Mjesto: Tolmin, Slovenija
Datum koncerta: 10.07.2013
Broj posjetitelja: 1000
Ovogodišnje ljeto u Tolminu opet je vrlo živo. Prvo Punk Rock Holiday, zatim Reggae festival, a krajem srpnja i novopreimenovani Metal Days. I ovaj su put organizatori pobrinuli za stvarno odličan izbor bendova. Tako smo na trećem izdanju ovog inače manjeg, ali izuzetno simpatičnog festivala mogli čuti i vidjeti Anti-Flag, Suicidal Tendencies, Millencolin, The Mahones, Your Demise, H2O, The Casualties, The Propagandhi i još mnoge druge. Vrijeme ove godine stvarno nije bilo naklonjeno raznobojnim frizurama punkrockera, ali nisu se dali tek tako!
1. dan:
Zbog kasnog dolaska na festival prvi smo dan započeli s izraelskim punk rockerima Useless ID. Bend je na sceni već skoro dva desetljeća, objavili su 8 albuma, a i jedna su od omiljenijih grupa na Bliskom istoku. Sam nastup prošao je bez problema, zvuk je bio kako treba, jer veći bendovi obično imaju svoje tonske majstore. Posjetitelja doduše nije bilo puno, ali su cijelo vrijeme pravili super žurku. U odnosu na druge festivale i koncerte, PRH koncerti nemaju ogradu ispred pozornice, tako da su posjetitelji praktički gotovo uvijek u doticaju s bendom. Ljudi su stalno išli na pozornicu, tamo plesali, »gnjavili« članove benda, pa onda na razne moguće načine skakali u publiku. Pozitivno sam bila iznenađena što zaštitari nisu pretjerano gnjavili razigrane pojedince, a na listovima obješenima po pozornici jasno je pisalo: Stage diving at your own risk (skakanje s pozornice na vlastitu odgovornost).
Nakon kraće pauze na pozornicu su izašli kanadski punk rockeri Mute, koji me nisu uvjerili. Povremeno uopće nisu bili usklađeni, svatko je svirao nešto svoje, ni vokalno im nije išlo najbolje. Bend je inače na sceni već 15 godina, svirali su s bendovima kao što su Bad Religion, The Offspring, Rise Against i sl.
Sljedeći su pozornicu zauzeli Amerikanci Strike Anywhere. Dečki sviraju melodični hardcore, iza sebe imaju 4 albuma, a pozornost su privukli kad se njihova glazba našla u čak tri videoigre Tonyja Hawka (vjerojatno najpoznatijeg skejtera na svijetu, op.a.). Jako su mi se svidjeli zbog emotivnog i dječačkog vokala, zaraznih refrena i tekstova u kojima kritiziraju ponašanje policije prema ljudima, kapitalizam i globalizam, bore se za prava žena i sl. Definitivno grupa koja se zavuče duboko pod kožu i u svijest.
Kao zadnja grupa prvog dana festivala nastupili su politički punkeri Anti-Flag, stari znanci PRH-a. (Nastupili su već prošle godine). Odsvirali su manje-više sve hitove, a na kraju koncerta fanovi su preplavili pozornicu i zatim skakali natrag u publiku. Odličan koncert, ako ikad budu u blizini, dolazak obavezan.
Nakon koncerta dio ljudi otišao je u kamp spavati ili se zabavljati po svoje, a većina si je priuštila čašicu ili 5 ugodno ohlađenog hmeljnog napitka te napasla uši na stvarno odličnom izboru glazbe koju su vrtjeli svemogući Dihurčki.
2. dan:
Ovogodišnja posebnost festivala u Sloveniji su posebne platne kartice na koje se uplati novac, a njome se onda plaća praktički sve na području kampa (osim stvari na štandovima). Na plaži je i veliki šank s pićem, a i kombi u kojem se mogla kupiti hrana, a od ove godine nude i vegetarijansku hranu. Kasno poslijepodne prošetali smo malo Tolminom, no naš se put vrlo brzo završio zbog jakog pljuska. Prvi bend koji smo gledali navečer bili su Swingin Utters. Američki punk rock kojeg smo se obilato naslušali na ovom festivalu.
Sljedeći su bili domaći Elvis Jackson, koji su uz Anti-Flag prvi put privukli ogromnu količinu ljudi pred pozornicu.
Mi Slovenci možemo biti jako ponosni na njih, jer su stvarno odličan bend. Na repertoaru su se našle pjesme Morning, Smoking ganja, Hawaiian Club i ostale. Vokalist je jedan od najdinamičnijih koje sam vidjela. Skače, trči, radi stoje, prevale, a uz sve to još i vraški dobro pjeva. Nema što, odličan bend. Nakon Elvis Jackson na pozornicu je izašao američki crossover-rap-skate-punk-thrash metal bend Suicidal Tendencies. Odsvirali su nekoliko bezvremenskih skladbi: Institutionalized, Freedumb, Subliminal, skejtersku himnu Possessed to Skate, You can’t Bring me Down i ostale. Od originalne postave ostao je samo vokalist Mike Muir, koji i dalje vozi grupu uz nekoliko odličnih glazbenika. Na sceni su od 1981., između su imali nekoliko godina pauze, a sada su opet tu da nam pokažu i dokažu tko su očevi crossover metala! Mike »vjerno« slijedi suglazbenika Axla Rosea po liniji, no nekoliko viška kilograma ne priječi ga u skakanju po pozornici. Ostali članovi benda odlično su se uklopili, prošle godine pridruženi ritam gitarist savršeno se uklopio u svoju novu ekipu. Suicidal Tendencies stvarno su kultna grupa koju se više nego isplatilo pogledati!
Sljedeći su na pozornicu navalili švedski skate-punkeri Millencolin (ime izvedeno iz skejterskog trika zvanog Melancholy). Na čelu grupe nalazi se odličan pjevač srpskog podrijetla – Nikola Sarčević, tako da su međuobraćanja bila na srpskom. Koncert su odlično izveli, zvuk je bio super.
Zadnji te večeri bili su The Mahones, kanadsko-irski keltski punkeri. Grupa inače vrlo rijetko svira na festivalima, ali organizatorima PRH-a uspjelo ih je dovesti u Tolmin, bravo! Grupa inače nastupa s bendovima tipa Dropkick Murphys, Flogging Molly, The Dubliners, … Njihov je nastup bio točka na i drugog večeri, no takva glazba zahtijeva puno energije, koje je već jako manjkalo u tijelima umornih (a i već konkretno pripitih) punkrockera. Večer smo opet završili na plaži s pivcem u ruci i uz odličnu glazbu iz ruku Črta i Mateja.
3. dan:
Petkovu večer otvorili smo s engleskim punk rockerima Your Demise. Dečki u studiju zvuče izuzetno dotjerano, a na koncertu me nisu uvjerili – bili su mlaki, nezanimljivi. Posve suprotno na mene su djelovali sljedeći izvođači, i to The Menzingers. Bend dolazi iz SAD-a, sviraju punk rock, ali na oldschool način. Vrlo zanimljiv, živ, pozitivan i razigran koncert!
Sljedeći bend bio je glavna atrakcija petkove večeri, Amerikanci H2O. Zapravo su bili prvi koji su konačno probudili ljude da su počeli življe sudjelovati. Dečki imaju iza sebe 6 albuma, a upravo ove godine planiraju izdati i sedmi. Odsvirali su devet skladbi, među ostalima Nothing To Prove, Heart On My Sleeve, Family Tree, What Happened?,… Nakon nastupa H2O autorica ovog teksta, zbog narušenog zdravlja, priuštila si je preventivno okrepljujući rehabilitacijski san, u nadi da će se probuditi u sljedeći festivalski dan svježe napunjenih baterija.
4. dan:
Novi dan započela sam gledanjem Golliwog, slovenskog punk rock bisera. Dečki i cura dolaze iz Ribnice i Kočevja (Dolenjska), iza sebe imaju već poprilično albuma, što je prava rijetkost za alternativan i nekomercijalan bend kod nas. Prepoznatljivi su po sloganu
“Anti-Everything Corporate”, odlikuje ih snažan ženski vokal, teške gitare i pozitivna poruka svijetu. U više od 10 godina nastupanja pozornicu su dijelili s velikim imenima punk rocka – NOFX, SNFU, Anti-Flag, Sick Of It All i sl.
Na festivalu se rijetko moglo primijetiti one prave punkere s bulerima, karirastim uskim hlačama, poderanim majicama bendova, bedževima, irokezama raznih boja i sl. A i oni koji su došli, došli su zbog The Casualties. Bili su mi najdraži od svih bendova tog dana. Melodičan punk, sirov, gotovo lemmyjevski vokal i catchy napjevi, to je to. Priredili su stvarno odličnu predstavu koja se neće tako brzo zaboraviti. Sljedeći su na pozornicu izašli Snuff – skraćeno od “It’s Enough”. Britanski punk rockeri, koji žare jednostavan i pjevljiv punk rock od 1986., na mene nisu ostavili poseban dojam. Svidio mi se jedino vokal, koji nije bio tipično punkerski.
Zadnji na glavnoj pozornici nastupili su dugo očekivani The Propagandhi, bend kojeg je gotovo nemoguće vidjeti na festivalu. Poznati su po svom snažnom aktivizmu – bore se za ljudska prava, za prava životinja, protiv rasizma, seksizma, nacionalizma i sl. Dečki ne prihvaćaju kompromise, a i u privatnom životu žive onako kako opisuju u svojim pjesmama. Nastali su 1986. u Kanadi. Nekad su imali više punk rock zvuk, a danas su više heavy (metal). Koncert je bio uvjerljiv i superioran! Bend zna kako se služi publici.
Kao što sam napisala u uvodnom dijelu ovog teksta, Punk Rock Holiday festival, unatoč svojoj malenosti, izuzetno je srdačan i simpatičan. Ove su nam godine ponudili stvarno izvrsne grupe, svake godine ide samo gore. Što se tiče okoline, stvarno se vodilo računa o čistoći, nigdje nije bilo puno bačenih čašica i raznih smeća. I ponuda hrane i pića bila je stvarno raznolika, što vrijedi i za uvođenje vegetarijanske hrane. Smetala je samo jedna stvar. Ako usporedimo cijene alkoholnih i bezalkoholnih pića, bilo je jasno da je alkohol (0,5 l piva za 1€) jeftiniji od vode i sokova. Je li to podupiranje alkoholizma na račun sponzorskih pogodnosti? Ostavimo to za neki drugi put.
Dakle? Nije poanta u veličini. Bit se krije u kvaliteti. A Punk Rock Holiday festival briljira time što ga vodi odlična organizacijska ekipa, koja je ključni čimbenik da je novo izdanje jednog od najvažnijih međunarodnih rock festivala u Sloveniji u potpunosti uspjelo! Još na mnoga ljeta Punk Rock Holiday!
* priložena fotogalerija vlasništvo je organizatora Punk Rock Holiday festivala i objavljena je uz njegovo odobrenje, u cijelosti je možete pogledati OVDJE!
Galerija slika
