Zmaj nahranio brojni rockerski podmladak u Postojni (2013)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Postojna (Pastwjna) / Titov trg / Slovenija
Datum koncerta: 24.08.2013
Broj posjetitelja: 500
Cijena ulaznice: 0,00€ (slobodan ulaz)

Ovogodišnji kolovoški festival u Postojni Zmaj ma mlade donio je i prekrasnu večer u kojoj je odjekivalo rockerski. Može se reći da je od nastupa do nastupa sve jače tutnjalo, a sve milozvučnije i profinjenije. Hardrockeri Pelhan, nepopravljivi pivški rock ‘n’ roll šaljivdžije Ana Pupedan i legende slovenskog rocka, vječnozeleni Avtomobili. Odlična kombinacija. Tri super benda, tri samostalne i slikovite zaokružene glazbene priče. Tri glazbene esencije.

Satnica je bila nabijena, pa je događaj krenuo točno na zadani sat. Pelhan, nova postava iskusnih rockerskih mačaka, koja je u ožujku ove godine izdala samostalni studijski prvijenac »V neznano« (RockLine recenziju pročitaj OVDJE). Bend je vruć! A ekipa na pozornici kao prava klapa! Aleš Pelhan konačno je uspio postići ono što mu je oduvijek bila tiha želja. Punokrvnu realizaciju svojih autorskih glazbenih zamisli! Svakako bi to bilo nemoguće ostvariti bez pravih drugara u ekipi. Miha Nedoh (ex-Requiem, Forgotten Eden), njegov dugogodišnji drug još iz ranijih zajedničkih suradnji (davno prije Pelhan Down Patrol i Forgotten Eden), zatim odlični klavijaturist Peter Smrdel (Divine Illusion, Shadowicon), pa prekaljeni basist Kalamarov Matjaž Švagelj i novopridošlica Gregor Volk na gitari. Većinu pozornice naravno drži vokalist Aleš, koji povremeno primi gitaru, a njegove nekadašnje gitarske zadatke u velikoj je mjeri preuzeo Gregor. Tako se već na live materijalu osjeti da je postava nadogradila neke studijske izvornike, na kojima je gitaru u cijelosti odsvirao samo Aleš. Postava je Gregoru prepustila slobodu da doda »ukrase«, uključi svoja idejna rješenja u solaže i tako svojim zamislima dodatno oboji skladbe. Ponajprije je odlično to što s Petrom može stvarati povremene unakrsne dijaloge između gitare i klavijatura još intenzivnije (npr. Blizu je zadnji izdih), dok se »rasterećeni« Aleš tako može potpuno posvetiti svojoj vokalnoj interpretaciji. Ona ostaje puna, dominantna, melodična, čista i kad treba eksplozivna, ili pak mekana i suptilna. Ekipa je u cijelosti predstavila albumski prvijenac, a u repertoar je ubacila i dvije klasike koje su pomogle zagrijati publiku, Live And Let Die McCartneyjevih The Wings te Superstitious sastava Europe. Zvuk odličan, a ekipa, kako rekoh, također odlično uigrana. Od Pelhan se u budućnosti može puno očekivati. U danoj situaciji, kad su sastavi Chateau, Šank Rock, Mary Rose nekako na »stand by« poziciji i čekamo da se Requiem ponovno koncertno i skladateljski razmahnu, Pelhan su odlična popuna trenutno pomalo ispražnjenog prostora za slovenski hard rock. Bravo dečki!

Ana Pupedan. Čovjek ne zna odakle bi počeo. Vrhunski kvartet unikatnih scenskih provokatora, koji čine Simon Avsec (vokal), Boštjan Požar (gitara), Peter (Pero) Žnidaršič (bas gitara), Marko Doles (bubnjevi). Osim kratkohlačnika Simona, ostala su trojica djelovala kao zastupnici prognani iz svojeg raja – slovenskog parlamenta. Uglašena odijela, zategnute kravate, uredne frizure (Marko si je ipak omislio fazonu »a la Vid Kavtičnik«). Ana Pupedan su do zuba naoružani istinoljubivošću koju znaju profinjeno plasirati masi. A to je tako lukavo upakirano, nadražujuće zabavno i iskričavo genijalno da te sastav kroz cijelu minutažu, koliko god mu je dano, drži u strogoj koncentraciji! Ne da ti disati u djelima. Od metaforičkog točenja »čistog vina« na račun upropaštene države, do svih »post-osamostaljenih« krvnika slovenskog naroda – po principu »Slovenček rad Slovenčka zajebe«, do alegorija na Ljubljančane i njihovu zaplankanost! Pošteno!!! I iako sam Ljubljančanin, doista je žalosno da Ljubljančani ne mogu skupiti dvije moždane stanice koje bi im rekle kako je katkad potrebno sjesti za volan i odvesti se samo desetak kilometara iz Ljubljane po dobru glazbu (u ovom slučaju u Postojnu)! Ana Pupedan znaju svirati sve. Ništa im nije skriveno, ništa prešućeno, ništa nepoznato. »Ta je amerikanska« kaže Simon i već odrežu izvanredan countryjevski potkovan juriš, već u sljedećem trenutku sviraju po principima SKA glazbe, pa reggae ludorija, rogobatnog bluegrassa i za kraj skladbom Ana Pupedan isporuče gotovo Motörheadovski potres. Ana Pupedan su doista glazbeno-propovjednički izbrušen kvartet koji djeluje izražajno višeslojno i krajnje slikovito u svojoj autentičnoj samoniklo-narodnjačkoj baštini. U tom pogledu spadaju u sam vrh. Ponajprije je tu jezgra koja je pokretačka snaga kreativnosti i udaljuje fokus od generičkih šablona u glazbenim rješenjima. Iskričavo šaljiv i sarkazmom preliven humor u poeziji kojem ne ponestaje ispovjedne dinamike. Udare s Cigodrom (vjerojatno je riječ o duhovitoj oznaci nekadašnjih lunaparkova), pa dalje u Rdečo kočijo, slijedi »zagonetna« Isdislou,… Iz komada u komad puna zdjela smijeha i zabave. Ana Pupedan su svirali u vremenskom rasporedu u najbolji sat. Narod je bio dovoljno znatiželjan, počele su prave večernje ure, bezbrižno su svi iz malha naručivali pivo i točili ga u sebe, svi spremni za žur i odklop. Prostor ispred pozornice konkretno se zgusnuo, a obilje mlađih zauzimalo je prve redove. Pri kraju su Simon i Marko zamijenili uloge, Marko je stao na čelo pozornice i otpjevao nekoliko nezaobilaznih klasika Ana Pupedan predvođenih pjesmama Vsaka rwža jma trn, Četrtek, Harmonikaš. Genijalni podsmješljivci koji su upravo pri kraju klasicima isporučili vrhunski rasplet događaja i izmamili iz publike i konkretno sudjelovanje! Nevjerojatno je i to da se sastav drži gotovo 100% organskog zvučnog tena u kojem se kiksovi ne mogu previdjeti, a svira briljantno. Ana Pupedan je sastav koji bi nužno morala uzeti pod svoje okrilje diskografska kuća Celinka!

Avtomobili su nastup započeli malo poslije ponoći. S vječnozelenom Gospodar. Zgodna skladba za sve. Privuče pozornost publike jer je narod poznaje, a istodobno je u tom vremenu moguće još popraviti postavke zvuka. I ovaj put Avtomobili su imali poneku uvodnu poteškoću s kalibriranjem zvuka. S obzirom na to da je sat bio kasan, na trgu je i dalje bio lijep broj posjetitelja, a prostor je bio uzorno popunjen. Samo je u prvim redovima bilo nekoliko zrelijih »građana« – slušatelja. Među njima ih se poveći broj veselo ljuljao od viška konzumiranih alkoholnih derivata. Te večeri Avtomobili doduše nisu isporučili najbolje što mogu, ali katalog koji stoji iza njihova opusa toliko je snažan da ih izvlači već na samom startu njihovim vječnozelenim klasicima, po kojima slove kao jedan od najsnažnijih songwriterskih kolektiva koje je dalo slobodno slovensko sunce u povijesti rocka i rolla! Osjećalo se da bend nije tako zagrijan kao inače, ali ipak. Dečki su djelovali malo načeto. Možda zbog čekanja na kasni sat nastupa, možda zbog spleta okolnosti čiju pozadinu ne poznajem, ali treba biti svjestan da je ovo kraj ljeta, kad nam svima baterije blago pregore.

Markov je vokal ponovno odmah preuzeo središnju figuru scenske pojave legendarne postave. Njegov izrazito markantan i na milju prepoznatljiv vokal, kojem je u kolijevku položena jedna od najljepših boja, funkcionirao je kako smo navikli. Možda je pjevač pokazao mrvicu rastresenosti samo u Bar pozabe, gdje se u par trenutaka lovio u stihovima (osobito druga strofa), a o ostalom uopće ne treba »filozofirati«. Kapa dolje! Te su večeri kola vukla naprijed HeaveniX momci, iako je cijeli kvintet zračio malo više rezerviranosti nego što smo navikli. Jednostavno dođe takav dan. No kad repertoar prolazi kroz tako snažne točke kao što su Gorica, Skozi leta, Argentina, Ljubezen ne stanuje tu, pa nakon dugo vremena ponovno u repertoar uključena Mraz, udarnija Proti Luni, pa milozvučna Sama, April, Enkrat v življenju i Enakonočje, te primjedbe postaju prave sitnice. Kreacija jedinstvenog lika, zvuka, energije! Izuzetne artističke sofisticiranosti, poduprto bogatstvom iskustva! Tu je onaj element jedinstvene glazbene iskaznice sastava koji se zove težnja za savršenstvom, kako aranžerskim tako i zvučnim. To su Avtomobili. Uživaš u pogledu na svakog člana te ekipe dok promatraš njegovu zanesenošću (osobito je ovaj put pobjednički djelovao Bushy). Uživaš u razvoju zvučnih figura, njihovih nijansi, boja, kontrasta. U simbiozi svih njih. Toplina zvuka koju generira zvuk Mirkovih klavijatura, podloženih šaljivo nafunkiranom podlogom ritam linije u vezi Morgan/Šuligoj nove skladbe »Kaj si hotel« ili Morganov bubnjarski krestšendo u izlazu fantastične nove skladbe »Netopir«, pa nekoliko vražje zaslanih solo akrobacija Bushyjeva Fender Telecastera, gdje svaki ton ima točno odmjereno mjesto i izražajni zvuk, po uzoru na najveće majstore te vještine u šesterožičanoj teoriji. Neprocjenjivo. Unatoč nekoliko ovotjednih kikseva, iskustvo s Avtomobili bilo je neprocjenjivo, jedinstveno i svakako predstavlja novu lekciju o tome kako do izražajnog umjetničkog savršenstva, kakvo može generirati samo držanje tvoje autorske samoniklosti. Album »Pozna pomlad«, koji je izašao u listopadu prošle godine, prvi je dokaz da se Avtomobili i dalje artistički razvijaju i rastu. Ljubitelji njihove glazbe dakle su u Postojni ponovno došli na svoje!

Paket triju žanrovski strogo definiranih sastava, s jasnim karakternim razgraničenjima, isporučio je jednu od najuživancijih glazbenih večeri na slovenskom tlu ove godine kad je riječ o kombiniranju nastupajućih sastava iz Slovenije. Ovaj izabrani glazbeni »trojac« doista je ispao izrazito sretno! Zasigurno jedan od vrhunaca ovogodišnjeg postojnskog festivala »Zmaj ma mlade«.