El Kachon veselica na rubu šume (2013)
Lokacija: Zagradec / Park “Loka” / Slovenija
Datum: subota, 07.09.2013
Ovaj put je puklo na Dolenjskom! Između Žužemberka i Krke! Blizu Zagradca. Streljaj od jedne od najljepših slovenskih rijeka. Govorim o rijeci Krki – posebno kad joj pribrojiš njezin nizinski tok, koji je jedini ostao pristan, (zasad još) bez trule zablude kapitalizma zvane hidroelektrana. Smo u šumarku! Daleko od svega… Došli smo po rock!!!
I? Zamalo da sam se izgubio. Nitko mi nije znao objasniti točnu lokaciju. Štoviše. Čak su i najave bile vrlo škrte u tom pogledu. Srećom, konobarica u pizzeriji Toplar usred Zagradca na to je pitanje odmah ispalila: »Vozi se kilometar naprijed i vidjet ćeš uz cestu šaku parkiranih auta!« Odlično. Kad sam se sretno iskrcao na lokaciji, Freewaay Machine upravo su odsvirali prvi ton svog nastupa! Golo razdrpan, bijesno bučan, ali svakako iznimno pristan rock ‘n’ roll bataljon postaju Freeway Machine. Kvintet iz Ivančne Gorice, pardon, iz Stične! Famozni bife zvan »Mlin pri Marjanu« zasigurno poznaju, jer su tamo nastupajući bendovi do današnjeg dana već nekoliko puta skoro zapalili seosko imanje uz Stiški potok! Dobro, barem zadimili. Šalu na stranu. Odlično rješenje za uvertiru i zagrijavanje usred šumarka. Kvintet u sastavu Jure Hauptman (vokal), Gašper Tomaševič (gitara), Matej Pižm (gitara), Anže Hauptman (bas-gitara) i Matija Lampret (bubnjevi) neprestano osjetno napreduje. Rađaju se sve nove i nove autorske pjesme, kemija na pozornici je sve jača, a karizma sve stvarnija! Tome im naravno pomažu i sve češći nastupi. Dečki sazrijevaju. Ekipa isporučuje silno privlačnu energičnu rock pozu koja potpuno uvjerava. Pripadaju uz bok sličnim slovenskim »bad ass« bendovima koji nekako kucaju na vrata rock revivala, kao što su, među ostalima, dolenjska Stara Šula i kamniški Deck Janiels. Obje su potpuno iznenadile odličnim prvijencima i potvrdile da u Sloveniji pravi rock ‘n’ roll još davno nije izumro. Autorske pjesme Sunday Night, Bad Times, Belzebub, My All Mine, Blue Town, Sunshine, Born To Rock ‘N’ Roll pokazuju retro zvučnost, a istodobno i jasnovidni izražajni karakter talentiranog sastava koji mnogo obećava. Nadajmo se studijskom prvijencu u što kraćem roku. Zasjedba je repertoar začinila i obradom The Beatlesa, Helter Skelter, gdje je grleno zamašćeni vokal Juretа u višim dionicama unutar refrena blago pukao. Minorna zabilješka. Ovo je bend rođen za pozornicu, za zabavu, za razvrat. Na pozornici ne može razočarati. Miris alkoholnih para bio je stvaran. Dovoljno je bilo zatvoriti oči.
Na pozornicu su stupili Žužemberčani Seisenberg Blues Band. Posuđeno ime iz Valvazorovih vremena, reći ćete. Dečki su priredili neku vrstu vijenca domaćih standarda iz osamdesetih. Prepoznatih izvođača slovenskog srednjeg vala. Čovjek bi htio više autorske glazbe, ali… Subotnja večer. Vjerojatno jedini »zakopčani« među posjetiteljima, jedini sam i »zakopčano« napinjao uši, dok su ostali bezbrižno uživali! Tko bi si time razbijao glavu? Bilo je vrijeme za odklop i da Slovenija u zadnjih 40 sekundi nabije Gruzijce u košarci! Ipak se osjetilo da Seisenberg Bues Band do danas nije puno svirao u karijeri. Ne govorim o pojedincima, gitara je nosila izuzetno lijep reverb efekt, a momci su iskusni i vrlo dobri glazbenici. O tome nema sumnje. Vjerojatno su prije formacije Seisenberg Blues Banda svirali u drugim lokalnim bendovima. Nadajmo se da će u novoj formaciji ubuduće iskamčiti više. Pogotovo autorstva!
El Kachon su svakako bili glazbeni vrhunac večeri. Zapravo odlično prilagođeni ambijentu šumarka, posutog tribalno tinjajućim balvanima koje su plamenovi vatre polako lizali i grickali. Prvijenac »In The Bush« zasigurno je vrhunac kad je riječ o izdanjima albuma na slovenskom tlu u ovoj godini. Bend ga je u cijelosti odsvirao u maratonskom nastupu koji je uključivao dva dijela s po petnaest skladbi. Ukupno dakle trideset pjesama! Ovaj put si od El Kachona doista dobio punu porciju svježine! Septet je opet pokazao odličnu uigranost i savršenu pozorničku komunikaciju u vokalnim harmonijama, u podjeli vodećih vokala. Možemo reći profinjeno istančana raspodjela kad je riječ o vokalnom iskorištenju, jer vodeće vokale mogu voditi čak četiri pojedinca u ekipi.
El Kachon je septet i teško je reći da netko u ekipi ističe. Kao pojedinci izuzetno su talentirani, a u ekipi svatko zauzima svoju idealnu poziciju u kojoj se može tako ugodno i opušteno, u punom izvedbenom zamahu, i razmahati. To je velik uspjeh za glazbenu ekipu u Sloveniji. Poznato je da mi Slovenci nemamo pravog timskog duha. Želite dokaz kao na dlanu? Osvrneš se po političkim »veljacima« koji su državu rasprodali strancima, osvrneš se po sportskim dostignućima, gdje smo u sportovima s loptom uvijek za dlaku »na hladnom«. Živimo u olovnim vremenima! A onda su tu El Kachon, koji opovrgavaju prethodne mračne misli! Ekipa su koja djeluje jedinstveno i diše jedinstveno! El Kachon djeluju kao obitelj u kojoj sve štima. Uz odlično vokalno suživot, u kojem ponajviše ističe onaj milozvučni – Tinin dakle, iz temelja opterećen robusnim »macho Rambom« blago »čvornatih« vokala – Tomijem s jedne i Dejanom s druge strane, El Kachon obilato grade i na izuzetnoj ritmičkoj kinetici, u kojoj (uz razigrane bubnjeve i bas-gitaru) posebno mjesto preuzimaju udaraljke Primoža Malenška »PimpSa«. Potpuna fantastika koja je El Kachonu uspjela integracijom udarača. Tu je (pretežno) ritam gitarist Andrej Barbič »Krt«, pravi suprotnost Tomiju na pozornici. Krt se rado raspali, osjeti se da je član rockera Stara Šula, a pogled na njega sam po sebi niže paralele njegovih uzora od Lemmyja, Angusa Younga do Phila Lynotta. Nemoguće je zaobići ni važan pokrivač topline klavijatura, o kojima umjetnički brine Mladen. Sve klapa!
Uz izuzetnu vokalnu definiranost, kako vodećih vokala tako i onih u harmonijama, tu je još jedan važan element koji El Kachonu daje posebnu vrijednost i posebno mjesto ne samo u Sloveniji, nego u široj regiji. Budući da jezgra rocka proizlazi iz sviranja električne gitare, to je element koji definira glazbeni izraz bilo kojeg rock sastava. Njegov domet. Razdvaja velike od prosječnih! Riječ je o doprinosu Tomija Perinčiča. Ovaj glazbenik svojim radom zasigurno isporučuje višak kad ga usporedimo s ostatkom prosječnog učinka rock gitarista u Sloveniji. Ovaj je čovjek definitivno u svoja vremena spavao s blues glazbom i svojom gitarom. Izuzetno je siguran u svemu čega se prihvati, a najviše uvjerava njegova samouvjerena vožnja kroz solaže, odsvirane uz pomoć slidea. Osjetiš strast, naboj, zanesenu usredotočenost. Osjetiš onu pravu ljubav u onome što radi. To možemo odmah poopćiti na sve članove sastava i zato El Kachon tako odlično uvjeravaju.
Tako ne čudi da se El Kachon posve bezbrižno upuštaju u izvođenje zahtjevnijih R&B standarda poput Mustang Sally, ili posebne tvorevine dvaju velikih prijatelja, inače rock titana Erica Claptona i Geogea Harrisona, te skladbe Badge (Cream). Na svoje su došli i ljubitelji vječno vruće Susan Tedeschi (Hurt so Bad, Little By Little), tu se našla The Hunter, koju su nekoć davno rado svirali Free, pa Neil Youngova Cinnamon Girl, itd…
Uz novi album El Kachon su predstavili i šaku novih skladbi! Njih je naime bilo toliko da je jasno da El Kachon već u džepu imaju drugi studijski album. Treba ga samo snimiti i izdati. Čuje se lako. Ipak je sastav tijekom koncerta pristojno uputio nazočne do merchandisea i kolegice Tjaše, gdje su mogli donirati po 10,00€ za novčanu pomoć sastavu – bilo za prelijepu majicu bilo za odličan studijski prvijenac. Za sve to doista ne traže mnogo, a zauzvrat nude ogromno. Nove skladbe zadržavaju ognjevitost odličnih aranžerskih rješenja koje predstavlja prvijenac sastava, stoga nema nikakvih briga da bi El Kachon slučajno pali na sljedećem ispitu izdavanja novog albuma.
Noć je bila duga i nije joj se vidio kraj. Ljudi je moglo biti malo više, no istina je da se prizorište tek svježe otvorilo i da treba učiniti još nešto više na njegovu reklamiranju i promociji. Nosi posebnu atmosferu. Okruženo šumom. Dakle, akustika je prirodna. Stoga odlična. Da ne govorim o idiličnoj prirodi. Jednostavno. Ovamo ćemo se još kako rado vratiti! Odlična večer s odličnim El Kachon dakle! Kad s užitkom kažeš: »Još!«
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik











































