitare, koji u krajoliku glazbene pratnje u pozadini djeluje što je moguće više »slovenski«, a istodobno kao salivena za filmsku podlogu. Oba imaju snažan art karakter i istaknut napitak emocionalnosti (kao instrumentali!). Možda Galu ne bi bilo loše razmisliti da se u budućnosti late muzike za neki film. Prvi album zaključuje skladba »Ples v slovo«, koja budi sentiment uvodne »Duša« (toj paraleli pridonosi uključivanje violine Matije Krečiča na obje skladbe), samo što dijalog emocija s vokalom u skladbi »Ples v slovo« stvara violina, dok klavir u dijalogu s Galovim vokalom u početnom dijelu dramatične skladbe »Duša« izaziva domet šansone.
Skladba »Sedemnajst« rođena je za izdanje u obliku singla i masovno vrtenje na radijskim frekvencijama. Skladba koja otvara drugi CD zvan »Telo« jedna je od najuspjelijih kompozicija na albumu, s razrađenom glavom i repom, art popa s ukusnom dozom jazz uložaka (integracija klavijatura). Ulogu predstavljanja albuma, prije njegova izlaska, pak je u tom smislu preuzela skladba Knjiga obrazov – još trivijalnije zavedena kompozicija koja djeluje još zaraznije pri prvom slušanju. U taj rog još odlučnije puše skladba To je to s duetom Nine Pušlar, koju će osjetljiviji na višak šećera patetike brzo »preskočiti«. Pa još jedan takav tipičan bockavi trik, ali općenito probavljiv nalazimo u zabavnoj Fani. Istina je. »Telo« odmah ulazi u uho i djeluje bliže rotaciji na radijskim valovima od prvog CD-a zvanog »Duša«. »Ko obrneš novo stran« djeluje u dahu disko funk koprene sedamdesetih – još jedan silno zarazan pop štikl, gdje situaciju spašava začinska integracija priklopa gitare na struju.
Gal je lukavi aranžerski lisac. Zna dozirati varijabilnost u pratnji (u generiranju slojevitog glazbenog krajolika). Zna stvarati primjeren splet međusobnog dijaloga klavijatura i gitara u kulisi pratnje. Nakon skupa brzo zaraznih kompozicija i istančanog sadržaja višeslojnog aranžiranja (harmonije instrumentalne kulise Galovu vokalu) drugi je album pravi dokaz velikih aranžerskih i skladateljskih talenata Gala Gjurina. Vrhunac art pop šarma drugog albuma uhvaćen je u melankolično čeznutljivoj osobno ispovjednoj naslovnoj skladbi. U skladbi »Duša in telo« za atmosferični krešendo ne samo drugog albuma, nego cijelog albuma »Duša in Telo«. Lagano šuštava »Do neba« izaziva novo raspoloženje i održava silno uspješnu ravnotežu između trenutačne dostupnosti melodije i artističke izazovnosti. To je »srednja linija«, koju kao tekstopisac i skladatelj najteže uhvatiš, da istodobno kupiš naklonost slušatelja i učinkovito ostvariš svoj kreativni ja. »Gruvito, ergo sum«? Čak bi i Miles Davis u fazi albuma »Tutu« uz nju naćulio uši he he he. Dobar završni začin albuma. Više takvih molim, Gal!
Oba albuma silno lijepo teku kroz uho, impresioniraju svojom naglašenom razigranošću, koju trenutno primijetiš među kompozicijama. Ipak, bode u uho osjećaj da se Gal u naslijeđu albuma »Duša in telo« još uvijek u prvom redu i najprije prilagođava masi, podređuje ciljnoj skupini slušatelja. Radije ostaje prihvatljiv pozornici Cankarjevog doma, gdje u godišnje pretplate ulaže svoj »intelektualni« kapital većina naših baka, tetki i stričeva. Uza sav art talent koji Gal nosi u sebi, osjećaj za istančano sofisticiranu plazmu mudro izrezanih glazbenih struktura, nažalost se tog osjećaja na albumu teško otresti (naivna, u gotovo previše poznatom mediteranskom melosu izrezana »In ko se vračal boš nazaj« je npr. potez previše) .Osjeća se da Gal može iz sebe izvabiti više eklektičnosti, artističke »ubrisanosti« u pozitivnom smislu, izazovne neobičnosti. Pitanje ostaje. Hoće li se Gal Gjurin usuditi otvoreno izazvati i pokazati svoj stvarni kreativni ja u budućnosti? »Duša in telo« nadilazi album »Srce«, o tome nema sumnje, i manifest je daljnjeg artističkog sazrijevanja Gala Gjurina. Vrlo vjerojatno će, kao samostalni izvođač, slijediti izražajnu sferu albuma »Duša in telo« i u budućnosti te razvijati, njegovati i nadograđivati zacrtane glazbene smjerove najnovijeg albuma.
Postava
Gal Gjurin – vokal, razni instrumenti, autor tekstova, aranžmani, kompozicije
SURADNICI GLAZBENICI
Severa Gjurin – vokal
Matej Gruden – vokal
Blaž Učakar- vokal
Nina Pušlar – vokal
Igor Leonardi – oud, tiple
Klavdija Jaketič – bisernica
Jan Plestenjak – gitara
Mirko Medved – gitara
Matija Krečič – violina
Marko Kragelnik – violončelo
Nuno Coelho Silva – violina
Nataša Brina Zupančič – violina
Valentin Štante – viola
Jelena Soro – oboa, engleski rog
Domen Gracej – puhači, vokal
Uroš Vegelj – tuba
Andrej Žust – francuski rog
Blaž Celarec – udaraljke
Miha Kraker – udaraljke
Boris Šprajc – udaraljke
Jan Vrhovnik – udaraljke
Enos Kugler – bubnjevi
Gašper Peršol – bubnjevi
Matijas Severhen – bubnjevi
Gašper Konec – harmonika, Hammond orgulje, električni klavir
Miha Debevec – dijatonska harmonika
Tomaž Rožanec – klavirska harmonika
Jean Markič – usna harmonika
Produkcija
Gal Gjurin
Popis skladbi
CD1. (“Duša”):
1. Duša
2. In ko se vračal, boš nazaj
3. Ikar
4. Sneg
5. A me slišiš še?
6. V tišini
7. Spet doma
8. Nisem kriv II.
9. Mrak
10. Ko se tam gori olistajo breze
11. Ples v slovo
CD2. (“Telo”):
1. Sedemanajst
2. Knjiga obrazov
3. Ne razumem, zakaj
4. Glasba za film, ki ga ni
5. To je to
6. Nisem kriv I.
7. Fani
8. Ko obrneš novo stran
9. Duša in telo
10. Do neba
11. Gruvito, ergo sum
