Samozaložba
Datum izida: marec 2019
Produkcija: Robert Rojc
Dolžina albuma: 50.33 min
Zvrst: Gypsy Swing
Teo Collori, bivši član sastava Eskobars, a zatim član Magnificove pratećeg sastava, nakon nepunih četiri godine sa svojim Momento Cigano vraća se i nudi novi uradak naslovljen »Kamerato muzikante«. Dobrih pedeset minuta glazbe na jedanaest točaka donosi nastavak prvijenca »Hot Club Piran« (2015), zadržava zaljubljenost u dobitke ciganskog swinga, na što odmah upozorava uvodna Mimi, no skupina na novom albumu širi svoje aranžmane i poseže za novim obzorjima aranžiranja. I to u smislu veće zaljubljenosti u jezgre improvizacijskih struktura, odnosno uložaka, a ujedno je skupini u smislu komponiranja uspjelo složiti album koji donosi, održava i njeguje nevjerojatnu slušljivost i protočnost.
Nova skladba Srečo mogla bi (neskromno rečeno) postati svjetska klasika ciganskog swinga, da je snimljena prije 70 i više godina, i skladba je koja se može mirne duše vrtjeti bilo kada na bilo kojoj radijskoj frekvenciji. I »Kamerato Muzikante« nosi neki poseban čar potpunog osjećaja nostalgije i čežnje za vremenima davne prošlosti, iako to nije bila namjera glazbenika, ali taj su trenutak jednostavno fenomenalno uhvatili i prelili na ovaj uradak.
»Kamerato Muzikante« produbljuje i širi dijalog velike međusobne pomirljivosti i kompatibilnosti gradivnih elemenata zvuka. Ključni trenutak koji je skupini to na novom albumu zapravo omogućio jest osvježenje postave, kad su u članstvo sastava ušli izvrsni basist Jan Gregorka (Terra Mystica, Sekou Kouyate Experience, Janez Bončina Benč) te gitarist Metod Banko, inače vrlo traženi vokalist i dugogodišnji Collorijev kolega još iz vremena njihova zajedničkog albuma »Pesmi morja in sonca«. U nevjerojatnoj slozi velikog opažanja i »razumijevanja« glazbenici jedni drugima neprestano otvaraju prostor za plasman improvizacijskih uložaka, koji su svakako promišljeni, odnosno konciznoo kontrolirani, jer album djeluje kao cjelina nevjerojatno usklađeno i uravnoteženo. Na njemu ne prevladava nijedan od gradivnih elemenata zvučne slike i sve na njemu počiva u ravnoteži, s pravim nijansama neprestanih prelijevanja slikovitog kontrastiranja zvučnog krajolika, sa strane neprestano razigranih klarineta, akustične gitare i/ili violine.
Bend izmjenjuje lijepu seriju različitih ritmičkih ključeva, koji daju osnovni okvir samom razvoju skladbi, čime aranžmani postižu dodatnu razigranost, a album kao cjelina velik domet dinamičnog razvoja svega što nudi, čime neprestano slikovito draži, nagovara i zarazno komunicira sa slušateljem.
Razigranosti i žara na albumu ne manjka. Teo Collori in Momento Cigano tako zauzimaju vrlo posebnu nišu na slovenskoj glazbenoj sceni, jer unatoč svojoj instrumentalnoj naravi, djeluju neprestano izuzetno blisko, privlačno i pristupačno. Bude i osjećaj nostalgije, kad se glazba još nije svirala na struju, kad se mirno i ležerno sjedilo u kavanicama uz kabaretsku živu pratnju prvih ranih sastava koji su spajali jazz i folk. Takvu simpatičnost danas, među ostalim, u Sloveniji nude još Vasko Atanasovski sa svojim djelima, pa Počeni škafi, TangoApassionada Vesne Zornik, Klarisa Jovanovič, svakako Manouche te solo vragolije Boštjana Gombača, ako navedem samo nekoliko njih koji mi brzo skoče iz glave.
S polka valcerima poput Bled 1960 Teo Collori in Momento Cigano će lako uvijek namamiti dobar dio publike, koji će ih odmah prigrliti kao svoje. Čak i ako se taj dio publike posve slučajno nađe na njihovim koncertima. Bled 1960 nosi dosta tradicionalne narodne zvučnosti preneseno iz alpskih prostranstava i donosi nevjerojatno simpatičan albumski odmak. Već sljedeća Azil opet je pravovjerno zaljubljena u ciganski jazz swing i tako okreće atmosferu posve naglavačke, kad se bend u njoj baci prema drugim sferama svoje radosne komedije. Collori mora biti obožavatelj Al Di Meole i nekog od njegovih albuma tipa »Elegant Gypsy« ili »Hotel Casino«, što jezgrovito otkriva izvrsna završna točka Warrior’s Lullaby, koja je izdašnije popločana slikovitom retorikom gitarskih uložaka.
Jedan od vrhunaca na album donosi svakako više od desetominutna glazbena »zmija« Tango, koja je svojevrsna priča puna improvizacijskih slastoljublja te dodatni dokaz da su ovaj put Momento Cigano , unatoč iznimno promišljenom stavu klasičnog postavljanja kompozicija, gdje je motivska opipljivost neprestano jasno prisutna i dominantna, samo oslobodili više prostora šeretskom plasmanu improvizacijskih uložaka. Tango je zapravo, bez obzira na duljinu, trenutak albuma koji najneposrednije pokazuje izuzetnu kemiju članova skupine i prelijep, interiorizirani osjećaj za održavanje ravnoteže, potpune nepretencioznosti i velike međusobne pomirljivosti gradivnih elemenata zvučne slike, gdje su svi instrumenti doduše jasno kontrastno naglašeni i izraženi, ali nijedan od njih ne nadvladava drugoga.
Dinamita albumu »Kamerato Muzikante« nikako ne nedostaje, a album nagovara slušatelja neprestano razigrano i istodobno s neskrivenom strašću te intenzivnošću mediteranske šeretluka i opuštenosti. Vrlo je ležeran album, a ujedno iznenađujuće osjećajan, strastven i odsviran punokrvnim žarom. I u estetskom smislu komponiranja Teo Collori su s »Kamerato Muzikante« ne samo dosegnuli, već i nadmašili, doduše iznimno smjelog i zabavnog prethodnika, s kojim su na scenu ušli tek malo suzdržano i oprezno. Novim albumom se ekipa tako izdašnije usidrila i uklopila u slovenski glazbeno-zabavni park kao čvrsta, snažna te iznad svega kredibilno suverena glazbena priča, na koju vrijedi ubuduće neprestano obraćati pozornost.
avtor: Aleš Podbrežnik
ocena: 9.5 / 10
Skladbe:
1. Mimi
2. Istriano duro
3. Srečo
4. La pluie
5. Die Hitze der Sommernacht
6. Negotova
7. Senza risposta
8. Bled 1960
9. Azil
10. Tango
11. Warrior’s Lullaby
Zasedba:
Teo Collori – kitara, solo kitara
Metod Banko – kitara
Matija Krečič – violina
Matej Kužel – klarinet
Jan Gregorka – bas
