Fotografije: Jerneja Jerak
Mjesto: Orto bar / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 24.04.2013
Broj posjetitelja: 30
Cijena karte: 10 €
Kad čujete sintagmu »Društvo mrtvih pesnikov«, pomislite li prvo na film ili na bend? Ako je odgovor ovo drugo, onda ste trebali biti na koncertu Društva mrtvih pesnikov u Orto baru, gdje su pod podnaslovom »jagodni izbor« nastupili na Ortofestu. Zašto? Ako ni zbog čega drugog, onda zbog dobre zabave, a ako ne zbog nje, onda zbog principa podrške bendu – na koncertu nisam siguran je li bilo više od 30 ljudi, a i to je vjerojatno previsoka brojka.
Unatoč čekanju da se nakupi više ljudi, bend je jednom ipak morao početi – i to se dogodilo sat nakon službenog početka. Orto bar odavao je dojam mrtvila, osjećalo se kao da je mrtav… sve je vrištalo o nekom praznom, preminulom osjećaju. Jesu li Društvo mrtvih pesnikov passe? Ako na to možete odgovoriti s da, onda ih jednostavno nikad niste voljeli. Jer Društvo mrtvih pesnikov bili su jedini koji te koncertne noći u Orto baru nisu bili mrtvi.
Društvo mrtvih pesnikov vjerojatno je već prava slovenska pop/rock institucija. Imaju lijepu zbirku hitića, nekoliko albuma, a prije svega dug staž i podosta koncertnog iskustva. Ali rekao bih da je za njih prijelomna točka bio trenutak kad je u bend ušao gitarist Peter Dekleva (Adam, Srečna mladina itd.). To je bio onaj faktor koji je uz radijsku privlačnost i tipične klasične rock zahvate bendovu zvuku dodao drskost, osjećaj istraživanja i nadilaženja, čak i eksperimentalnosti. Peter Dekleva vlastoručno je pretvorio Društvo mrtvih pesnikov iz tipičnog pop/rock benda u izuzetno zanimljivu skupinu. To vrijedi i za zvuk i za energiju – Petrovo odrsko poplesavanje danas je već legendarno. I jedno i drugo vrijedilo je i na ovom koncertu.
DMP sam dakle označio kao tipičan pop/rock bend – »krase« ih srednje karizmatičan frontmen, visoka pjevnost, radiju prijateljska rokerska udarnost, nekoliko balada za zaljubljene i nekoliko klasičnih rock momenata za one koji piju pivo. Dok se, naravno, ne počne pričati o Deklevi. To je glazbenik koji i u najklišejiziranije pop obrasce unosi neku drskost. Koji svoju eksperimentalnost već prilično riskantno uklapa u forme pop glazbe. I upravo ga to čini tako velikim. Ne golo eksperimentiranje, nego eksperimentiranje u prilično konzervativnoj formi, u prilično zatvorenoj formi kad su u pitanju neki nepoznati i pustolovni zvukovi. A Deklevi upravo to polazi za rukom – kod balada se igra delayevskom oscilacijom, kod rokerskih linija sintesajzerskim spejs zvukovima, a kad god može, doda i svoj već zaštitni znak – udarac po žicama iza sedla vrata gitare, koje potom vrate pojačalski feedback i sasvim ludo odzvanjaju. I baš svaki takav eksperimentalan zahvat savršeno pristaje glazbi čiji je Dekleva dio.
Društvo mrtvih pesnikov dakle je zanemarilo mali broj posjetitelja i zato se radije – zabavljalo. Sat i pol repertoara bio je, kako je i najavljeno, pravi »jagodni izbor«, na kojem su odsvirali od svojih hitova (»Komu zvoni«) do onih malo čudaškije domišljatih skladbi, poput primjerice »Pingvin«. Da ostatak Orto bara ne označim golo kao mrtav – posjetitelji su sa nastupa zasigurno otišli zadovoljni, a oni koji nisu bili fotografi odn. snimatelji, čak su (doduše minimalno) i plesali.
Bendu to zato zasigurno ubrajam u prednosti – sviraju jednako za jednoga kao i za tisuću ljudi. Nonšalantnost ne poznaju, a ako citiram pjevača Alana Viteziča: »Za vas ćemo garati i pritom se zabavljati.« I upravo je taj izrek te noći (a vjerojatno i mnogih drugih) predstavljao DMP.
Galerija slika
