Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Velden u Koruškoj (Velden Am Wörthersee) / Bluesiana Rock Cafe / Austrija
Datum koncerta: 12.09.2013
Broj posjetitelja: 90
Cijena karte: 44,00€
I onda su se pojavili Steamroller! I bila je Bluesiana! I drugi je put postala uparena! Poravnana parom. Režiju parnog kotla odradila je postava trojca Doug Aldrich (gitara), Michael Devin (vokal, bas gitara), Matt Starr (bubnjevi)! Je li netko već prepoznao imena? Aldrich i Devin novodobni su Whitesnake dvojac. Aldrich i Starr ponovno oživljeni Burning Rain dvojac! Vruće, ne?
Sat je debelo odbio devet navečer kad se super rock trio uvukao na pozornicu jedinstvene klupske scene još jedinstvenijeg kluba u austrijskoj Koruškoj. Bluesiana Rock Cafe. Već vrapci na krovovima cvrkuću da bi svijet bez Bluesiane bio upola manje zanimljiv i raznolik!
Ovaj su put doista ustali iz mrtvih čak i svi austrijski rockeri, koji inače na događajima »sladostrašća«, za koje se brine nepokolebljiva i jedinstvena dobra duša Gudrun Kofler, neopravdano izostaju. Došli su Slovenci, došli su Talijani. Došla su lica s kojima se u ovom klubu uvijek susrećemo! A udarni trio, koji puca od sve nakupljene potencije mladenačkog poleta, za koji još uvijek u punom izdanju brinu adrenalin i testosteron, poludio je u uvodnoj rock ‘n’ roll klasici Burn. Neposredno prepoznatljivi Douglas Aldrich, kakvog ga uvijek iznova rado pamtimo s odrskih nastupa Whitesnake, u društvu s novopečenim »whitesnakeovskim« mladićem Michaelom Devinom, ostao je zapravo nakon posljednjeg nastupa grupe Whitesnake ove godine u Rusiji u Europi i produžio si »poslovne obveze«. Odradili su jedan telefonski poziv. Na onu stranu »lokve«. Atlantika, naravno. S one se linije javio upravo Aldrichev drug iz ponovno oživljenih Burning Rain, koji su ove godine izdali odličan povratnički album »Epic Obsession«. Bubnjar Matt Starr. I Steamroller su se rodili iznova.
Potentna je trojka divljala na istom mjestu u listopadu prošle godine! A očevici i »ušoslušci« imali su što ispričati kad su se vratili s tog malog klupskog spektakla! Ovaj se put trojka vratila u nimalo manje glasnoj, bučno razjarenoj formaciji. Matt Starr odlično je popunio prazninu uskočivši na mjesto Briana Tichyja – on je prošle godine nastupao sa Steamroller. Trio je ove godine posve preokrenuo set listu u odnosu na prošlu godinu. Svakako smo uživali u većinskom izvođenju Deep Purple i Whitesnake klasika, što je bila očekivana avantura stazama glazbene karijere Aldrichevog i Devinovog poslodavca Davida Coverdalea, a istodobno nije smjela izostati barem jedna Led Zeppelin klasika. Njihov se utjecaj snažno osjeti u glazbi Burning Rain i jasno je da je Aldrich veliki ljubitelj Led Zeppelina. Ove su godine dečki odsvirali Heartbreaker!
Prije svega valja istaknuti kemiju trojca, koja funkcionira fantastično. Uživa! U promjeni. Općenito to vrijedi za Douga i Michaela, koji su se zacijelo na neko vrijeme blago zasitili sveg teatralnog sjaja intenzivnih putovanja s Whitesnake. Da preokreneš atmosferu i odradiš turneju u intimnom, klupskom ozračju, gdje je kontakt s glazbom i glazbenim likom kojeg zastupaš kao umjetnik iskreniji i srdačniji. Više od toga stvarno ne možeš poželjeti! To je najviše što možeš dati ljubiteljima svoje glazbe.
I upravo tako se odvijala predstava! Uživao je trio. Uživala je publika! A usred prve trećine osjetio si kako je sparina preplavila klupski prostor! U slijedu značajnog imena grupe! Briljantnom soliranju Douga Aldricha nije se nazirao kraj. Bilo je to začinjeno i izvijanjem tonova uz obilnu uporabu slajd cijevi! Nakon niza izvedbi Purple i Zepp klasika Space Truckin’ i Heartbreaker, Doug je primijetio: »Nadam se da me Richie Blackmore i Jimmy Page neće ubiti jer sam im razmrcvario skladbe!« Drug s njegove desne strane, MichaeL Devin, koji je na prvi pogled u svoj uzgojenoj »krznenoj« vegetaciji posljednje dvije godine djelovao kao svima nama dobro poznat mučenik i sin nebeskog oca, bio je opasan crnim Rickenbeckerom. Taj se (ne samo zvukom) nego i smisleno odlično uklopio u izvedbu Purple klasike Space Truckin’. Zapravo je Devin jedva čekao preuzeti glavni vokal, odnosno otići na turneju sa Steamroller i moći pjevati. A da bi se 100% izbjegla slučajna blamaža, dečki su se pobrinuli za preventivno niže ugađanje, tako da je Devinov vokal izvukao baš sve, čak i najviše vokalne linije! U odličnom maniru! Ta se karakteristika osobito osjetila u izvedbi Still of the Night (Whitesanke). Posebno su veselje donijele hard rockerski položene obrade mekših izvornika radijski prihvatljivih zimzelenih hitova Walking on the Moon (The Police) i I Shot The Sheriff (Eric Clapton). Odlično je legla fantastična Cryin’ In The Rain (Whitesnake). Prije spomenute Still of the Night Devin i Aldrich namjerno su zadirkivali ljude koju Whitesnake skladbu žele čuti, jer su 100% očekivali da će prije ili kasnije netko zavikati »Still of the Night«. To se i dogodilo. Uslijedio je uigrani odrski štos između Michaela i Douga, koji ga je ovaj posolio: »Kako vraga ćemo odsvirati ovu stvar kad nas je samo troje?« Ahhh Doug… Ne laprdaj. Aldrich svira tu stvar na svakom Whitesnake koncertu već gotovo 10 godina. A u režiji tria Steamroller zazvučala je manje glamurozno i više trdorockovski prizemljeno. Posebna je fantazija bila promatrati velike rifove koje je stvorio još legendarni Adrian Vanderberg, u izvedbenoj reinterpretaciji spretnih i uvijek pouzdanih ruku Aldricha, naježile su se sve dlačice na koži. Neprocjenjivo iskustvo kad stojiš svega metar od sve te fantazije rockerske stvarnosti!
Bučno iskustvo! Zidovi kluba su se ljuljali! Čak je i Gudrun Kofler priznala da takvu buku rijetko pamti u svom klubu. Hard rock u najljepšem mogućem izdanju, što se tiče iskrenosti i stvaranja magije, koja u izraženoj potenciji i autentičnim strastima ne iznevjeri! Neprocjenjivo! Za kraj još jedna intenzivna Deep Purple lekcija sa Smoke on the Water i Stormbringer i show se munjevito okrenuo naokolo.
Vjerujem da bi Steamroller do posljednjeg kutka napunili neki slovenski klub tipa Orto bar u Ljubljani. Ako su Whitesnake prije dvije godine skoro rasprodali ljubljansku Halu Tivoli, nema šanse da ne bi Steamroller Ortobar. Jednom riječju vrhunski. Fantastični glazbenici. Kao na dlanu, u neskrivenoj pojavi. Bez trunke kiča i nakićenosti. Samo sirova beskompromisna plazma obijesti punokrvnog iztržka rock ‘n’ roll potence!
Galerija slika
