Autor: Urban Bolta
Mjesto: Ernst Happel Stadion / Beč / Austrija
Datum koncerta: 27.06.2013
Broj posjetitelja: 20.000
Unatoč tvrdnjama da su opsežne svjetske turneje Sira Paula McCartneyja prošlost, britanski se glazbenik posljednje četiri godine intenzivno potuca po koncertnim binama diljem svijeta. Trenutno je zauzet svjetskom turnejom »Out There!«, koju je započeo s tri rasprodana stadionska nastupa u Brazilu, a slijedio je bježeći skok u Sjevernu Ameriku, prije nego što se gospodin McCartney vratio na Stari kontinent – ali pozor, samo zbog tri koncerta! McCartney je nastupio u Varšavi u Poljskoj, u talijanskoj Veroni i naposljetku još u prijestolnici naše sjeverne susjede, u Beču.
Paul McCartney proslavio je prije nekoliko dana 71. rođendan. Zajedno s bubnjarom Ringom Starrom ostaje jedini još živući član Beatlesa, najutjecajnije i najvažnije glazbene skupine svih vremena, zato je odlazak na koncert glazbenika koji je zajedno s pokojnim Johnom Lennonom činio okosnicu Beatlesa zapravo obveza svakog glazbenog zaljubljenika. Svečano je raspoloženje stoga bilo prisutno i u autobusu agencije Koncerti.net, s kojom je Rockline krenuo u austrijsku prijestolnicu. Golemi bečki odrezak, vrč Ottakringera i druženje s eminencijama slovenske glazbene scene bili su glavna obilježja ležerno provedenog popodneva, prije nego što smo se s ekipicom u kasnopopodnevnim satima premjestili pred središnji bečki stadion, koji nosi ime po legendarnom austrijskom nogometašu Ernstu Happelu.
Ulaskom u unutrašnjost zadivljujućeg objekta uslijedio je pravi pravcati šok. Pozornica je bila postavljena poprijeko, dakle organizator se poslužio standardnim trikom prividnog popunjavanja prostora u slučaju slabije prodaje ulaznica. Gotovo polovica tribina bila je zatvorena, a preostali raspoloživi prostor, to jest parter i preostala polovica tribina, uzorno se popunio u vremenu prije nastupa. Ipak, otprilike 20 tisuća posjetitelja zasigurno je bilo manje nego što je organizator želio i očekivao. Golemu su pozornicu sa strane krasila dva velika zaslona, na kojima se prije koncerta prikazivao dokumentarni film s fotografijama iz dugogodišnje McCartneyjeve karijere.
Sat je otkucao petnaest do osam kad su na pozornicu bez prethodnog pompa izašli McCartney s pratećom ekipom glazbenika i koncert otvorili skladbom Eight Days A Week. Izbor poskočne skladbe za početak bio je pogodak u sridu, a bio je to u svakom pogledu iznenađujući izbor, ne samo da potječe iz početnog razdoblja Beatlesa, nego McCartney tu skladbu prije aktualne turneje u svojoj karijeri nikad nije svirao uživo. Na pozornici su McCartneyja pratili isti glazbenici koje smo gledali već prije dvije godine u Bologni: Rusty Anderson i Brian Ray na gitarama, Paul Wickens na klavijaturama i usnoj harmonici te Abe Laboriel Jr. na bubnjevima. Cijelo su vrijeme koncerta šefu pružali pouzdanu glazbenu potporu, a posebno je simpatičan bio bubnjar Laboriel, koji je i tijekom stanki udaranjem po hi-hat činelama držao ritam i čekao McCartneyjevu standardnu zapovijed »jedan, dva, tri, četiri«, kojom su počeli većinu skladbi.
Uz All My Loving, još jedan od početnih hitova Beatlesa, McCartney je u uvodu jednu za drugom nizao skladbe Wingsa, skupine koju je sa suprugom Lindom osnovao početkom sedamdesetih. S Junior’s Farm, Listen to What The Man Said te Let Me Roll It s bježećom usputnom motivskom počašću Jimiju Hendrixu omiljeni je Macca počeo opipavati publiku, koja mu je uputila gromoglasan pljesak kad je za skladbu My Valentine prešao za klavir. Riječ je o jedinoj kompoziciji s aktualnog albuma »Kisses On The Bottom« u izvedenom repertoaru, a McCartney ju je najavio kao kompoziciju koju je nadahnula njegova supruga Nancy Shevell, s kojom se vjenčao prije dvije godine. Klavirski vijenac od četiri skladbe zaključila je Maybe I’m Amazed s novim posvetom, ovaj put voljenoj Lindi, s kojom je bio nerazdvojan bračni par sve do njezine smrti krajem devedesetih. Anegdota kaže da je ona noć 1980. u japanskom zatvoru, kad su McCartneyja uhitili zbog posjedovanja marihuane, bila jedina u njihovu zajedničkom životu koju nisu proveli zajedno.
Paul McCartney ne slovi po spektakularnim showovima ni bogatom vizualnom ruhu, kako to čini sve više stadionskih rock izvođača, nego se oslanja na svoje osnovno poslanje – na glazbu kao takvu. Jedan od rijetkih monumentalnijih trenutaka i u showmenskom smislu došao je s izvedbom akustične beatlesovske Blackbird, pri kojoj se prednji dio pozornice podigao u zrak visoko iznad mase, odakle je baladom zapalio val emotivnih izljeva. Oni su se još pojačali skladbom Here Today, pri kojoj su nam kroz glavu šibale slike Johna Lennona, kojemu je skladba bila namijenjena. Nalazi se naime na albumu »Tug of War« (1982), prvom McCartneyjevu solo albumu nakon smrti Johna Lennona, s kojim je činio najuspješniji skladateljski par dvadesetog stoljeća. Izvedbe akustičnih skladbi, u kojima McCartneyja nisu pratili prateći vokali ostalih glazbenika, pokazale su da se unatoč sedam križeva na leđima McCartney vokalno još uvijek drži prokleto dobro!
Središnji dio koncerta bio je skrojen po mjeri svih boljih poznavatelja Beatlesa, jer se sastojao od nekih bisera koje je McCartney uživo svirao uopće prvi put. Your Mother Should Know, All Together Now, Lovely Rita nizale su se jedna za drugom, a vrhunac je »Beatlolozima« predstavljala skladba Being for the Benefit of Mr. Kite! s albuma »Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band« (1967). Zašto? Jer je riječ o kompoziciji Johna Lennona. Poznato je da McCartney uživo izvodi samo one skladbe Beatlesa čiji je autor sam (iako su službeno navedene kao djelo dvojca Lennon-McCartney), zato je Lennonova skladba u njegovu repertoaru bila prvorazredno iznenađenje. Unatoč dugogodišnjem koncertiranju Macca se pokušava izbjeći pretjeranu rutinu, pa je u Beču tako iznenadio kratkom izvedbom skladbe Ram On, koju je u stilu Brucea Springsteena s natpisom na plakatu poželio neki posjetitelj. Kao i na prethodnoj europskoj turneji, romantični je Beatle i ovaj put u spomen Georgeu Harrisonu izveo njegovu kompoziciju Something, s pomalo površno odsviranim akustičnim introm na ukulele, što je jedna od rijetkih negativnih primjedbi na inače savršen koncert.
Koncert se prevalio u završnu fazu, za koju je McCartney dakako sačuvao najbolje! Atmosfera na stadionu već je dugo bila taocem nostalgičnog koketiranja s glazbenim nasljeđem zlatnih šezdesetih i sedamdesetih, kad je McCartney jednu za drugom odsvirao komade Band on the Run, Back in the U.S.S.R. te Let It Be, pri kojem je ponovno sjeo za klavir. Dramatiku kompozicije Live and Let Die iz Bonda još je pojačao moćan vatreni dodatak, a za točku na i redovnom dijelu McCartney je nakon dva sata druženja iskopao još i Hey Jude. Osjećaj kad se iz tisuća grla čuje sinkrono pjevanje čuvenog »na-na-na-na« neopisiv je, a žmarci su po tijelu divljali još dugo u noć!
Pri povratku na pozornicu nastavila se prava mala Beatlemanija, koju je prekinula jedino izvedba skladbe Wingsa Hi Hi Hi. Publika je već dugo bila prikovana u transu hipijevskog duha, stalnog pratitelja kulturnog nasljeđa Beatlesa, a izvedba još jedne besmrtne klasike Yesterday taj je nadzemaljski osjećaj još povećala. Udarna Helter Skelter prisilila je parter na plesne korake, prije nego što je McCartney koncert zaključio završnim dijelovima albuma »Abbey Road« (1969), Golden Slumbers / Carry That Weight / The End.
Dva sata i četrdeset minuta duga šetnja kroz karijeru najuspješnijeg glazbenog izvođača dvadesetog stoljeća bila je poput trenutka u vječnosti za koji bi poželio da se nikad ne završi. Paulu McCartneyju i u dvadeset prvom stoljeću uspijeva ono o čemu neki mogu samo sanjati – glazbom ujedinjuje generacije koje na prvi pogled nemaju baš ništa zajedničko. Beatlesi i s njima Paul McCartney kroz desetljeća su bez sumnje uljepšali život ili barem izmamili osmijeh na lice nepreglednoj masi ljudi, među kojima sam i ja sam, zato vjerojatno još dugo neću moći shvatiti da sam za svog zemaljskog života i sam imao priliku uživo se susresti s njegovim besmrtnim glazbenim nasljeđem.
Za prijevoz u krilu uvijek sigurne i ugodne atmosfere i ovaj je put pobrinula agencija Koncerti.net na čelu s neustrašivim, čvrstim rockerskim zaljubljenikom, Concert Freak-om!
Setlista
1. Eight Days a Week
2. Junior’s Farm
3. All My Loving
4. Listen to What the Man Said
5. Let Me Roll It
6. Paperback Writer
7. My Valentine
8. Nineteen Hundred and Eighty-Five
9. The Long and Winding Road
10. Maybe I’m Amazed
11. Things We Said Today
12. We Can Work It Out
13. Another Day
14. And I Love Her
15. Blackbird
16. Here Today
17. Your Mother Should Know
18. Lady Madonna
19. All Together Now
20. Lovely Rita
21. Mrs. Vandebilt
22. Eleanor Rigby
23. Being for the Benefit of Mr. Kite!
24. Ram On
25. Something
26. Ob-La-Di, Ob-La-Da
27. Band on the Run
28. Back in the U.S.S.R.
29. Let It Be
30. Live and Let Die
31. Hey Jude
————–
32. Day Tripper
33. Hi, Hi, Hi
34. I Saw Her Standing There
————–
35. Yesterday
36. Helter Skelter
37. Golden Slumbers / Carry That Weight / The End
Galerija slika
