Autor: Rok Klemše, Urban Bolta
Fotografije: Nina Grad
Mjesto: Cvetličarna / Ljubljana / Slovenija
Datum koncerta: 06.06.2013
Broj posjetitelja: 500
Cijena karte: ulaz slobodan
Do početka najvećeg festivala na slovenskom tlu, tolminskog MetalDaysa, koji će ove godine obilježiti desetu obljetnicu festivala MetalCamp, a ovaj put prvi put zaista i u cijelosti oduševljava odličnim izborom nastupajućih, dijeli nas tek nešto više od mjesec dana. Vrućicu pred 21. srpnja podiže i serija koncerata MetalDays Warm Up, a ovaj je, vjerojatno i zbog besplatnog ulaza, održan pred brojnom publikom koja je lijepo napunila ljubljansku Cvetličarnu.
Akademskih petnaest minuta nakon osam na pozornici su prvi procvjetali mladi kranjski death metalci Armaroth, koji su tek dan-dva prije nastupa objavili svoj prvi EP False Vision pa su nastup iskoristili za njegovu promociju. Dečki su u dobrih pola sata izrezali glave paklenski zvučećim death metalom koji crpi ponajviše iz američkog death metala a la Monstrosity i Immolation te nizozemskog death metala, uz dodanu Bolt Thrower »primitivu.« Dečki su u dobrih pola sata nanizali tehnički kompleksno postavljene rifove, polka ritam bubnjanja i ugodno izopačen i brutalan vokal Filipa Košnika. On se pobrinuo za doista sigurno i odlično izvedeno rezanje glasnica, no dobar je dojam pokvario idiotskim, pijanim međusobnim razgovorima s publikom. Ali dobro, neka govori glazba, koja je u slučaju Armaroth bila poduprta doista masnim zvukom, ponajviše zahvaljujući »immolationish« gitarama dvojca Klemen/Martin. Na bendu se vidi da marljivo skuplja kilometražu, jer na pozornici djeluju znatno samouvjerenije i stvari pristupaju točno odmjerenim rafalima obećavajućeg death metala. Armaroth je ovaj put podržala vjerna kranjska publika, a svakako je riječ o jednoj od najobećavajućih death metal postava u nas trenutačno.
Drugi po redu nastupili su BLACK DIAMOND, projekt dvojice srčanih novomeških gitarista Igora i Nejca, koji su nakon godina truda i znoja u proljeće porinuli dugoočekivani prvijenac »Last Man Standing«. Nakon njegove premijerne predstave u Orto baru prije nekoliko tjedana, ovaj je nastup Crnog dijamanta bio tek njihov drugi uopće, pa je među svim nastupajućima vjerojatno predstavljao najveću ekskluzivu. Kvintet je na pozornici otvorio singlom Power of Mind, koji je u unutrašnjost Cvetličarne privukao iznenađujuće puno znatiželjnih ušiju. Kažem puno zato što Black Diamond njeguju kompleksan stil heavy metala, koji za potpuno osvajanje traži višestruko slušanje. Za razliku od Orto bara, grupa je na pozornici imala puno prostora, što je dobro došlo ponajviše frontmenu Žanilu Tataju – Žaku, kojemu za potpuni pogon njegova motora trebaju uvjeti skrojeni po mjeri. Riječ je o izrazitom perfekcionistu, što je dokazivao svaki trenutak nastupa, pa i kod vokalno zahtjevne epske kompozicije Edge of Sanity. Black Diamond zbog projektne usmjerenosti svojega postojanja malčice šepaju u samouvjerenosti izvedbe, no s druge ih strane spašava instrumentalna genijalnost baš svakog člana – predvođena nepogrešivom ritam sekcijom Klemnom na bubnjevima i Urbanom na bas gitari. Grupa je na pozornici imala tehničkih problema, a manjak probe na tonskoj vježbi bio je vidljiv u obliku namrštenosti njihovih čela. Zvučni uvjeti na pozornici bili su loši, što je zbog progresivne naravi izraza Black Diamond još nezgodnije, no unatoč tome iz zadane su se situacije izvukli prokleto dobro! Zbog vremenske stiske cijele večeri bili su prisiljeni konkretno skratiti odsvirani repertoar, pa su polusatni nastup zaključili jednom od svojih najmoćnijih kompozicija, Dreams of Tomorrow. Dobar nastup kojemu je za točku na i nedostajala konkretnija minutaža. Black Diamond, vidimo se idući put!
Žanrovski šarolika mješavina nastavila se i s trećim nastupajućima, Dead Dildo Drome, s kojima smo zaplivali u konkretno modernije zvukove metala. Grupa u svojim redovima broji (bivše) članove sastava Leaf Fat, God Scard i Language of Thought Hypotesis, a žanrovski se kreću između death i thrash metala, iza kojeg cijelo vrijeme stoje snažni moderni elementi metalcorea. Slično kaotičan je i njihov nastup, ponajviše zahvaljujući odbačenom frontmenu Robertu “Šerotu” Šerceru, koji je ovaj put opet navukao crne rukavice i bijeli ogrtač ludog znanstvenika. Psihotični (vokalni i drugačiji) ispadi uvijek su dobra paša za oči i uši, a osim toga je instrumentalna četvorka tehnički zapanjujuće potkovana i lako izbaci iz cipela marljivo koji pravovjerniji metal bend. Energična i neprestano čupajuća gitarista tako nižu čak i poneki brutalan death metal rif, većinom pak žare melodične pasaže koje podsjećaju na švedski melodični death metal ili novije američke bendove tipa Lamb of God ili Shadows Fall. Cjelinu odlično zaokružuje doista rušilačko i prilično inovativno bubnjanje, u kojem ne manjka šarolikih i raznolikih prijelaza i topovske duple. Dead Dildo Drome možda nisu za svakoga, jer unatoč agresivnosti i sirovosti death metala i dalje prevladavaju corovski elementi s dosadnim breakdownima na čelu te čisti i pomalo mekušno otpjevani čisti vokali, ali bez sumnje je riječ o bendu koji točno zna kako poslužiti glazbi koju svira, jer to radi na kvalitetno visokoj razini.
Gotovo dvije godine prošle su otkako se Rockline posljednji put susreo s medvoškim METALSTEEL, jednim od najiskusnijih bendova naše heavy metal scene. U tom su vremenu Metalsteel završili s promocijom posljednjeg albuma »Entertainment« (2010) i mislima se već usmjerili prema novom projektu, a dokaz tome bio je i koncert u Cvetličarni, jer su nam uz poneki neprolazni hit poslužili i nove kompozicije koje će krasiti sadržaj albuma u nastajanju. Riječ je o grupi s izuzetnom koncertnom kilometražom, pa su Medvođani unatoč lakoći pristupa publiku bez poteškoća zadržali pod pozornicom. Jedan od najmonumentalnijih trenutaka nastupa bila je izvedba skladbe The Trip s izuzetnom riff tematikom ispod prstiju gitarista Roka, koji se u instrumentalnom dijelu pomaknuo do Mateja na desnoj strani pozornice, gdje su zajedno zacupkali u klasičnoj Status Quo maniri. Novi, uživo premijerno predstavljeni komadi, zvukom su slijedili tržni udarni stil prethodnika, što je za sve pristaše klasičnog Metalsteel izraza svakako ohrabrujuća vijest! Materijal većinom novijeg datuma pred kraj (pre)kratkog druženja umirila je balada Topla je smrt, u kojoj je Beni vokalne dužnosti prepustio bubnjarki Daši, a za pozdrav su naravno udarili i s Novim svetom. Ne sumnjam da će dva uzastopna koncertna nastupa (već za nekoliko dana nastupit će u Kinu Šiška pred legendarnim Saxonom) Medvođanima dobro doći i uliti im nove kreativne snage u zahtjevnom procesu komponiranja novog albuma.
Za vruć kraj četvrtkove večeri pobrinuli su se još veterani domaće metal scene Noctiferia. Dečki se u zadnje vrijeme opet aktivnije pojavljuju na domaćim pozornicama i tako polako najavljuju nadolazeću studijsku ploču, koja je trenutačno u nastajanju. Čim je postava stupila na pozornicu, s nje je zapuhao snažan vjetar profesionalnog pristupa i Noctiferia je doista postava koja se po scenskom nastupu može mjeriti i s većim, stranim metal imenima. Svidjela nam se ili ne trenutačna žanrovska mješavina glazbe koju sviraju, kilometraža i iskustvo na postavi vide se izdaleka. Ljubljanska petorka ovaj je put opet konkretnije predstavila noviji, kasniji spektar stvaralaštva od ploče Slovenska morbida nadalje, s još većim naglaskom na, trenutačno još aktualnoj, ploči Death Culture. Odlična zvučna slika u prvi je plan gurnula duboko, ritmički sjeckano i rušilačko rifanje gitarskog dvojca Igor Nardin/Roman Fileš te uvijek spektakularne Nardinove solaže, a ništa manje nije zaostajalo ni uvijek pouzdano Urošev duboko tresuće sviranje basa i dinamično Matjaževo bubnjanje. Vokalno je besprijekorno i uvjerljivo urlao Gianni, koji je učinkovito i sigurno popunio i tišinu između komada, ponajviše aktualnim posvetom komada i prije svega refrena (»Money Is Your God«) Demoncracy našem dragom Janezu. Ovaj je put svakako najviše išekivan bio manji predokus studijske ploče u nastajanju, koji su Noctiferia ponudili predstavljanjem novog komada. Za njega je Igor opasao osmožičanu vesla-gitaru i nije bilo teško zaključiti tko je trenutačno najveći utjecaj na rad Noctiferie. To su svakako švedski majstori Meshuggah, kojima su se Noctiferia novim komadom nažalost u mnogočemu previše približili. Masivni, masni rifovi tako su zvučali kao nešto ispod prstiju Thordendala, a i Matjaževo bubnjanje često je podsjetilo na Haakeovo. Zanimljivo će biti čuti kako će zvučati novi studijski uradak u cjelini, a svakako nema sumnje da smo opet bili svjedoci vrhunskog nastupa, koji je primjereno zaključio odlično pripremljeno zagrijavanje za dugoočekivani tolminski raj MetalDays!
Tekst o Black Diamond i Metalsteel: Maja Kadunc
Tekst o Armaroth, Dead Dildo Drome, Noctiferia: Rok Klemše
Setlista
BLACK DIAMOND:
1. Power of Mind
2. Opus 91 – 96
3. Edge of Sanity
4. Dreams of Tomorrow
Galerija slika
