Helmet na krilima apokalipse ponovno grmjeli u CUK Kino Šiška (2017)

Poba Zadnje ažurirano 18. travnja 2020.

Lokacija: Ljubljana / CUK Kino Šiška / Slovenija
Datum: 01.03.2017

Nevjerojatno kako vrijeme leti. Nisu prošle ni dvije i pol godine otkad su američki alternativni metalci Helmet svratili u CUK Kino Šiška, kad su na toj turneji izvodili svoj album »Betty«. U cijelosti. Ovaj put su se ponovno vratili u Europu i opet u slovensku prijestolnicu te sa sobom donijeli svježi autorski materijal. U listopadu prošle godine izašao je naime ukupno osmi studijski album sastava naslova »Dead to the World«.

Prije nešto više od dvije godine Page Hamilton i njegova ekipa nastupili su bez predgrupe. Ovaj put su je doveli sa sobom. Zapravo, počeci sastava Local H ukorijenjeni su, baš kao i kod Helmet, duboko u osamdesetima. Grupa je danas duo kojeg čine osnivač i originalni član, pjevač i gitarist Scott Lucas, te bubnjar Ryan Harding. Dugovječna formacija u džepu ima niz albuma, no naravno da Local H u svojoj prošlosti nisu oduvijek nastupali kao duet. Nastup dvojice iskusnih i energetski do zuba naoružanih glazbenika, koji su se pod reflektorima male dvorane u Kinu Šiška cvrčili i prolijevali hektolitre znoja, odmah je osvojio srčanošću, dok su valjali teške rifove, a Ryan je zapanjio svojom neukroćenom podivljalošću na rubu zvjerske izbezumljenosti, kad je nemilosrdno mlatio po činelama i ostatku bubnjarskog seta. Lucas je ponudio iznimno naoštren, lavinski, nareverbiran i masan zvučni zid, koji se šepurio kroz neukroćenost gitarskih fraza, a sam je predstavu nadopunjavao ludom vokalnom egzekucijom. Alternativni rock na premisi sirovog garažnog šunda, od kojeg nije bilo teško ogluhnuti ako si te večeri bio neoprezan.

Helmet su se predstavili u nepromijenjenoj postavi u odnosu na posjet Kinu Šiška u listopadu 2014. Iako je set lista bila podređena novim skladbama albuma »Dead to the World«, kvartet se nije dao dugo moliti da repertoar začini i starijim točkama, osobito onima s prva četiri, danas kultna albuma svoje karijere. U glazbi Helmet čuješ svašta, a raduje činjenica da im je malo tko sličan, ako uopće itko.

Zašto su Helmet tako cijenjeni i u novim vremenima, što je potvrdilo dupkom puno prizorište Kina Šiška, pri čemu u prvim redovima nije manjkalo talijanskih posjetitelja, koji su tijekom koncerta djelovali posebno zagrijano? Zbog Hamiltona, naravno. Nije to mačji kašalj da si kao gitarist toliko poseban i višeslojno izbrušen da te za svoj prateći sastav odabere sam presvijetli David Bowie.

Page je već dolaskom na pozornicu najavio kako sjajan gitarist može biti, dok je zagrijavao prste jazzom obojenim varijacijama soliranja. Bend je zatim složno zagrmio u Give It. Čudovišno lomatanje čeličnih, pokvarenih rifova i ekstremnog šunda, koji se naglo oslobađao u prostoru, trebalo je pratiti negdje u sredini, ili u sredini naprijed. Hipnoza! Skroz lijevo ili desno mogao si na trenutak ogluhnuti, toliko su navijeni monitori proizvodili mnoštvo decibela. Hamilton je u jednom trenutku koristio lijep, čist, blago mističan vokal, a u sljedećem se pretvarao u bijesnika koji je kroz gnjev poezije nosnim grlenim glasom bjesnio nad obezvrjeđivanjem pojedinca u ovom, davno propalom društvu i, napokon, civilizaciji. Sloj za slojem, pojačan i doprinosom ritam gitarista Dana Beemana te izuzetno živahnom i razigranom ritam linijom povremeno zadebljanog groove momenta, nad kojom su bdjeli rifovi u sinkopama. Na trenutke hipnotično, i srhljivo otuđeno, pa opet zbližano s milinom istančanih finesa. Postapokalipsa i katarza te su večeri, uz druženje s Helmet, konačno su ipak započele!

autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik

Setlista: