Samozaložba
Datum izlaska: 15.12.2018.
Produkcija: Matej Pečaver
Trajanje albuma: 33.42 min
Žanr: Alternative Rock / Punk Rock
Extaza su slovenski punk rockeri, točnije trio koji je nastao još početkom devedesetih, no sve do sredine prosinca 2018. nije uspio naletjeti na pravu zvjezdanu konstelaciju da bi već ranije izbacio iz sebe barem svoj studijski prvijenac. E, evo ga napokon: »Alkimija«.
Dečki su s “drugog planeta”. Ako ne to, onda barem iz nekog drugog vremena. Uskočili su u vremeplov i pomaknuli se za dobrih 25 godina u sadašnjost. To osjetiš odmah. Extaza stvara jednostavne skladbe koje gravitiraju prema osnovnoj postavi punk rocka, u kojem ne manjka vedre note u vokalnoj interpretaciji, kao ni u poeziji, gdje se osjeća to party time koketiranje, koje je trivijalno i (gotovo bizarno) jednostavno interiorizirala ekspanzija greendayevskog veseljaštva, a Extaza nose i onaj veseli i radosni vibracijski štos koji su nekoć davno, za razliku od svojih »destruktivnih« punk suvremenika s britanskog otočja, počeli uvoditi u rock’n’roll američki The Ramones. Zato ne čudi upotreba tročlanih akordskih harmonijskih linija svete jednostavnosti, koje se često razvijaju u sigurnom okrilju durskih ljestvica.
Dakle, nikakvu tešku glazbenu filozofiju ni ispovjednu revoluciju Extaza ne nude u komponiranju, što ujedno znači i da vrlo slabo podnose bilo kakvo skladateljsko komplicirenje. Ali zato gitare u rifovima znaju biti konkretno oštre, nabrijane i u produkciji odlučno gurnute naprijed, što nekako navodi na to da se nekoć slušao i u garaži svirao i metal, točnije baš old school thrash metal.
»Alkimija« je svoj album, svoja priča. Njegova je prednost, unatoč tome što je vrlo predvidljiv i trivijalno rješiv, upravo u tome da je generacijski izgubljen u vremenu i prostoru, odnosno da njegov izlazak na scenu kasni više od dva desetljeća. Za orijentir kamo pokazuje igla kompasa u smislu iskaza, ipak se treba uhvatiti nekoliko usporedbi. Cijela stvar, ovako napamet rečeno, zna biti simpatičnija poznavateljima starih Big Fot Mama ili »ljuljajućeg« Lovšina i njegovih Sokolov nego bilo čega što je kasnije izašlo na slovenskoj rock karti, to jest u postmilenijskom razdoblju i nosi predznak punka.
U glazbenom smislu Extaza danas djeluju pomalo arhaično, iako ih iznad razine moguće »muzejske ispovjedne zastarjelosti« drži konkretno nadistorzirani, nazubljeni i navijeno napućeni zvuk gitare, kojim kompenziraju golu trivijalnost, jer neke skladbe u potrazi za izravnim stavom mogu djelovati povremeno gotovo djetinjasto, ako ne i naivno. Gledano naravno kroz prizmu današnjeg vremena razvojnih dosega slovenskog rocka. Zanimljivije djelo na albumu je polka punk koračnica V tvojih očeh, koja na sredini malo smiruje brzinski razvoj događaja na albumu, uz simpatično (krajnje minimalizirano) gitarsko ukrašavanje, koje ipak ne prelazi jednostavnost nekih The Drinkers.
Kratko, jezgrovito i ravno u metu! Vrlo opušten i lagan rock album. “Alkimija” odaje da se bend razvijao posve prirodnim putem, bez skrivalica i bez dobrih ujaka koji bi iz pozadine bombončićima razmazili i podržavali sastav. Ovaj je trio morao uvijek sve izboriti sam. Za postizanje svih ciljeva i napokon i za ovaj album. Tu nema nikakvog našminkavanja, samo apsolutna iskrenost. Definitivno bend koji osvaja u punoj dozi kad ga sretneš na pozornicama i bend koji je, hvala bogu, napokon izbacio svoj studijski prvijenac. On sa svojim »old school« pristupom u današnje vrijeme djeluje, u najmanju ruku, ljupko nostalgično, ako već karakterom ne uspijeva iznenaditi. Svojom pretežno veselom, optimistično usmjerenom naravi može zabaviti bilo kojeg slušatelja i u trenucima kad mu u svakodnevici ne ide sve po planu. Dobrodošli među žive, dečki!
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 7.5 / 10
Skladbe:
1. Do roba neba
2. Naša pista je lajf
3. Ta cvet
4. Moja si ti
5. V tvojih očeh
6. Minutes Away
7. Alkimisti
8. V ritmu sanj
9. Hvala ti
10. Zen moment
Postava:
Dani Polajnar – vokal, gitara
Martin Valič – bas gitara, prateći vokal
Aleš Korošec – bubnjevi
Gostujući glazbenici
Andrej Zevnik – gitara na skladbama br. 1., 4., 5. i 8.
Žiga Kožar – bubnjevi na skladbi br. 5
Kaja Polajnar – prateći vokal na skladbi br. 10
