Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / Gala hala / Slovenija
Datum koncerta: 06.06.2013
Broj posjetitelja: 100
Cijena karte: 15,00€ (u pretprodaji) / 18,00€ (na dan koncerta)
Progresivna rock scena cvate. Cvate toliko snažno da se već ozbiljno približava svojim zlatnim godinama, dakle sedamdesetima prošlog stoljeća; ako ništa drugo, trenutno je zasigurno najjača nakon kraja progresivne ere, kad su nastupile osamdesete. Primat isključivo germanskih skupina podijelili su Skandinavci i istočne zemlje Europe, a tu scenu najviše održavaju na životu Poljaci; Poljska pak nije samo plodna proizvođačica fantastičnih bendova, nego je uz skandinavske zemlje i možda Italiju zasigurno jedna od najjačih podupiratelja i zagovornika progresivnog rocka. A mi, slovenski štovatelji scene, imali smo ovaj put izuzetnu čast, jer su nas posjetili upravo poljski glasnici progresive – Riverside.
Naravno da smo znali da Riverside dolaze s razlogom – baš ove godine izdali su svoj fantastičan album Shrine Of New Generation Slaves, koji ih je ovaj put obilježio kao izrazito atmosferične, osjećajne i nešto mirnije glazbenike, jer su onaj za prog tipičan tehnički naglasak zamijenili predivnim zvučnim krajolicima, melankoličnim ugođajem i emocionalnom slikom. RockLine recenziju albuma inače možete pročitati ovdje, a Aleš Podbrežnik je o albumu napisao i sljedeće: »To je album koji će vas u besprijekorno izvornom prenošenju glazbene poruke naprosto osupnuti.«
Naravno, album nije bio (jedini) razlog za veselje slovenskih bendovskih štovatelja. Bio je tek točka na i, trešnja na torti uz najavu da Riverside dolaze u ljubljansku Galu halu. Oduševljeni bismo bili u svakom slučaju, ali uz jedan od ovogodišnjih (naj)boljih albuma uzbuđenje je bilo još veće. Barem sam tako mislio.
Riverside su vjerojatno jedni od najprofesionalnijih glazbenika koje sam ikad vidio, pa ipak ni oni nisu uspjeli sakriti razočaranje posjetom, koji je okupio tek kojih 100 ljudi (a i pola njih bili su stranci). Vođa benda Mariusz Duda razočaranje je doduše više puta pomalo nespretno prikrio šalama, ali svi smo znali da je bend očekivao više. I to posve opravdano. Jer ono što su ovaj put (a ne sumnjam da im uspije uvijek) priredili Riverside, može uspjeti samo rijetkom bendu.
Već na početku Duda nije dopustio da mu razočaranje uništi večer – štoviše, opustio je cijeli bend i publiku na posebno način i time već uvodno stvorio odlično raspoloženje. Ono se potom samo stupnjevalo, a razlog je bila bendovska predobrota, njihov doista besprijekorno izveden koncert, luda živa energija… superlativima nema ni kraja ni konca. Riverside su, kako se za namjensku turneju i priliči, odsvirali praktički cijeli novi album, a većinu skladbi u maniri pravih progresivaca primjereno produljili virtuoznim improvizacijama. Uz majstorstvo baš svih članova benda bilo je teško pratiti i odlučiti se za istaknutog – Duda je sa svojim neprestano ugodnim vokalom, koji često podsjeća na Stevena Wilsona, bez problema istodobno pjevao falsetom i svirao kompleksne basove ritmove te nas je na trenutke svojim karizmom podsjetio na Rushovog Geddyja Leeja; gitarist Piotr Grudziński je s prirodnom lakoćom sviranja reminiscirao na najbolje dane Davida Gilmoura, a većina improvizacija izvedena je u onom pravom bluesy space rock osjećaju; Michal Łapaj je na čak pet različitih klavijatura, analognih i digitalnih, bez problema šaltao s jedne na drugu i stvarao koktele neobičnih zvučnih podloga i solaža; Piotr Kozieradzki pak je u svakom trenutku napredne improvizacije uvijek uspijevao držati ritam, neprestano je predviđao sljedeće korake svojih sučlanova i sve skupa bez poteškoća vezao u smislenu bubnjajuću cjelinu. Među članovima doista nije bilo prosjeka. Štoviše – nije bilo niti jedne jedine pogreške.
Naravno, koncert nije bio samo smiren i osjećajno atmosferičan, kao što je to bendov posljednji album. Prikazali su i hrpu skladbi iz cijele karijere, ponajprije one koje stoje u suprotnosti s novima – one teže, mračnije i snažnije, one u kojima se Duda pretvara u režećeg monstruma, pa one eksperimentalnije komade u kojima se sve tako intrigantno isprepliće, a istodobno se sve odvija prebrzo za prosječnog slušatelja da bi razvezao sve složene tehničke čvorove u glazbi Riverside. Ponajprije je bilo nevjerojatno kako lako bend prelazi kroz cijeli svoj stvaralački put, kako vladaju baš svakim djelićem svake skladbe te kako naposljetku sve već dorađene skladbe u improvizatorskoj groznici okrenu sebi u prilog. Tu bih opet htio skrenuti pozornost na Dudu i na to kako je sve prijelaze iz ugodnog, mirnog »wilsonovskog« vokala u metalsko režanje obavio posve nonšalantno i bez posebnog napora.
No i savršenstvo s vremenom nekim posjetiteljima nije bilo dovoljno. Osobito se na bisu iz pozadine čulo puno glasnog razgovora uz tipično veseljačenje s pivom – što je pak, s druge strane, izazvalo srdačan odgovor onih pravih posjetitelja i slušatelja, koji su ih više puta žestoko opomenuli.
Savršenstvo je teško opisati, jer je najlakše pisati o greškama i posljedičnoj ljudskosti. No te večeri grešaka nije bilo. Bila su tu samo četiri izvanzemaljska glazbenika koji su ipak s posve pravom ljudskom osjećajnošću u gotovo dva sata iz posjetitelja izvukli sve što može uspjeti samo glazbi, a time su zasigurno svima dočarali nezaboravnu večer o kojoj ćemo sanjariti još dugo, dugo vremena.
Setlista
Night Session – Part Two
Night Session – Part One
1. New Generation Slave
2. The Depth of Self-Delusion
3. Feel Like Falling
4. Driven to Destruction
5. Living in the Past
6. 02 Panic Room (Epilogue)
7. We Got Used to Us
8. Egoist Hedonist
9. 02 Panic Room
10. Escalator Shrine
—dodatak I.—
11. Left Out
—dodatak II.—
12. Conceiving You
13. Celebrity Touch
Galerija slika
