(Iz)redno ubijanje (ne)slušateljskog đavla, Werefox-Ortofest! (2013)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Mjesto: Ljubljana / Orto bar / Slovenija
Datum koncerta: 10.04.2013
Cijena ulaznice: 7,00€

U sklopu ovogodišnjeg Ortofesta mogli smo svjedočiti i nezavisno-rockerskom kvartetu Werefox. Psycho-pathski dio čine Bekko (gitara) i Melée (vokal), a David (bubnjevi) i Manuel (bas) njihova su dijametralna suprotnost (ex-Sphericube, ex-Lollobrigida), koja pak nipošto nije “normalna”.

Ako su ova prva dva u glazbenom izrazu suptilna ili varljiva, naizgled jurišna, nagonom zaustavljajuća, upozoravajuća, žarka ili t(a)lasajuća (se), prijeteća i usnula, izoštreni osjeti lisičjeg vukodlaka djeluju upravo zahvaljujući čvrstom trupu zvijeri, sastavljenom od snažnih ritamskih kostiju i besprijekorno funkcionirajućeg, mišićavog sustava, a bas je zategnut na bubanj poput žice. Obje polovice u suradnji stvaraju mitski hibrid sporosti i lukave zvijeri, u glazbi, da ne bude zabune.

Čvrsto okvirje basa i bubnja osjeti se čim bend uključi gas. U maniri “upali i sviraj” prekmurski se kvartet predstavlja uvodnom pjesmom The Redneck Genius Story s prvijenca I AM MEMORY (God Bless This Mess Rec./2013), a zvučna slika je od početka čvrsta. Kućni tonac glasnoćom podešava samo glavni vokal Melée, a prateće vokale Bekka i Manuela, koji dobro nadopunjuju njezin refrenski način, najviše kroti sveglasovne izlete gitarista, koji (možda zahvaljujući ritam sekciji) mjestimice djeluju poput klavijatura, dakle šire glazbenu sliku, brišu granice klasičnog kvartetnog rockerskog sviranja i dodaju umjetničku vrijednost, na ljestvici od nule do beskonačno.

Da je neovisnjački princip djelovanja u “rock’n’rollu”, što god to danas bilo, gotovo jedino moguć, dokazuje i jedan od šefova ex-Ministrstva za R’n’R, koji prihvaća svjetlosno kormilo – svjetlo “radi” puno bolje nego inače, iznenađujuće i prije svega pohvalno!

Werefox je naravno rock bend, a ne zabavljački sastav, pa se u brzim, nužnim stankama (ugađanje instrumenata, močenje grla na ovaj ili onaj način, brisanje znoja,..) između pjesama ne služe takvim nepotrebnim kvazi-humorističnim zavaravanjima, no ipak je neizostavna zahvala Melée, gotovo uvijek na španjolskom jeziku.

Nakon početnog dijela koncerta iznenadi me plesnija pjesma Beyond Mercy, odsvirana naravno u njihovoj maniri. Lisičji vukodlak dakle nije mračan, tamu nosi u sebi, uglađeno neuglađen, mrzovoljan je na elegantniji, poetičniji način (čitaj slučajnost: Poetry hostility, natpis na majici pjevačice).

Nakon prvog dijela koncerta predstave pjesmu nastalu u suradnji sa Scottom McCloudom (Girls against Boys), The Boy In Me, The Girl In You. “Kaubojski” aranžman čini mi se više nego primjerenim s obzirom na samu tematiku pjesme, refren je gotovo vedar, ali opet na način lisičjeg vukodlaka, nikad “iz prve”, i pomakne, pomakne, ako ne drukčije na poziv pjevačice, onda barem za dva koraka naprijed.

Klasično nagovaranje pospane, slabokrvne, ljubljanske publike, naravno uz iznimku znanaca i prijatelja benda, na koncertnim je poprištima prijestolnice već gotovo tradicija, nakon dva koraka naprijed čak se stvori i solidno koncertno ozračje. Svaka čast, Werefox, scensko iskustvo čini svoje, a o bontonu slušanja općenito kasnije. Spomena su vrijedni i simpatični viseći ukrasi na temu lisičjeg vukodlaka iznad bubnjara – pečat originalnosti, nema što.

Nakon klasičnih povika “Špilej!” i ne tako klasičnog “Profesor’ca!”, među kratkim stankama (pjevačicu prepoznaje, valjda njezin učenik?) bližimo se kraju koncerta i vrijeme je za “hit”. March of The Finest naslov je singla za koji su snimili prvi videospot, u suradnji s njima dobro poznatim redateljem Venom Jemeršičem.

Za mekano slijetanje natrag u stvarnost, ako smo tijekom koncerta letjeli, dizali se i spuštali u glazbenoj atmosferi Werefoxa, zaslužne su posljednje dvije pjesme Urgency i Did I Kill The Devil In You? Potonja je inače čvrstu ritmiku glazbenog aranžmana elegantno razbila (ako sam dobro brojao?) taktom 9/8 i neizostavnim gitarskim riffom, koji je vjerojatno i sam diktirao aritmiju.

Iz pozadine, odakle je koncert bilo najudobnije slušati i gledati, u jednom sam trenutku imao priliku prisustvovati istovremenom – uz spomenutu pjesmu, pred mnom, točnije za šankom, odvijao se pravi “kmš-ovsko-studentski” žur, nekulturno deranje na sve strane, s potpunim ignoriranjem nastupajućih, po principu: uff, kako je ovdje tiho (tijekom stanke), vikat ću još malo glasnije, jer sam položio kolokvij, kakav je žur ovdje u Ortu, daj još jednu – pa nažalost doista ne još jednu pjesmu. To očito u posljednje vrijeme spada i u bivši hram R’n’R-a. No dok god će se u hramu slušati tako kvalitetna glazba, đavla ćemo od sada nadalje (iz)redno ubijati ignorantskom reakcijom. Hvala, Werefox!