Through the Never

Autor: Sebastijan Videc

Izvođač: Metallica
Izdavač: Blackened Records
Izdanje: numbers
Trajanje: 101:13
Ocjena: 3.5/5

Godinu 2013. heavy metal behemoti Metallica proveli su vrlo radno. Neprestano koncertiranje diljem svijeta, okrunjeno koncertom na Antarktici, čime su postali prvi bend koji je u jednoj godini odsvirao koncerte na svim kontinentima, pa sve do premijernih nastupa u Indiji i Kini. A što nam još novoga može ponuditi bend koji je u dobrih trideset godina probao i iskušao već gotovo sve? Ne, nažalost ne radi se o novom studijskom albumu (iako ga se može očekivati ove godine) – radi se o koncertnom filmu ‘Through the Never’, čiji ću vam soundtrack pokušati predstaviti u nastavku.

Sam film govori o momku koji se prijavi za Metallicinog roadieja, ali umjesto da uživa u koncertu svog omiljenog benda, dobiva kritičan zadatak koji ga odvodi daleko od koncertne dvorane u doslovnu borbu na život i smrt. Dvostruki album koji je bend objavio uz film stoga je soundtrack s glazbom uživo. Unatoč mnoštvu koncertnih snimaka koji kruže uglavnom po netu, te web stranici livemetallica.com, koja nam nudi praktički kupnju svih koncerata odsviranih u zadnjih nekoliko godina,  zapravo je tek riječ o njihovom trećem live albumu; prvi su objavili još davne 1993., Live Shit: Binge and Purge, te simfonijski S&M iz 1999.

I što nam donose ta dva bijela, krvlju poprskana diska? Šesnaest skladbi snimljeno je na pet koncerata 2012. u Kanadi; dva u Edmontonu u Alberti i tri u Vancouveru u Britanskoj Kolumbiji. Brz pogled na popis skladbi doduše ne donosi neka iznenađenja – izuzetak je samo rijetko izvođena …And Justice For All. Ako ste uz popis možda zijevnuli, riječ je o jednom od najenergičnijih snimaka koje je Metallica objavila u zadnje vrijeme.

Produkcija je izvanredna; Larsovo bubnjanje nikad se nije čulo tako jasno, Trujillov bas pomiče unutarnje organe, Hammettovi solo dionici su prodorni, dok su Jamesovi vokali kristalno jasni, a gitarski rifovi gromoglasni. Zapravo, na trenutke ploča zvuči kao da je snimljena u studiju, a taj dojam dodatno pojačava nedostatak čujnosti publike – recimo tijekom molitve u Enter Sandmanu. No srećom, to se ne događa prečesto i album i dalje zvuči koncertno. Unatoč tome, kapa dolje njihovom producentu Gregu Fidelmanu za fenomenalno snimljenu zvučnu sliku.

Na jednom od snimaka James Hatfield najavljuje da će svirati skladbe sa svih albuma. No barem na albumu (a posljedično i u filmu) ne čuju se uradci s Loada ni St. Angera. Zanimljivo je i da, unatoč naslovu Through the Never, istoimene skladbe čudno nema na popisu. Budući da je riječ o soundtracku, u nekim ćete skladbama, poput Enter Sandman i Ride the Lightning, moći čuti i stvari koje će vam se činiti greškama u snimci. U potonjoj u filmu otkaže mikrofon, a kod Sandmana se dogodi njihovo čuveno rušenje pozornice zajedno s goruće roadiejima…

Vjerojatno jedna od najboljih činjenica jest da je bend odsvirao cijeli album ugođen pola tona niže, što donosi teži i intenzivniji zvuk. Posljedično se skladbe čuju energičnije, a energije na ploči doista ne manjka. Klasici poput Creeping Death, Battery i Hit the Lights odsvirani su s istom dozom agresivnosti i brzine kao u ’80-ima, a i One te Nothing Else Matters, ukrašen produljenim akustičnim uvodom, i dalje se brinu za uravnoteženi baladni dio svojom dinamikom i traženom glazbenom preciznošću –  što je možda i posljedica nekoliko desetljeća njihova sviranja. Album završava verzijom Oriona, odsviranom u praznoj dvorani, koja posljedično zvuči potpuno studijski. Skladba u filmu naime služi kao podloga za odjavnu špicu sa svima koji su sudjelovali u filmu, a glazbeno, s elektroničkije zvučećim basom u uvodu (za razliku od Cliffova distorzije), djeluje modernije, no unatoč tome zadržava onu sirovost tog popularnog instrumentala.

Grešaka se baš i ne primjećuje mnogo. Larsu malo pobjegnu bubnjevi kod For Whom the Bell Tolls, a za njima se povede i Jamesov vokal u Nothing Else Matters. Možda se ne može uočiti više previda jer je riječ, kao što je već rečeno, o odabranim snimkama s pet koncerata, no činjenica je da se dobro nauljen stroj, što Metallica definitivno jest, još ne namjerava uskoro zaustaviti. Od izlaska Death Magnetica prošlo je već pet godina, a Lulu s Lou Reedom ostavila je kiseo okus, no srećom, Through the Never solidan je uradak i preporučujem ga svima koji se vječnozelenih napjeva Metallice još nisu zasitili.       

Postava

James Hatfield – gitara, vokal
Kirk Hammett – gitara
Robert Trujillo – bas
Lars Ulrich – bubnjevi

Produkcija

Greg Fidelman

Popis skladbi

1. Ecstasy of Gold
2. Creeping Death
3. For Whom The Bell Tolls
4. Fuel
5. Ride The Lightning
6. One
7. The Memory Remains
8. Wherever I May Roam
9. Cynadie
10. …And Justice For All
11. Master Of Puppets
12. Battery
13. Nothing Else Matters
14. Enter Sandman
15. Hit The Lights
16. Orion