Tiho i polako na akustičnom koncertu: Severa Gjurin (2014)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Mjesto: SiTi Teater
Datum koncerta: 23.01.2014
Broj posjetitelja: 250
Cijena karte: 13,5-15€

Ambijent SiTi Teatra općenito je kao stvoren za akustične koncerte; manja dvorana i ugodan ambijent kao nalašč su za akustične podvige poput Severinih. Dvorana je na dan događaja bila dupkom puna, sastavljena od predstavnika različitih dobnih skupina (od najmlađih do starijih) i prožeta posebnim, treperavim osjećajem. Nakon zatamnjenja dvorane i stišavanja čavrljanja s moje lijeve strane, na pozornicu SiTi Teatra prišuljaju se Gašper Peršl za bubnjeve, Žiga Golob za kontrabas, Dejan Lapanja na gitarsku stolicu i Severa Gjurin na svoje mjesto za glavnim mikrofonom. Koncert je počeo s Mlini in vetrovi, bez oklijevanja i nepotrebnog “animiranja” publike.

Kontrola dinamike (mijenjanja glasnoće instrumenata i vokala) bila je nevjerojatna; u dijelovima skladbi u kojima su pjesmu izvodili samo Severa i Dejan, moglo se čuti klikanje kemijske olovke preko cijele dvorane. Severina boja glasa lijepo i skladno slila se s Dejanovim gitarskim improviziranjem; skladbe koje su njih dvoje izvodili zajedno tiho, ali uporno razvijale su se u aranžmanski bogate pjesme. Nakon Brez sramu in brez strahu uslijedila je Severina akustična interpretacija Obsedela Sva Sama sastava Avtomobili. Preobrazba aranžerskih elemenata, dodatno začinjena Severinom personom, naišla je na topao prijem publike, kao i sve obrade. Posebno treba istaknuti Oh, My Heart sastava R.E.M., koju je Severa interpretirala s priličnom dozom melankolije. Treba razumjeti da uživljavanje u djelo drugog izvođača (u našem slučaju Michael Stipe) zahtijeva svoj emocionalni danak; teško je proživjeti tuđe tekstove i pritom zadržati vlastitu notu. Severi i njezinu sastavu to je uspjelo s pet zvjezdica. Prije simpatična i tiha, u klimaktičnim dijelovima izlijevala je svoj emocionalni naboj na odlučan, prodoran način.

Koncert se tako nastavio dinamičnim usponima i padovima; lagan početak, snažan uspon, dinamičan spust. Prateći sastav, koji je, među ostalim, sa Severom surađivao u razdoblju Olivije, tijekom koncerta stvarao je čvrstu bazu na koju se pjevačica mogla osloniti. Nije se radilo o egu pop pjevačice koja prateći bend mijenja svake godine. Svi su disali zajedno, držali zajedno, interpretirali skladbe i osjećaje na istoj međusobnoj valnoj duljini; skladbe Mlade oči, Ti si moje srce, Sej vame i dr. isijavale su opipljivu toplinu koja je potpuno osvojila publiku u SiTi Teatru. Posebno spominjanje u već ovako pronicljivoj zbirci skladbi zaslužuje Muzika za Babice, plod uma Žige Goloba. Jednostavan aranžman sa središnjim elementom kontrabasa, zviždanja i mrmljanja; publika je željno iščekivala vokalni doprinos, no Severa ga je uporno zadržavala sve do kraja skladbe. Za kazališni završetak sastav je ponudio Kakor da se nič ni zgodilo, jednu od nježnijih i nevinijih skladbi iz Severine zbirke, napisanu u suradnji s Galom, posvećenu svima pogođenima poplavom.

Uobičajeno “encore” odvraća slušatelja koncerta od elementa koji ga je u osnovi privukao. Zašto otići s pozornice, pričekati i vratiti se natrag? Ako je izvedba kvalitetna, odsviraj cijeli koncert i ostavi slušatelje željne ponovnog koncerta, izvođenja. Severa je nakon ponovnog povratka na pozornicu ipak osvojila sve u publici do posljednjeg akustičnom obradom Sentiš-Navadni sastava Zmelkoow. Not Dark Yet, pjesma čiji je autor Bob Dylan, dodatno je opravdala ponovni dolazak na pozornicu, a sastav je udarno i doživljeno zaključio događaj pjesmom Kjer je toplo, jednostavnom i iskrenom skladbom, kao stvorenom za kraj odlično izvedenog koncerta, i s aspekta “paše za oči” (uživljenost Dejana na gitari i Severina simpatična persona) i tehničke izvedbe (Peršlov nevjerojatni jazzovski stil sviranja te kontrola glasnoće).

Nakon nježne zahvale i pozdrava cijela se publika zaputila prema vratima. Dok sam hodao do vrata kroz redove stolica i reklamnih pamfleta, razmišljao sam kako sažeti doživljaj u SiTi Teatru u jednoj jedinoj rečenici. Nažalost, neće ići. Severa riše glazbu riječima, iskreno i bez zadrške, sa zanosom pravog stvaratelja i izvođača. Element improvizacije pak uopće pridonosi dinamičnoj slici koja varira od koncerta do koncerta i uvijek nudi novo iskustvo. Jučerašnji koncert bio je živi svjedok Severine izvođačke i interpretacijske višeslojnosti; pronicljivost njezinih tekstova balansirala je nevjerojatnom kontrolom dinamike i potpunom suradnjom prateće postave. Ako nevinost ima zvuk, to je glas Severe Gjurin.