Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Maribor / Lent festival (Glavna pozornica) / Slovenija
Datum koncerta: 04.07.2013
Broj posjetitelja: 3500
Cijena ulaznice: 20,00€
Nova godina, novo ljeto, novi Lent festival. Tako to otprilike ide u našoj domovini. Lent se drži. Tradicija je, kultura je, način života. Prekrasan festival u svakom pogledu. I takav ostaje. Naš ponos. Ovaj put je organizator među nastupajuće ubacio ime Uriah Heep i tako režirao nove činjenice koje su za sve rockerske zaljubljenike značile barem jednu nužnost. Najmanje jednodnevni posjet ovogodišnjem Lentu.
Uriah Heep 2013. pokazuju dva lica. Jedno je ono prkosno, koje uvijek začara posjetitelja koncerta, kao i konzumenta najnovijih studijskih izdanja, jer skupina doživljava novu mladost umjetnički stvaralačkog procvata s krešendom u izvanrednim scenskim nastupima novog milenija. Drugo je mlađeg porijekla. Uriah Heep su snažno zagazili u 44. godinu postojanja. Tako ih je ove godine nažalost napustio Trevor Bolder. Stijena, stup skupine, koji je Uriah Heep udahnuo neizbrisiv pečat od albuma »Firefly« (1977) nadalje (iznimka je petogodišnja odsutnost, do ponovnog priključenja 1983.), nezamjenjiv je član skupine. S njegovim odlaskom kod Uriah Heep nikad više neće biti kao što je bilo. Primjerene zamjene naime nema. Treba tražiti u gardi glazbenika koji su postavljali rock na noge. John Wetton? Možda, ali to je vjerojatna utopija. Želim reći da godine prkosa polako stižu po svoj danak. Ako ne zub čaše, onda je zub vremena zasigurno onaj koji te polako buši. Tiho, ali nemilosrdno, glođe te. Uriah Heep su po novom kvartet, a zamjenu za Boldera na mjestu privremenog legionara obavlja basist Dave Rimmer (Zodiac Mindwarp). Energetske silnice u postavi Uriah Hep dakle nikad više neće biti takve kakve su bile. No, s druge strane, skupina najavljuje rad na novom studijskom albumu. To znači da Mick Box, jedini koji je preživio sve ere skupine, održava stvaralačku kondiciju, što pokazuje svijetli nastavak skupine i dalje. U petom desetljeću postojanja.
Neka filozofija na trenutak ostane sa strane. Uputimo se na Lent. Uriah Heep u Mariboru? Na »riječnom splavu«? Sanjski. Obala rijeke Drave oživjela je u svojoj slikovitoj šarolikosti. Energija je bila fantastična već na ulaznim točkama festivala. Puno opuštenih lica, punih radosti i vedrine. Štand s Uriah Heep suvenirima dočekao nas je ovaj put kar u kontejneru s prodajom ulaznica. Cijene Uriah Heep suvenira? Ne popuštaju. Iznenadila je popunjenost tribina. Do posljednjeg kutka, zapravo samo na krajnjoj lijevoj strani (gledano s pozornice) ostalo je nešto minimalne praznine, a inače nabijeno. Uriah Heep su stupili na pozornicu točno u sat označen na ulaznicama. Uz poznati uvod koji se pretvorio u jednu od najboljih skladbi novije ere skupine, zvanu Against The Odds (»Sea Of Light«, 1995). Udarni riff koji u svojoj udarnosti novije ere stvaranja skupine teško nalazi prikladnijeg kandidata za otvaranje koncerta Uriah Heep. Hvata od prve! I tako je bilo i na nastupu Uriah Heep u Mariboru.
Odličan zvuk tijekom cijelog koncerta. Na trenutke malo preglasna Boxova gitara, osobito u točkama poput novije Nail on the Head (»Into The Wild«, 2010) – gdje je sirova udarnost hard rock riffa posebno naglašena, a inače ustaljena, u slučaju ove skupine gotovo očekivana, zvučna fantastika. Te večeri skupini je godio izniman odaziv i pogled s pozornice. Većina naravno nije došla na koncert zato što bi posjetitelji u prvom redu bili fanovi Uriah Heep. To bi naime značilo da u Sloveniji postoji višegodišnja tradicija zdravog njegovanja rock kulture, kakvu poznaje Njemačka (a nažalost uzurpacija »dalmatinskih klapa« ne ulijeva dobre izglede). Došli su zbog tradicije Lent festivala. Tu jednostavno moraju biti. I hvala bogu. Uživali su u koncertu Uriah Heep. Sve generacije.
Pozornica, postavljena na drveni mol, zapravo lebdeća na zakonima fizike koje postavlja rijeka Drava! Parter posve stisnut između pozornice i tribina, omogućavao je ulaz samo »imućnima« s VIP propusnicama. Nekima pošteno »ljuljavima«. Ako ne prije, publika je jedinstveno oživjela uz izvedbu Lady In Black. Nije važno je li znala za tu sitnicu da je u originalu izvode Uriah Heep. Skladbu narod jednostavno poznaje s radijskih valova. Bernie je pak »pomladio« zrelu publiku kad je uvodno, prije Nail on the Head, nagovorio ljude s tribine pitanjem vole li rock i zaključkom da izgledaju umorno. Pozvao ih je na noge i diplomatski im polaskao da djeluju kao da su u tren oka trideset godina mlađi. Čak i bez takvih »cvjetića«, uz koje si mogao čuti pijane pojedince kako iz publike viču »Špileej!«, Uriah Heep su rutinirano uspostavili izniman, autentičan i srdačan kontakt s publikom, čija su osnovna graditelja bila naravno vokalist Bernie Shaw i gitarski Yogi Mick Box.
Bend je s Trevorom očito izgubio više nego pri zamjeni umirovljenog Leeja Kerslakea Russellom Gilbrookom u siječnju 2007. Da ne bude zabune, privremeni pomoćnik Dave Rimmer (Zodiac Mindwarp) odličan je basist. Impresionirao je svojom mekoćom, preciznošću, izuzetno lijepim toplim i aktivnim zvukom basa te razigranim i melodijski punim iskorištavanjem svoje svirke, po uzoru na ono što su basisti Gary Thain, Trevor Bolder, John Wetton i/ili Bob Daisley donijeli u esencijalni zvuk Uriah Heep. Pa ipak. Ni vizualno ni energetski Rimmer nije mogao popuniti prazninu. Njegova scenska figura skrojena je posve drukčije od Bolderove. Dakle obavlja tek funkciju nadomjestka dok postava ne odsvira zakazane koncerte do kraja ljeta. Pitanje je hoće li se Uriah Heep uopće ikad odlučiti integrirati novog basista na mjesto stalnog člana skupine. Službeno su naime trenutno kvartet. Najbolje bi bilo da tako i ostane. S iznimkom. Da im se možda ponovno nekim čudom priključi John Wetton, čime bi porasla prilika da uživo čujemo i kakvu klasiku s »High And Mighty« (1976).
Bernie je priredio novi odličan vokalni nastup! Ipak je postava morala sanirati problem vokalnih harmonija. U zlatna vremena kod Uriah Heep ulogu pratećih pjevača glavnom vokalu obavljali su baš svi instrumentalisti. Već nakon odlaska Kerslakea Gilbrooku je trebalo dosta vremena da svlada tu vještinu. Koncert u Mariboru pak je ponudio uvid u način izvedbe interventnih mjera u tom pogledu. Mick Box preuzeo je više pratećih vokala, čak i viših dionica koje je prije izvodio Bolder. Ipak Box u vokalnom pogledu nije Bolder, a kamoli Hensley. Rimmer tijekom koncerta gotovo nije otvorio usta na mikrofonu. Tako se po ovom najnovijem rasporedu osjetilo da vokalne harmonije u bojanju karakteristika glavnog vokala više nisu ono što su bile još prije dvije godine.
Kako god tražio dlaku u jajetu ili pero u krvi, Uriah Heep su izveli odličan nastup koji je potvrdio da se bend još nikako neće povući s pozornica. Za to nema razloga. Tu je Mick Box sa svojim standardnim »yogijevskim vračanjem«. Fantastične solaže, intenzivne gitarske fraze koje u punokrvno aktivno djelovanje reagiraju samo uz kombinaciju njegovog jedinstvenog gripa. Mick je Mick. Što vidiš, to dobiješ. Čovjek koji se u zadnjem desetljeću pretvorio u nepovratnu scensku figuru zamjenskog Gandalfa desnicom je usmjeravao energetski fluks vibriranja svoje gitarske izvedbe u prostor i magiju nesebično dijelio s publikom. Bend je u setlisti isporučio repertoar željeznih klasika. Zapravo ju je za ljetne pozornice primjereno skratio, izrezao iz nje skladbice poput Too Scared To Run, Come Away Melinda i All My Life, što zasigurno nije bilo po guštu okorjelim fanovima Uriah Heep, a u repertoar vratio izlizanu »rančersku« točku Stealin’ sa »Sweet Freedom« (1973). Unatoč svemu, završetak kojim klasici Gypsy i July Morning polako vode u završni krešendo može se odrediti kao raspoloženjski vrhunac koncertnog iskustva s Uriah Heep. Klasici ostaju klasici. I 2013. Pa čak i ako ti je ovo više od dvadeseti posjet koncertu skupine. Skladbe iz prve polovice sedamdesetih, nabijene elementom pionirstva, jednostavno nose toliko snažniju izražajnu moć i širinu od kasnijeg materijala Uriah Heep.
Skupina si u bisu privošti zabavu uz Free N’ Easy (»Innocent Victim«, 1977). Provjereno, već viđeno. Ovaj put momci jednostavno nisu prestajali pozivati na pozornicu pripadnice nježnijeg spola da se zavrte u vrtlogu paklenog rifa koji je krajem sedamdesetih još jednom pokušao Uriah Heep priigrati uspjeh vječnozelenog hita Easy Livin’. Očito se Uriah Heep oduševljavaju ljepotom Slovenki. U Austriji ništa slično nećeš doživjeti. Čak dvanaest djevojaka, cura, mama na pozornici… Ima li što slično? Što još obavezni Easy Livin’ i Uriah Heep se uz zvukove snimljenog outra »domoljubne glorije« »Land Of Hope And Glory« opraštaju od Lenta!
Uriah Heep se drže. Koncert je bio odličan, bez posrtaja. Čvrsto, koherentno, rutinirano. U kontekstu jedinstvene i strogo prepoznatljive ultimativne figure stasa i glasa skupine. Ako ne prije, na to je podsjetio grandiozni Lanzonov Hammond uvod u kultnim klasicima Gypsy i July Morning. Guruji i mudraci rock ‘n’ roll kulture ne predaju se. Uz ponovnu potvrdu scenske svježine i forme obećavaju i novi album, a to je dobar znak koji ulijeva nadu da se bajka o Uriah Heep nikako još neće završiti.
Setlista
1. Against the Odds
2. Overload
3. Traveller in Time
4. Sunrise
5. Stealin’
6. I’m Ready
7. Between Two Worlds
8. Nail on the Head
9. Into the Wild
10. Gypsy
11. July Morning
12. Lady in Black
—bis—
13. Free ‘n’ Easy
14. Easy Livin’
Galerija slika
