Šetnja po zimzelenoj ostavštini Danila Kocjančiča (2013)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik

Mjesto: Postojna / Titov trg / Slovenija
Datum koncerta: 31.08.2013
Broj posjetitelja: 200
Cijena karte: 0,00€ (slobodan ulaz)

Danilo Kocjančič Friends! Prijatelji ujedinjeni u posthumni bojni poklič i posvetu liku i djelu Danila Kocjančiča, jednog od najimenitnijih songwritera koje je slovenska srednjevalovna (čitaj: radijski prihvatljiva) glazbena scena dala u posljednjih pet desetljeća. Od kraja šezdesetih do vremena novog milenija i zapravo sve do Kocjančičeve preuranjene smrti početkom ovogodišnjeg veljače (Danilo je naime pripremao materijal za novi album)! Sjećate li se bendova Kameleoni, Halo, Bazar, Labirint, Boomerang i? Prizma, naravno. Nezaboravni zimzeleni hitovi, nastali iz pera i uma njihova vrhunskog oca i tvorca Danila Kocjančiča, žive dalje. U svakome od nas.

Ekipa legendarnih lica koja su s Danilom obilježila slovensko glazbeno prizorište (kroz godine – rekli bi Avtomobili), i to u postavi Ladi Mljač (Prizma, Danilo Kocjančič & Friends …) na glavnom vokalu i bubnjevima, pa Crikveničan Slavko Ivančič (Bazar) na glavnom vokalu i akustičnoj gitari, zatim poznati zvučni inženjer i basist Jadran Ogrin (Kameleoni, Halo), gitarist Zdenko Cotič (Bazar, Halo) i naposljetku bivši član famoznih obožavatelja pčelice Maje Wellblott, velemajstor brzine na šesterožičanom čudu Matjaž Sterže (Danilo Kocjančič & Friends)! Svi odgovorni za to da djela Danila Kocjančiča žive dalje i na pozornici!

Titov trg je unatoč vedroj subotnjoj večeri, koja je usput bila posljednja kolovoška u ovoj godini, posjetio skromniji broj slušatelja nego što se isprva očekivalo. Organizator je na udaljenosti od cca 10m od pozornice postavio »niz nepoznatih objekata« zamotanih u prozirni polivinil, podsjećali su na svježe zamotane bale sijena ili, još gore, na svježe zaplijenjene hrpe dobre robe »bijele«. Kako god. Detaljniji pogled otkrio je da su namijenjeni sjedenju. Upravo je taj element zanimljivo odmaknuo posjetitelje na točku od 10m udaljenosti od pozornice i osjećaj je bio krajnje čudan. Kao da bend svira koncert sam na trgu. Sam sebi. Sve do samog kraja, kad je Ivančič pozvao publiku bliže. Ah da. Sitnice. Ekipa je koncert otvorila jednim od posljednjih Kocjančičevih ostvarenja, ležernom, pomalo zafrkantskom skladbom Daj daj daj, koja leži na reggae ritmu. Odmah su njome uvodno upozorili da priči nipošto nije kraj i da namjeravaju dovršiti ono što su s Danilom započeli na posljednjem studijskom albumu. On bi trebao izaći sredinom iduće godine. Danilo Kocjančič Friends ga dakle namjeravaju dovršiti!

U nastavku su iskusni i prekaljeni majstori nanizali splet zimzelenih skladbi predobro poznatih iz rotacije na radijskim valovima, poput Bazarovih Portorož 1905, Poišči me, Amerika, Tina, DobAr dan, pa sastava Halo predvođenog znamenitom Anita ni nikoli. Zavrtjele su se naravno i neizbježne Prizmine hit klasike Pogum, Senca, Ta moška, Zasidran, pa ostavština kombinacije Danila Kocjančiča s Tuljom Furlaničem usidrena u skladbi Si še jezna name.

Tu su i posve nove Moja Jana ne pada pri kraju te nasred seta Nisi prva, nisi zadnja, koje obje nagovještavaju da se Danilo posljednjih godina ponovno zagledao u tvrđi zvuk hard rock začina, aranžmana utemeljenog na gitarskom rifu. U takvoj su postavi na pozornici stajali i Danilo Kocjančič Friends. Bez klavijatura i s dvije gitare. Ta je činjenica svakako Steržeu otvarala mnogo izdašnog prostora za popunjavanje prijelaza, instrumentalne je pasaže razlomio i more tonova razbacao koliko god je mogao – čovjeka bi strani i prepoznati hard rock sastavi odmah »pojeli« kad bi se pokušao plasirati u inozemstvu. Doista savršen gitarist, a u Sloveniji ostaje nepravedno previđen, prešućen, zatajen. Dovraga! Nije pošteno! Dobri sviraju za pivo i osobno zadovoljstvo, dok novac kose »iskvareni« koji u glazbeni svijet u osnovi ne spadaju. Sve su skladbe dakle dobile rockerski ten. To se osjetilo osobito na Prizminim pjesmama, gdje u originalima važan dio zvučnog krajolika stvaraju i klavijature.

Ekipa svira odlično. Slavko i Ladi se slažu svojim bojama vokala, ponajviše djeluje vatreno Ladi, kad dolazi na vodeće dionice sa svojim prepoznatljivim »blago zagorenim« vokalom, a čovjek udara po bubnjevima iznimnim žarom i srcem. Gitarski dvojac djeluje školski slikovito. Školu bismo nazvali »Malmsteen meets Eric Clapton«. To su na neki bizaran pojednostavljen način predstavljene učiteljske pozadine Steržea i Cotiča. Kolizija starog i novog, ali kolizija velike sočnosti i zabavne glazbene terapije! Zvuk je kroz koncert bio lijepo nakalibriran. Sterže naravno što je više moguće u prvom planu, osobito na točkama solističkih eskapada koje su oduzimale dah.

Ono što je posebno plemenita manira ekipe Danilo Kocjančič Friends jest vladanje višeglasnim harmonijama. Već u uvodnoj Daj daj daj, kao i u nastavku kroz cijeli koncert, harmonije su djelovale briljantno, zapravo bih nastup Danilo Kocjančič Friends preporučio svim mlađim rock sastavima da nauče tu vrlinu, koja tako prečesto nedostaje na inače zanimljivo zamišljenim idejnim rješenjima poletnih rock sastava mlađe generacije, kojima pak često nedostaje točka na »i« do učinkovitog plasiranja pojma studijskog savršenstva. Želite primjer kako je to nekoć izgledalo vani? Nekoć je mladi Kip Winger napisao ponizno pismo obožavatelja i uputio ga velikom zvučnom guruu Alanu Parsonsu, odgovornom za zvučnu sliku klasika The Beatles »Abbey Road« i vječnog remek-djela Pink Floyd »Dark Side Of The Moon«, da je veliki ljubitelj djela Alan Parsons Project i da….ostalo je povijest. Danas je Kip Winger, inače glava i brada poznatih glam metalaca Winger, često glavni vokal na Parsonsovim koncertnim turnejama. Našoj, nažalost često samo širokouстoj rock mularији ne da se ni nekoliko kilometara pomaknuti svoje guzice do obližnje koncertne lekcije da se uvjeri kako funkcioniraju »Eagles like« harmonije kod Danilo Kocjančič Friends. Zahtjevna matematika, nema što.

Koncertna večer za sve nostalgičare. Iznimno lijepo iskustvo koje ne donosi nikakvo razočaranje. Užitak je promatrati verziranost, prekaljenost, mjestimice gandalfovsku mudrost ekipe Danilo Kocjančič Friends. Samo je jedan nedostatak zabilježen. Ekipa je naštudirala premalo komada. Nije joj trebalo svirati po dvaput u večeri skladbe Anita ni nikoli i Tina, jer je ostavština Danila Kocjančiča još mnogo, mnogo šira i slikovitija nego što je obuhvatio koncertni repertoar te večeri.