Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / Etno klub Zlati zob / Slovenija
Datum koncerta: 18.04.2014
Broj posjetitelja: 70
Cijena karte: 8,00€ (u pretprodaji) / 13,00€ (na dan koncerta)
Šinobusi, novosadski rockeri, duboko nadahnuti blues tradicijom i prije svega retro zvukom sedamdesetih, uspjeli su posložiti nekoliko koncertnih nastupa po Sloveniji na kojima su predstavljali novi studijski album »Nebo od skaja« (Dallas Records, 2013) – RockLine recenziju pročitaj OVDJE! Kvintet u postavi Milan Korać (vokal, gitara), Nenad Patković (gitara, klavijature, vokal), Stefan Stefanović (usna harmonika), Predrag Dmitrović (bas-gitara) i Đorđe Bubnjević (bubnjevi) zapisan je zvučnom i aranžerskom perfekcionizmu. Naravno, u vlastitoj autorskoj branši. Riječ je o apsolutno autentičnom glazbenom iskazu koji uz svu izražajnu raznolikost spaja paralele lika i djela starih jugoslavenskih rock sastava poput Korni Grupe, Smaka, Pop Mašine ili Yu Grupe, a moguće su i glazbene usporedbe s Wishbone Ash (Šinobusi rado u aranžmane povremeno upliću gitarske terce), Procol Harum (osobito zbog aranžmanskih rješenja s Hammond odjekom), zatim Uriah Heep, pa i Doobie Brothers, Alman Brothes Band, a ima i podosta izražajnih odmaka prema primarnim korijenima bluesa. Onom iz delte Mississippija.
Šinobusi su dakle svojevrstan konglomerat zasnovan na utjecajima retro zvučne poruke pionirskih rock i blues sastava s kraja šezdesetih i početka sedamdesetih. Posla se laćaju s mnogo zvučnog i stilskog perfekcionizma. Osim kompaktnog aranžiranja, njihov je iskaz poznat i po sadržajno bogatoj poeziji vokalista/gitarista Milana Korača, koji je glavni autor stihova. Sastav je svoju mini slovensku turneju otvorio u četvrtak, 17.04.2014., nastupom u novomeškom Lokalpatriotu, a dan kasnije Šinobusi su stigli u slovensku prijestolnicu i tamošnji Etno klub Zlati zob. Posve drugačiji ambijent, koji je diktirao drugačiju koncertnu energiju, vibraciju, raspoloženja. Od klupske scene do gotovo »otmjene« dvorane. Etno klub Zlati zob dražesno je toplo i silno gostoljubivo mjesto, skrojeno za uživanje u organski zvučnoj glazbenoj toplini iskrenih strasti i emocija koje ispovijedaju umjetničke duše. Ako špiljski dvorac u Postojni ima Postojna Blues festival, Zlati zob bi bez problema mogao imati Ljubljana Etno i Folk festival.
Vratimo se našim Šinobusima. Prošlo je pola deset i na pozornici je vrlo živo. Šinobusi razmazuju publiku od kojih 70 glava udobno zavaljenih uz stolove svojim starijim, recimo »već pomalo klasičnim« repertoarom. Grupi nije trebalo puno vremena da zagrije prste na pravu radnu temperaturu i tako još brže pokaže o kako se homogenoj i izvedbeno savršenoj ekipi radi. Osjetljivi Milan Korać osvajao je svojom nježnošću i profinjenošću kad je uzimao stihove svoje poezije i proživljeno ih dijelio s publikom!
Milan i Nenad, oba gitaristi, kemijsku su podudarnost potvrdili izvanrednim scenskim osjećajem i izvedbenom usklađenošću, što su obilno pokazivali i podijeljeni solo dijelovi u pojedinim točkama. Izvanredan je razmještaj nota, koji je cijelo vrijeme podređen slijeđenju melodijske perfekcije. Sviranje gitare prstima, a u manjoj mjeri i trzalicama! Posebno poglavlje grupe je usnoharmonikaš Gile. Momak ima skromnih 21 godinu i smatra se »čudom od djeteta«. Njegove solističke eskapade u improvizacijama odavale su nevjerojatan osjećaj za melodičnost, koji je ovom glazbeniku položen u kolijevku. Bez vrlo odzivne i vrlo promjenjive ritmičke kinetike, naravno, ne ide.
Nakon prve trećine nastupa, u kojoj su se redom izmijenile Moje ruke sad su ptice, Mirna Bačka, Kada svrake bulje u mene, U pravcu jablanova, Ćamac na Tisi, pa Robert Johnsonova If I Had Possesion Over Judgement Day, koju su naravno prilagodili vlastitoj glazbenoj viziji, te Bluz je đavo i Ravnodušna pesma, momci su prvi dio koncerta zaključili odličnim instrumentalom punim improvizacijskih preokreta naslovljenim Prašina.
Slijedi kratka stanka, a bend »osposobi« klavijature, za koje je za srednji dio nastupa »trajno« sjeo Nenad. Bend je odlučio da će »na veliko« predstaviti novi album »Nebo od skaja«. U tom je dijelu bend kontrastno produbio raspoloženja. Osjećalo se kako grupa uživa u izvedbi posve novih studijskih djela. Klavijature su učinkovito obavljale ulogu mnogostrukih zvučnih simulacija, među kojima je naravno isticao zvuk Hammond orgulja, koji sada krasi glazbu Šinobusa na albumu »Nebo od skaja«. Kažu da je Nenadu trebalo samo godinu dana da nauči svirati klavijature. Čovjek koji ima praktički apsolutni sluh ima i izuzetnu budnost. Čuje, naime, baš svaki ton koji se na pozornici pokrene. Čak i one koje stvaraju njegovi kompanjoni. Točno razumije smještanje pravih tonova na prava mjesta u skladbama. Cijelo vrijeme slijedi svoj profinjeni osjećaj za muzikalnost i tome podređuje baš sve svoje ideje. Ima mnoštvo ornamenata koji zapanjuju snalažljivošću, fantazijom i artističkom maštom ovog glazbenika. Govorim naravno prije svega o njegovu radu na gitari, gdje je tijekom koncerta više puta silovito »zapjevao« i »zajaukao« i naprstak, a predstavu je umjetnik obogatio primjenom posebnih efekata, osobito wah-wah efekta, pa i stereo chorusa. Skladbe Iz drugog ugla, Naš dan, Potera, pa odlični jazzy instrumental Noonism, zatim Ko zna, sanjalački blues Skačem visoko, koji je nedavno izdan kao singl i za njega je snimljen video, te jedina skladba na engleskom jeziku s novog albuma Greed. Srednji dio zaokružile su odlična Vazduh i Bio sam tu, kojom su Šinobusi zaključili središnji dio nastupa.
Stanku od petnaest minuta, kako bi se u to vrijeme za šankom nakupio još koji euro, prekinula je u nastavku Boli i mene! Slijede šegava Super bejbe, zatim Ja moram da te vidim što pre, Bluz novog dana, Jutro je sebi prokrčilo put i fantastična obrada tradicionalne američke folk skladbe The Wayfaring Stranger. Nakon nje odsvirali su još jednu izvanrednu obradu! Prihvatili su se izvornika skladbe Children Of Sanchez (orig. Chuck Mangione), u kojoj je Nenad opet briljirao svojom gitarističkom snalažljivošću. Bend je nastup začinio gotovo već progresivnom verzijom klasika The Rolling Stones, Miss You! A to još nije bilo sve. Slijedio je naime finalni krešendo! Najprije im se na pozornici pridružio dugogodišnji prijatelj i jedan od najsavršenijih slovenskih blues gitarista Slaven Kalebič iz sastava Mojo Hand, s kojim su Šinobusi odsvirali dužu improvizacijsku blues točku. Onaj pravi kotrljajući roots blues valcer, kad s neba počnu padati olovne suze. Zatim im se na pozornici pridružila praktički gotovo cijela Mojo Hand ekipa, naravno iz temelja uljepšana ženskim dijelom, a glazbenici se laćaju skladbe Let The Good Times Roll. Šinobusi su za kraj izveli još Moody Watersovu Got My Mojo Working i Don Nixovu Going Down.
Čovjek ostane bez riječi nakon takve izvanredne svirke punokrvnih, opipljivih i kipućih emocija i strasti. Zvuk može biti gust, stjenovit, hrapav ili profinjeno nježan. Oba pristupa posjeduju vražju erogenost. Čuješ sve detalje, odsvirane preciznošću i lakoćom. Jednostavno ih vodi puno uživanje i to zadovoljava. Šinobusi su ove večeri u Etno klubu Zlati zob pružili pravu lekciju iz adventivne art rock blues paradigme, a posjetitelji su od toga radosno ludovali.
Ako su Šinobusi igdje u blizini tvog stalnog boravišta, učini si uslugu i obavezno ih idi pogledati uživo. Odmah ćeš ih početi obožavati. Zbog iskrenosti i autentičnosti, veličanstveno uhvaćene u nevjerojatnoj izvedbenoj usklađenosti grupe, kao i jezgrovito definiranih snažnih kompozicijskih struktura. Šinobusi su nakon Ljubljane nastavili put prema zapadnom dijelu naše zemlje i zaustavili se u Kopru. Ali to je već druga priča!
Galerija slika
