Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Balingen / Messegelände / Njemačka
Datum koncerta: 12.07.2013
Broj posjetitelja: 10.000
Cijena karte: 95,00€
Jutra na festivalu Bang Your Head!!! slove za najkraća. Nakon “zagrijavajućeg dana” – RockLine reportažu pogledaj OVDJE – nužna je faza regeneracije. A da ti već petnaest minuta prije deset počne kljucati u potkrovlje lubanjskog svoda riff domaćeg njemačkog thrash metal benda Wanted Inc., nikako nije ugodno iskustvo. Za razliku od moje »prekajene« glave i skisnute recepcije okolišnih podražaja, na pozornici u to doba dana sigurno nisu tako mislili gitarist Andy Meier, pjevač Frank N. Stoner, basist Lukas Semmelbauer i bubnjar Hermann Weiss, koji su s velikim ponosom predstavljali svoju glazbu. Ona je sažetak nekakve mješavine njemačke tevtonske thrash metal baštine. Od Tankard, preko Sodom, preko Inslumber, Paradox, do Purgatory. Ako tome pribrojiš svježe izdani novi studijski album »Demons We Created«, koji je izašao upravo u srpnju ove godine, poduzetni su momci opravdano ponosni na situaciju koja im se zasad sasvim povoljno razvija. Nažalost, Wanted Inc. su prije svega generičan bend, što znači da ga u budućnosti čeka još puno posla.
Pravu retro vibraciju staroškolskom posvetu euro thrash metalu na pozornicu su donijeli danski Artillery. Veterani, čiju jezgru čine gitaristi i braća Morten i Michael Stützer te njihov vjerni kompanjon na bas gitari Peter Thorslund, počeli su nemilosrdno kositi mitraljezima kad je s pozornice zarežala prapovijesna klasika The Challenge, uzeta s drugog albuma Artillery »Terror Squad«. Tako je festival počeo dobivati prve prave obrise i pravi bučni zamah jezgrovite autorske iskrenosti. Artillery su krajem prošlog rujna u svoje redove primili novog pjevača Michaela Bastholma Dahla, a nije prošlo ni mnogo otkako se umirovio originalni bubnjar sastava Carsten Nielsen, čije mjesto sada zauzima Josua Madsen. Set lista, obilno protkana prvim dvama albumima benda, donijela je velik razlog za veselje već lijepo ispunjenom parteru ispred pročelja golemog festivalskog stagea. Novi pjevač Michael Bastholm Dahl nažalost nema tako uvjerljivu scensku igru kao njegov prethodnik Søren Adamsen (taj je na pozornici tijekom vokalnog nastupa koristio kacigu), koji se ukusno uklopio u društvo zrelih kljusadi, koje zasigurno proživljavaju novo stvaralačko proljeće. Bend bi ove godine trebao izdati novi studijski album. Artillery su zadržali vehemenciju početne beskompromisnosti i u završnici, kad su svoj repertoar zaokružili još jednom klasikom. Kako se i očekivalo, u mnoštvo su poslali i svoj posljednji projektil, urezavši skladbu The Almighty.
Od jutarnjeg thrash štropota prema milijim zvukovima. No ništa manje grabežljivim. O tome su se pobrinuli švedski sleaze rockeri Crazy Lixx sa svojih tričetvrt sata repertoara, koji se odvijao vrlo intenzivno. S ne tako razvikanim outfitom i teatralnim nastupom kao zemljaci Hardcore Superstar, momci su raspoloženje festivala okrenuli naglavačke! Do pozornice su privukli posve drugu publiku, koja je uživala u režiji jednostavnog, ali drsko odsječenog galopa što ga diktira lupkavi ritam anthemično zaraznih koračnica. Opisana mješavina potentnog rockerskog stava i melodične zaraznosti naravno je predstavila poantu novog albuma »Riot Avenue« (2012), od uvodne Young Blood do naslovne skladbe albuma i završne Whiskey Tango Foxtrot. Sastav je lukavo održavao visoku dinamičnost nastupa i pomalo jeftinim, predvidljivim taktičkim štosom, kad se prihvatio obrada evergreena Quiet Riot i Twisted Sister, a uz to je nastup nadopunio omiljenim singlovima Heroes Are Forever i Want It. Bez vrhunaca, ali vrlo dopadljivo.
Dream Evil važe za prekaljen bend, jer djeluju još od 1992. Usprkos tome što je njihova diskografija prilično skromna, momci su izdali nekoliko vrlo kvalitetnih albuma tipičnih karakteristika euro power metala. Naravno, prošla su vremena kad su sastavni dio ovog kvinteta bili bubnjar Snowy Shaw (XXX, ex-Therion, ex-Mercyful Fate, ex-King Diamond) i solo/ritam gitarist Gus G. (Ozzy Osbourne, Firewind). Ipak, u bendu uzde nesmanjenim intenzitetom drži veteran među skandinavskim producentima Fredrik Nordström, koji u ekipi češe ritam gitaru. Ekipa na pozornici djeluje čvrsto, koherentno, nesalomljivo i u svemu suvereno. Power metal u čelo, bez pardona. Accept – Priest – Primal Fear uzorak kovanja riffova danas važi za gotovo egzotičnu pojavu, no Dream Evil ga se i dalje vjerno i učinkovito drže. Bend ove godine najavljuje novi studijski album. Vokalist Niklas Isfeldt nipošto nije izgubio svoj naboj uvjerljivog interpreta. Kratkokosi pjevač, koji je u godinama prkosa stekao poneku sijedu vlas i višak kilogramčića, odmah je privukao publiku kad je bend udario skladbom Immortal i nastavio svoj metalski marš preko provjerenih standarda In the Night, United, Bang Your Head, In Flames You Burn, Children of the Night, The Chosen Ones, Chasing the Dragon i završne The Book Of Heavy Metal (March Of The Metallians). Nastup Dream Evil na festivalu Bang Your Head!!! bio je ekskluzivan. Bio je naime tek četvrti za bend ove godine. Vjerojatno prvi i jedini ljetni nastup benda ove godine.
H.E.A.T. – vrući glam revival artikl iz Skandinavije nastavio je švedsku invaziju na glavnu pozornicu prvog dana festivala. Bend, koji je prošle godine izdao aktualni studijski album »Address the Nation«, ljetne je nastupe naravno iskoristio za njegovu promociju, jer u 2014. poduzetni momci već najavljuju njegova nasljednika. Bend je RockLine pogledao na pozornicama »isprane« Hi-Rock festivala početkom lipnja 2013. i bio ugodno iznenađen intenzitetom scenske dinamike u samoj interpretaciji repertoara, koherentnošću, uigranošću, čemu doprinosi urođena švedska težnja za perfekcijom. Ni na ovom koncertu u izvedbi benda nije se mogla osjetiti nikakva greška. Glavni pogonski motor benda na pozornici ostaje neukroćeni vokalist Erik Grönwall, koji se izdašno uživio u svoju glumačku ulogu i prvi na festivalu konkretno iskoristio i »cat walk« pozornice. Od otvaranja s Breaking the Silence do završne It’s All About Tonight, momci su održavali izuzetno simpatičnu i zaraznu energiju scenskog karizmatičnog nastupa, koja je nagrađivala slušatelje odličnim zvukom i usklađenom izvedbom, a nadograđivala ju je osobito izvanredno pogođena izvedba višeglasnih harmonija. Glasne ovacije i intenzivno reagiranje publike potvrdili su da je skandinavski val »glam rock revivala« trenutno vrlo popularan i cijenjen. U svemu nabrijan nastup benda!
Masterplan važe za njemački power metal bend mlađe EMŠO brojke, koji vodi iskusni glazbeni veteran i gitarist Roland Grapow. Nakon što je već izgledalo da će se vjerojatno nezamjenjivi vokal Jorna Landea u sastavu ipak ustaliti nakon izdavanja studijskog albuma »Time To Be King« (2010), on je zbog obaveza prema svom bendu i ostalim projektima mjesto u Masterplan opet prepustio drugom vokalistu. Njega je preuzeo pjevač At Vance Rick Altzi. Masterplan su jedan od posljednjih bendova koji su se pojavili “na repu” power metal buma (on je počeo s HammerFall u drugoj polovici devedesetih) i pritom preživjeli u poplavi bendova istog žanra. Vjerojatno zahvaljujući upravo imenu Roland Grapow. On je nakon jednog od najcjenjenijih izdanja Helloween »The Dark Ride« 2001. napustio sastav zajedno s bubnjarem Ulijem Kuschem i osnovao Masterplan. Razlog? Konzervativna struja Helloween nije dopuštala promjene zvuka i stila benda, što je prava šteta, jer je »The Dark Ride« predstavljao dobrodošao odmak od već ispreživanih i izlizanih figura benda. Kako god, Masterplan su sastav prekaljenih glazbenika koji su svoj nastup u Balingenu odlično iskoristili. Otvorili su ga s dvije najpoznatije skladbe svoje karijere. Singlovima Enlighten Me i za njim Spirit Never Dies. Zarazna uvodna grabežljivost nastupa, nema što! Sastav se prošle godine u potpunosti obnovio. Uz Grapowa je od originalnih članova u sastavu ostao samo još Axel Mackenrott na klavijaturama. Uz novog vokalista Altzija – koji je izvedbom dostojno uvjerio da je vrijedan mjesta koje mu je prepustio Lande – sastav su prošle godine popunili još češki bubnjar Martin Skaroupka, koji je prije bubnjao za Cradle of Filth, i Jari Kanulainen, koji je dugo godina basirao u klasičnoj postavi Stratovarius iz »Tolkki ere«. Grapow dakle ništa ne prepušta slučaju. Zanimljivo je da je bend sa svježe izdanog albuma »Novum Initium« (2013) na koncertu odabrao samo dvije skladbe (Keep Your Dream Alive, Betrayal), a repertoar podredio izvedbi prvijenca »Masterplan« (2003). Za veterana posjećivanja koncerata mojeg kova rekao bih: idealan izbor. »Masterplan« je najsvjetlija točka karijere Masterplan! Grapow je svjestan da su Masterplan u fazi nove kalibracije i regeneracije (to potvrđuje sam naslov albuma), pa je odabrao provjereni potez »opreznog pipanja tla pod nogama«. Ime benda neko će vrijeme učvršćivati na starim lovorikama, a tek s idućim albumom (dakle onim koji će naslijediti »Novum Initium«) dobit ćemo potvrdu usuđuje li se bend još umjetnički razvijati ili će se i dalje zadržavati u generičkim i isprobanim okvirima glazbenog komponiranja. Vrlo snažan nastup, koji su glazbeni veterani u Balingenu naravno priredili s rutinom, iskustvom i velikim znanjem!
Legendarni pionirski death metalci iz Skandinavije, koji su odigrali presudnu ulogu u razvoju prepoznatljivog death metal zvuka stare celine, po kojem su se ugledali mnogi bendovi, zasigurno su Entombed. Nakon albuma “Wolverine Blues” zbog duljeg su stanke izgubili kontakt sa scenom, a u bendu od originalnih članova danas ustraju samo još pjevač Lars Goran Petrov i gitarist Alex Hellid. Nastup sastava donio je izuzetno osvježenje prvog dana festivala, jer su do njegova nastupa, uz izuzetak Artillery, publiku zabavljali manje-više sastavi mlađe EMŠO brojke koji u glazbenoj ponudi ne donose posebnu autorsku izražajnu pronicljivost. Za Entombed vrijedi posve drugačije. Riječ je o bendu strogo prepoznatljive glazbeno izražajne forme. A čovječuljak razbarušene kose Lars Goran Petrov nije za zezanje. Iz sebe i dalje izvlači uho parajuće grcanje, koje u kvaliteti nipošto nije posustalo. Entombed su pogledali u oči najvećoj popodnevnoj žezi! Bend je s kroše udario u čelo, bez pardona, kad je otvorio nastup klasičnom death metal koračnicom Living Dead (album »Clandestine«, 1991). Mosh! Prvi put na festivalu! Sastav je uglavnom miješao repertoar izvedbom klasika prva tri albuma (Revel In Flesh, Stranger Aeons, Out Of Hand), a u tome nije posustao ni završni dio nastupa, kad je sastav preko Eyemaster, I For An Eye, Left Hand Path i očekivane Wolverine Blues upozorio da se možemo nadati novom studijskom albumu, urezanom po pravim starim death metal korijenima benda. Nastup Entombed mješavina je izuzetne kemije članova ekipe, koja se brine za izrazitu preciznost izvedbe repertoara. Ritam linija bila je potresno filigranska, dok upečatljiva figura sastava u 2013. svakako ostaje na prvom mjestu vokalist Lars. Po stasu prije »dežurni goblin« nego bogobojazni gromovnik kakvog očekuješ na mjestu death metal vokalista. No to nije nikakvo mjerilo ocjenjivanja. Lars Goran Petrov naime uz svoju smiješnu pojavu ostaje izvrstan i u svemu uvjerljiv growler te esencijalan gradivni element stasa i glasa Entombed!
U to je vrijeme oživjela i pozornica u susjednoj dvorani Volksbankmesse, gdje su počeli nemilosrdno grmjeti njemački death metalci Fleshcrawl. Nasrnuli konjanici apokalipse, koji se po zvuku, a i stilu, ugledaju na švedske Dismember, u dvorani su pokosili sve živo! Već se sam početak intenzivno razvijao, kad je bend svoj bijes bez milosti širio kroz skladbe As Blood Rains From The Sky, pa odličnu Soulskinner i stariju klasiku Dark Dimension. Sam odziv publike bio je malo drugačiji u odnosu na ludilo festivalskog iskustva prošlogodišnje Metal Mania na Komenskom Krasu, što upućuje na to da su Nijemci ipak malo otupljenija publika, jer koncerata dobivaju u izobilju. Ipak se već usred popodnevnih sati dvoranom širio miris viška alkoholnih para, koje su skuhala usta brojnih njemačkih pivopija, što je naravno utjecalo na brojna »ukočena« tijela koja su se klatila po dvorani. »Rupe« ispred pozornice pokazivale su intenzivno moshanje, a Fleshcrawl su svoj dvoranski nastup okrunili odličnom uigranošću. Posebno je svojom figurom impresionirao karizmatični vokalist Sven Gross! Riffovska ubranost obiju gitara te gipka i dinamički razigrana ritam sekcija u zbroju su provjereni garant eksplozivnosti ovog prekaljenog death metal kvinteta. Fleshcrawl su iznenadili samim završetkom, kad su se prihvatili izvedbe obrade The Day Man Lost, koja u izvorniku pripada sastavu Carnage.
Osvježenje u nastavku donio je i nastup legendarnih doom metal veterana iz Švedske Lake Of Tears. Na zagrijavajućem danu isprva nastup Candlemass, a onda sljedeći dan Lake Of Tears. Lijepo, zar ne? Riječ je o bendu koji ima što reći, jer postoji od početka devedesetih. Album »Illwill«, izdan prošle godine, nastavlja izražajni trend prethodnika »Moons And Mushrooms« (2007) i u novom dobu donosi za bend naglašeno nabrijan, mračan doom metal album, koji sadrži čak i elemente death metala. Dakle možemo reći da u tom pogledu Lake of Tears na neki način zatvaraju svoj razvojni krug, jer su se približili osnovnim polazištima albuma »Greater Art« (1994). Istodobno novi album nosi uvjerljiv domet umjetničke zrelosti, jer posjeduje i progresivne i psihodelične elemente, uz spomenutu dozu »doom/gothic« i »death metal« elemenata. Više nije velika vijest da su Lake Of Tears primjer benda koji je na svojim albumima razvijao poantu metal baštine u raznim hibridnim oblicima, a album »Illwill« na moć uvjerljivo čuva taj zaštitni znak benda za nova vremena. Sastav je uvodno udario s dvije klasično zamišljene, ali nove točke Lake Of Tears, i to Taste Of Hell i Illwill. Inače predvidljiv nastavak nastupa u usporedbi s studenim iskustvom, kad smo bend uhvatili u Beču (tada su otvarali koncerte prije Pain i Moonspell). Repertoar su osvježili ubacivanjem skladbe Sweetwater, a inače su odjeknule još The Greymen, Boogie Bubble i Raven Land.
Nakon »vrućinske oluje« s Entombed, glavnu su pozornicu naslijedili danski hard rock veterani Pretty Maids. Da Pretty Maids u Njemačkoj i dalje ostaju visoko cijenjen i prepoznat bend, dokazuju izvanredne reakcije publike na njihovim koncertima. Doduše, publika ispred pozornice nakon Entombed temeljito se izmiješala, no unutarnji krug partera bio je iznimno ispunjen. Do nastupa Pretty Maids zasigurno najviše. Ekipa je nastupila u identičnoj postavi kao prije dvije godine na istom festivalu. Tada im je organizator festivala Bang Your Head!!! namijenio manju dvoransku pozornicu. Pretty Maids su ponovno stigli u Balingen s novim studijskim albumom u džepu! Sastav ga je odmah poslužio, kad se prihvatio agresivnije Mother Of All Lies i za njom pjevne I See Ghosts. Već treća skladba donijela je iznenađenje! Needles in the Dark s kultnog albuma »Future World« – njime je bilo začinjeno i u nastavku, kad je sastav urezao Yellow Rain i Rodeo, a u završnom dijelu podigao publiku na noge kad je (kako se i očekivalo) izveo i naslovnu skladbu (naravno, nisu izostale ni očekivane Back to Back i Red, Hot & Heavy). Ni odlični album “Pandemonium” (2010) nije ostao previđen, s melodično zaraznim I.N.V.U. i fenomenalnom Little Drops Of Heaven. Pretty Maids su zamijesheni od pravog tijesta. Ronnie Atkins je usred žege odlično odradio vokalne dužnosti. Veteran među hard rock pjevačima doduše više nema onu vokalnu svježinu, no sa svojim dragocjenim iskustvom i umijećem kako »voditi« publiku tijekom nastupa potpuno je osvojio i uvjerio. Ruke u zraku. Od prvog reda do mikserice. U dužini od dobrih 100 metara! Nevjerojatno je koliko prostora pokrije samo jednom gitarom prekaljeni Ken Hammer. Pretty Maids ostaju scenska atrakcija koja održava zanesenost, zagriženost! Nakon doživljenog na festivalu Bang Your Head!!! iskreno se možemo veseliti pogledu na koji od već potvrđenih nastupa jesenske turneje benda po Europi!
Finski power metalci Stratovarius uskočili su na popis nastupajućih ovogodišnjeg festivala Bang Your Head!!! »iz drugog plana«! Nakon otkazivanja nastupa W.A.S.P. Također je riječ o ekipi koja je u karijeri već štošta doživjela i preživjela. Od vrhunaca do vratolomnih padova. Novi album »Nemesis« (2013) važi za najbolji album benda iz razdoblja »post Tolkki era«. Ekipa je na njega vratila nešto stvaralačke autorske svježine, a prije svega skladbe godе zbog uspjele anthemične pjevnosti zaraznih refrena. Ojačani novim bubnjarom Rolfom Pilvejem, koji je prošle godine zamijenio umirovljenu bubnjarsku legendu Jörga Michaela, Stratovarius su među nove skladbe Abandon, Halcyon Days, Dragons i singl Unbreakable ubacili svoje klasike Speed Of Light, Kiss Of Judas, apsolutno iznenađenje koncerta Against The Wind s albuma »Forth Dimension« (1995), nadobaveznu Black Diamond te završili nastup s klasikom Hunting High And Low s albuma »Infinite« (2000). Nastup je potvrdio da je Timo Kotipelto s godinama izgubio nešto visine, bend je prilagodio i ugađanje (ono je bilo niže – takvo da odgovara pjevačevim trenutnim vokalnim karakteristikama). No godi spoznaja da je Tolkkijev nasljednik i gitarist Matias Kupiainen nezaustavljiv stroj, pravi perpetuum mobile, koji oduševljava svojom izuzetnom scenskom predstavom. Riječ je o jednom od najviše (ako hoćete) »školski nabrijanih« gitarskih virtuoza koje je do ovog dana dala Finska, a koji oduševljava briljantnom kombinacijom izuzetne brzine, preciznosti i kontrole nad instrumentom zvanim električna gitara. Stratovarius dakle još nipošto ne pokazuju znakove hrđanja ili posustajanja! Bravurozna unakrsna vatra solističkih eskapada na relaciji Matias Kupiainen i Jens Johansson i ovaj je put važila za jednu od najvećih atrakcija nastupa Stratovarius.
Kad smo već kod Finaca, tu su Lordi! Lordi su na izdanju festivala Bang Your Head!!! 2011. zatvorili festival. Nastupili su u dvorani drugog dana, nakon nastupa glavnog headlinera festivala – on je nastupio na glavnoj pozornici (Accept). Ovaj su put Lordi zauzeli mjesto na glavnoj pozornici tik prije nastupa glavnog headlinera prvog dana – Saxon. Lordi su za razliku od očekivanja nažalost ponudili najlošiji scenski zvuk prvog dana festivala. Kod ovog je benda ionako mnogo zvučnih matrica na koje se bend kroz nastupe oslanja. No ovaj je put loša zvučna slika pokazala zube. Gitaru tijekom nastupa gotovo da se nije čulo. Ili je neprimjetno brenčala, negdje duboko zakopana pod zvučnim slojevima drugih instrumenata. Lordi su svoju popularnost naravno kompenzirali svojim poznatim šok-šov teatrom. Taj doduše nije donio baš nikakav vrhunac, no već samo šepurenje kvinteta atrakcija je broj jedan, ako Lorde prije nisi gledao uživo. O ostatku teatra, punog zombi rituala, rituala kanibalizma i obdukcije, niti ne gubimo riječi. Lordi su u maniri poznate satire i parodije s novog studijskog dostignuća »To Beast Or Not To Beast« (2013) predstavili skladbe The Riff, We’re Not Bad for the Kids (We’re Worse) i Sincerely with Love. Predstavili su i obnovljenu ekipu. Bubnjara Manu, koji je zamijenio preminulog Otusa, te novu klavijaturisticu Hello, koja je zamijenila prethodnicu Awu. Osim sve scenske navlake, drugi je čimbenik zbog kojeg se bendu nema što bojati, ako ne ponudi dobar zvuk na koncertu, broj hitova kojima opterećuje svoj repertoar. To su Lordi riješili očekivanom izvedbom skladbi Who’s Your Daddy?, They Only Come Oout At Night, Devil Is A Loser, pobjednice Eurosonga Hard Rock Hallelujah i završne Would You Love A Monsterman. Okrepljujuća zabava? Bez sumnje. Ali ne za zvučne puriste!
A što reći o nastupu glavnih zvijezda večeri prvog dana festivala? Gotovo ništa. Saxon su naime naši stari znanci. Ako pratiš dnevne vijesti u metalu, Saxon vrlo brzo postanu gotovo »svakodnevni znanci«. Nevjerojatna je naime činjenica da su ovi veterani, osnovani davne 1976., ne samo opstali na sceni, nego da u zrelim godinama djelovanja generiraju izuzetnu produktivnost u studiju. To vrijedi i za njihove neprestane posjete europskim koncertnim pozornicama (na SAD su već odavno stavili križ). Tek što su nas posjetili u sklopu prvog dijela nove europske »Sacrifice« turneje u slovenskoj prijestolnici, već su pokrenuli invaziju na festivalske pozornice ovogodišnjeg ljeta. Sastav ne treba nikakvo predstavljanje, zapovijedao je najvećim i najvažnijim pozornicama europskih festivala, uključujući Wacken. Saxon dakle ne poznaju nepoznanice, ni skrivalice. No momci su iskoristili ovaj nastup da ga maksimalno opreme. Pirotehničkim efektima, koji su uključivali povremene salve dimnih zavjesa, iskri i vatre, do posjeta poznatog orla te implementacije pozornice na podlozi dodatne scenske rasvjete. Nigela Glocklera su zajedno s bubnjevima tijekom njegove solaže pomoću pokretne dizalice podigli visoko u zrak.
U takvim okolnostima vodi i vokalistu benda Biffu Byfordu osobito intenzivno igra njegovo neukroćeno metalsko srce. Čovjek se tijekom nastupa naprosto smijao. Radosni zapovjednik je u stankama neprestano sipao anegdote i zabavljao publiku na račun svojih podanika u ekipi. Te mu je večeri jezik osobito podmazano tekao. Pri jednoj je prilici podrugljivo prišao čak i glavnom organizatoru festivala Horstu, koji je sjedeći na krajnjem desnom monitoru promatrao koncert iz neposredne blizine, te mu pod nos gurnuo mikrofon da otpjeva jednostavnu refrensku kombinaciju »Wheels Of Steel«. Svega nagledanog čovjeka to je očito ipak toliko zbunilo da nije izustio ni slovo »W«, iako je jasno da ime Horst E. Franz važi za stjenovit planinski masiv njemačke metal scene.
Da utješim slovenske fanove koji nisu bili na festivalu Bang your Head!!!, a dana 12.06.2013. pogledali su nastup benda u Kinu Šiška! Saxon su na Bang Your Headu!!! odsvirali jednako dug koncert. Bez posebnih iznenađenja. Repertoar su podredili izvedbi starijih klasika, zapravo kultnih komada, koje su vratili na set listu (To Hell And Back Again, Motorcycle Man, The Eagle Has Landed, And The Bands Played On), a s nje je ispao poneki noviji komad i recimo (nažalost) poneki slatkiš, poput odlične balade s albuma »Forever Free« Iron Wheels (odsvirane u Ljubljani mjesec dana ranije).
U poziciji u kakvoj su se te večeri našli Saxon – bend s nevjerojatnom kilometražom, iskustvom i razrađenom strategijom kojom parira svakoj svjetskoj pozornici – pobjedu je doista bilo lako osvojiti. Uz fantastičnu izvedbu repertoara, koja je još jednom podarila nekoliko nezaboravnih elementarnih staroškolskih riffova rođenih u vrijeme pokreta N.W.O.B.H.M., zapovjedničku rutinu Biffa Byforda, koji je između ostalog iskoristio zastavu koju su mu ponudili fanovi iz publike da njome raspiruje pozornicu te kao uvijek traper jaknu punu našivaka, koju je starina metal pjevača zahvalno navukao u zadnjoj trećini koncerta, do cijelog teatra scenografije koncerta! Bombastično! Prilagođeno za potencijalno koncertno izdanje na audio-vizualnom nosaču. Ništa više, ništa manje. Magično. Hipnotično. I ponovno u suzvučju iskrenosti jedinstvene heavy metal baštine velikih Saxon!
Čovjek koji je Saxon vidio u svim mogućim inkarnacijama i scenskim varijetetima, s obzirom na dodijeljenu »prednost« uloge glavnih nositelja prvog dana BYH!!! festivala od Saxon 2013. ipak bi očekivao najmanje 15 minuta dulji repertoar i uključivanje kakvog iznenađenja. Ovako pak gorku spoznaju da vrhunca nije bilo nije mogla prikriti ni sva scenska navlaka i posljedična bombastika koncerta benda na balingenskom festivalu. Stvar koju na prvo oko i uho pod utjecajem »zavedenih osjećaja« niti ne primijetiš, postane nakon postkoncertnog otriježnjenja spoznaja gorke istine! Ako si koncert Saxon gledao drugi ili treći put u životu, a naletio na balingensku režiju, mogao si samo pljeskati. Bez zadrške.
Prvi dan festivala pak nije završio koncertom Saxon. U dvorani su divljali Die Apokaliptischen Reiter, uspješni projekt šefa Sodom Toma Angelripera. Dvorana je bila »zapečaćena«. Postala je toliko krcata da ljude više nisu puštali unutra. Tako smo otišli još na jedan krug sendviča u obližnji Subway, a onda na spavanje. Koncert britanskih veterana Onslaught bio je najavljen u dvorani između prvog i drugog sata iza ponoći, no sanjiva krila Morfeja do jutra nas više nisu probudila iz slatke spavaće omame.
Setlista
ARTILLERY:
1. The Challenge
2. In the Trash
3. At War With Science
4. Terror Squad
5. When Death Comes
6. By Inheritance
7. Death Is an Illusion
8. Rise Above It All
9. Khomaniac
10. The Almighty
CRAZY LIXX:
1. Young Blood
2. Lock Up Your Daughter
3. Riot Avenue
4. Cum On Feel The Noize
5. We’re Not Gonna Take It (Twisted Sister)
6. Want It
7. Rock And A Hard Place
8. Road To Babylon
9. 21 Til I Die
10. Heroes Are Forever
11. Whiskey Tango Foxtrot
H.E.A.T.:
1. Breaking the Silence
2. Better Off Alone
3. 1000 Miles
4. Late Night Lady
5. Straight For Your Heart
6. Beg Beg Beg
7. Downtown
8. Falling Down
9. Heartbreaker
10. Danger Road
11. Living on the Run
12. It’s All About Tonight
MASTERPLAN:
1. Enlighten Me
2. Spirit Never Die
3. Lost and Gone
4. Crystal Night
5. Betrayal
6. Crimson Rider
7. Back for My Life
8. Time to Be King
9. Keep Your Dream Alive
10. Heroes
11. Soulburn
12. Kind Hearted Light
13. Crawling From Hell
FLESHCRAWL:
1. As Blood Rains From The Sky
2. Soulskinner
3. Dark Dimension
4. Structures of Death
5. Damned in Fire
6. Into the Fire of Hell
7. Slaughter at Dawn
8. Under the Banner of Death
9. Beneath a Dying Sun
10. Written in Blood
11. From the Dead to the Living
12. Flesh Bloody Flesh
13. Made of Flesh
14. The Day Man Lost
PRETTY MAIDS:
1. Mother of All Lies
2. I See Ghosts
3. Needles in the Dark
4. Rodeo
5. I.N.V.U.
6. Yellow Rain
7. Little Drops of Heaven
8. Future World
9. Back to Back
10. Red, Hot and Heavy
ENTOMBED:
1. Living Dead
2. Like This With the Devil
3. Out of Hand
4. Revel In Flesh
5. To Ride, Shoot Straight and Speak the Truth
6. Stranger Aeons
7. Damn Deal Done
8. I for an Eye
9. Eyemaster
10. Supposed to Rot
11. Left Hand Path
12. Wolverine Blues
STRATOVARIUS:
1. Abandon
2. Speed of Light
3. Halcyon Days
4. The Kiss of Judas
5. Dragons
6. Against the Wind
7. Black Diamond
8. Unbreakable
9. Hunting High and Low
LORDI:
1. Intro (God Of Thunder)
2. We’re Not Bad for the Kids (We’re Worse)
3. Bringing Back the Balls to Rock
4. The Riff
5. Who’s Your Daddy?
6. Blood Red Sandman
7. It Snows in Hell
8. I’m the Best
9. Hard Rock Hallelujah
10. They Only Come Out at Night
11. Devil Is a Loser
—dodatak—
12. Sincerely With Love
13. Would You Love a Monsterman?
SAXON:
1. Procession (intro)
2. Sacrifice
3. Wheels of Terror
4. Power and the Glory
5. Heavy Metal Thunder
6. Solid Ball of Rock
7. I’ve Got to Rock (To Stay Alive)
8. To Hell and Back Again
9. Night of the Wolf
10. The Eagle Has Landed
11. Conquistador
12. Drum Solo (Nigel Glockler)
13. Motorcycle Man
14. Stand Up and Fight
15. Dallas 1 PM
16. And the Bands Played On
17. 747 (Strangers in the Night)
18. Wheels of Steel
—dodatak—
19. Crusader
20. Strong Arm of the Law
21. Denim and Leather
22. Princess of the Night
ONSLAUGHT:
1. Born for War
2. Killing Peace
3. Let There Be Death
4. Angels of Death
5. Destroyer of Worlds
6. Metal Forces
7. Fight With the Beast
8. Planting Seeds of Hate
9. Demoniac
10. Shellshock
11. Burn
—dodatak—
12. The Sound of Violence
13. Power From Hell
14. Thermonuclear Devastation
Galerija slika
