Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: King Kobra
Izdavač: Frontiers Records
Izdanje: 2013
Trajanje: 64:24
Ocjena: 4.5/5
King Kobra! Iako je prošlo gotovo 25 godina od velikih osamdesetih i albuma “Ready To Strike” i “Thrill Of A Lifetime”, teško je ostati ravnodušan svaki put kad se iz sjećanja prizove lik i djelo klasičnih King Kobra.
Godine 2011. King Kobra vratili su se među žive s novim albumom. Nazvali su ga krajnje jednostavno. Kao »King Kobra«. To za sastav znači neku vrstu novog rođenja, neku vrstu novog početka. Na tom albumu počeli su koketirati s retro oblicima rocka, album nosi osjetan dašak bluesa i osjetno su se udaljili od svog zvuka iz osamdesetih. Novi album nastavlja priču o novom rođenju, jer su ga dečki nazvali »II«. Kao da je to tek drugi album njihove karijere i kao da osamdesetih nikad nije ni bilo. Mogu na ovom mjestu reći da su to napravili s dobrim razlogom.
Album »II« naime produbljuje izražajne smjernice svog prethodnika. Na »II« se King Kobra još odlučnije pomiču kroz vrijeme u prošlost, gdje se bez srama vrte oko dostignuća brojnih rock pionira. Za početak podsjete na Rainbow iz ere s Joe Lynnom Turnerom na vokalu, kad se album otvara s Hell On Wheels – ta skladba nosi izrazito pamtljiv i markantno urezan gitarski riff koji majstorski oličava sam naziv skladbe. Aranžmanom i energijom toj se skladbi snažno približava Running Wild u nastavku albuma. Paul Shortino bojom i interpretacijom jezivo se približava boji Joe Lynna Turnera, a ta sličnost na ranijim produkcijama (različitim albumima Shortinove karijere) na kojima je pjevao Shortino nije dolazila do takvog izražaja kao na novom albumu King Kobra. Don’t Keep Me Waiting mogla bi završiti na nekom od starijih solo izdanja Joe Lynna Turnera.
Još važnije zapažanje dolazi u nastavku. Album je pravi retro rock monument. Energijom djelomično podsjeća na izravnu retro zvučnost lika i djela prerano raspadnutih klasičnih rock odličnjaka The Lizards iz prošlog desetljeća ovog tisućljeća, iako nema tako sirovu produkciju zvuka. Zacijelo je tome nešto pridonijela i ponovna aktivacija legendarnih »američkih Led Zeppelin« zvanih Cactus, sastava u kojem od pamtivijeka palice vihori šef sastava King Kobra, Carmine Appice. Ipak, Appice nije jedini u ekipi King Kobra koji ima pravo postavljati uvjete pod kojima će se razvijati glazbeni karakter sastava. Kao što znamo, oživljeni King Kobra djeluju zapravo u identičnoj postavi kao prije raspada krajem osamdesetih. Samo je Shortino zamijenio Marka Freeja na vokalu. Dakle, bio je potreban konsenzus najmanje četiri petine članstva današnjih King Kobra prije nego što se ekipa nakon izdanja albuma »King Kobra« (2011) upusti u komponiranje glazbe još dublje u istraživanje retro zvučne rock kulture!
Opet u nastavku podsjeti skladba Knock Them Dead na princip komponiranja urezan po uzoru na ranu školu rock riffa osamdesetih nekih Y&T, što znači da je riff dobro prožet retro zvučnom blues i rock n’ roll kulturom. Tu je Have A Good Time, koja nosi paralele s energijom Bad Company, dok bi skladbu The Crunch mogli pripisati križanju Aerosmith s Cactus, a gdje su Cactus, tu su naravno blizu Led Zeppelin. Tu je The Ballad Of Johnny Red, gdje se sastav upušta čak i u »boogie blues« vode. Na albumu sliku novih King Kobra najljepše predstavlja upravo njegova najduža skladba naslova Deep River. Ona hvata mozaični presjek svih utjecaja spomenutih sastava. Najkompleksnija je kompozicija albuma. Možemo je slobodno nazvati mini epskom suitom, koja pritom neprestano majstorski održava crvenu nit punokrvne rock ‘n’ roll koherentnosti, što dodatno potvrđuje da su King Kobra izvrsni aranžeri!
Album »II« je odlično urezan tulumarski retro zvučni hard rock i rock ‘n’ roll album koji ima samo jednu jedinu »ljepotnu manu«. Neprestano podsjeća na neki povijesni rock riff. Nažalost. Ali ipak opravdano. Ako povežemo Carmincea Appicea s legendarnim Vanilla Fudge, postava King Kobra izravno dobiva jednog od onih glazbenika koji su se krajem šezdesetih pojavili u pionirskoj ulozi da Zemljanima otkriju nove glazbene dimenzije. King Kobra »problem podsjećanja na već izumljene stvari« doduše rješavaju s mnogo srčanosti. »II« naime djeluje uistinu u proživljenosti i strastima koje na njega unose kako Shortino sa svojom odličnom vokalnom ekspresijom šarene mješavine Joe Lynna Turnera, Bryana Adamsa, Jona Bon Jovija, tako i ostali članovi ekipe, koji isporučuju živo šarene »solizme« gitarskih eskapada i udarnog ritmičkog pulsiranja! Album je pun daha istinoljubivosti i to mu nitko ne može oduzeti, niti si pred tom činjenicom slučajno zatvarati oči. Od svega tog studijskog »groovanja« (u ekipi mora vladati izvanredna radna kemija) narasle su i skladbe u minutaži, pa album tako iznosi preko 67 minuta, što nije baš normalno za nasljeđe prosječnog hard rock albuma. Ali vjerujte. Album »II« neće vas ostaviti na cjedilu u svojoj rock ‘n’ roll eksplozivnosti i srčanosti. Albumom »II« iskristalizirao se i glazbeni izraz novorođenih King Kobra! Zvučno i stilski redefinirani King Kobra tako mogu na nasljedniku albuma »II« uzeti pun umjetnički zalet. Pitanje je samo kako će ga nazvati, jer album naslova »III« izdali su već u osamdesetima.
Postava
Paul Shortino – vokal
David Michael-Philips – gitara
Mick Sweda – gitara
Johnny Rod – bas-gitara
Carmine Appice – bubnjevi
Produkcija
David Henzerling, Carmine Appice & Paul Shortino
Popis skladbi
1. Hell On Wheels
2. Knock ‘Em Dead
3. Have A Good Time<
4. The Ballad Of Johnny Rod
5. Take Me Back
6. When The Hammer Comes Down
7. Running Wild
8. The Crunch
9. Got It Comin’
10. Deep River
11. Don’t Keep Me Waiting
12. We Go Round
