Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Balingen / Messegelände / Njemačka
Datum koncerta: 10.07.2014
Broj posjetitelja: 2000
Cijena karte: 40,00€
Godina je prošla i novo izdanje festivala Bang Your Head!!! već nam je pred vratima. Već devetnaesto po redu. Kao i obično, nijedna festivalska godina ne smije početi bez zagrijavajućeg dana, koji se održava dan prije službenog otvaranja festivala, zapravo na istom mjestu kao i sam festival, samo u dvorani.
Za ovogodišnje izdanje organizator je na »warm up« show ponovno pozvao pet sastava. Dva švedska i tri njemačka. Ako su švedska dva predstavnici hard rocka i rock ”n’ rolla, preostala tri njemačka sastava zapravo su isklesana u power metalu. Kombinacija glasi Dynamite, Bullet, Stormwarrior, Victory, a u velikom finalu zagrijavajućeg dana, kao glavni nositelji, Grave Digger, koji su tako premijerno predstavili svoj novi studijski album »Return of the Reaper«.
Dynamite su pohabani rock ‘n’ roll revitalisti koji rado obuvaju riffovske cipele sastava AC/DC, Rose Tattooo, s desperado prizvukom, ali srčano i čisto rock ‘n’ roll misle. Takvog revitalizma danas na planetu ima cijela hrpa i Dynamite ne donose nikakvu glazbenu revoluciju. Jednostavno, njihov je koncert ponudio klasično iskustvo kad otkriješ novi švedski sastav željan dokazivanja. Nastup je odsviran s mnogo srčanosti, dinamične i potentne scenske igre, velike uigranosti i smjelog iskorištavanja prostranog pozornice, koja je sastavu bila prepuštena na 40 minuta da pokaže svoj glazbeni arsenal. Unatoč tome što se dvorana tek punila, oni koji su sastav pratili ispred pozornice nagradili su dečke bučnim pljeskom nakon nastupa.
Bullet je sastav koji je prvi put eksplodirao na festivalu Bang Your Head 2010. godine – RockLine reportaža OVDJE. Bend je u veljači ove godine obišao staru europsku celinu, gdje je otvarao koncerte njemačkim power metalcima Primal Fear i već tada u potpunosti impresionirao do u detalje dotjeranim scenskim nastupom. Bend je prije dvije godine u svoje redove primio novog gitarista, koji sluša na ime Alexander Lyrbo, a u džepu već ima snimljen novi studijski album naslovljen »Storm of the Blades«, koji će izaći početkom rujna ove godine. S obzirom na to da su Bullet u usponu i da se hrpa zagrijanih fanova doslovno nagurala na ogradu i probila u prve redove prije nastupa sastava, glasno skandirajući ime benda, zapravo je iznenađenje da su Bullet na rasporedu nastupili prije Stormwarrior. Napadi klasično naoštrenih gitarskih riffova naslijeđenih od AC/DC, prelivenih konkretnom dozom adrenalinske žurbe, djelovali su ne samo grabežljivo nego i izrazito poduzetno i samouvjereno. Bend je posljednjih godina skupio popriličnu koncertnu kilometražu i to se odražava na odličnoj scenskoj formi koju kvintet pokazuje. Od otrovno nabrijanog i u visine uperenog vriskanja pjevača Hella Hoferja, do profinjenih gitarskih duela obojice gitarista i klenog ritmičkog temelja. Bullet je sastav koji na pozornicama jednostavno ne može i ne zna zatajiti.
Stomwarrior su tipični nasljednici teutonske škole heavy metala, koja se bujno razvijala na tlu Njemačke, osobito sa sastavima Helloween i Running Wild, i dala zapravo elementarna polazišta za žanr koji danas poznajemo pod oznakom europski power metal. »Thunder And Steel« ukupno je šesti studijski album sastava Stormwarrior, koji je izašao ove godine i koji je sastav s vehemencijom predstavio publici u Balingenu. Vođa Lars Ramcke u ekipu trija primio je i četvrtog člana, gitarista Alexa Gutha, dok ritam sekciju drže iskusni danski basist Yenz Leonhardt i bubnjar Jörg Uken, koji je uz Leonhardta skrbio i za prateće vokale. Stormwarrior je nekoć bio i gost festivala Metal Mania Open Air u Komnu krajem kolovoza 2008. (RockLine reportaža OVDJE), pa su nam stari znanci. Bend je u dobrih sat vremena predstavio niz skladbi sa svih šest albuma i ponudio tipično klišejsko power metal iskustvo, gdje proizvoljnog bajkovitog mačevaoca punog neustrašivosti uvijek iznova okružuju razni križevi i nevolje, no na kraju su svi zmajevi pripitomljeni ili obezglavljeni, a duše pročišćene od đavolštine. Ukratko, nordijska poganska misija ukrižena s elementarnošću evo power power melodičnosti. Takav je glazbeni dosje sastava od kojeg Hamburžani, nastali 1998. godine, ne odstupaju ni za pedalj. Dvorana se tijekom nastupa sastava malo ispraznila, osobito nije bilo teško doći u drugi red u bilo kojem trenutku nastupa. Sastav je pomalo hendikepiran zbog činjenice da Lars mora svirati gitaru, solirati i još izvoditi glavni vokal. Unatoč tome, ni u čemu se ne može osporiti čvrst fokus koncertne izvedbe da publici dostavi najbolje što može.
Većina je te večeri grozničavo iščekivala nastup velikih veterana teutonskog metala Victory. Sastav danas čine gitaristi Herman Frank i Christos Mamalitsidis, zatim basist Peter Pichl, bubnjar Michael Wolpers te pjevač Jioti Parcharidis. Od navedenih, zapravo sve počiva na jednom imenu. Herman Frank. Accept gitarist odlučio je prošle godine ponovno obnoviti sastav. Pokušaj obnove dogodio se još 2008., kad je bend snimio album »Don’t Talk Science«, koji je trebao izaći već 2009., ali smo ga ipak dočekali tek 2011. Kako god okrenuli, zahvaljujući Frankovoj ustrajnosti bend je prošle godine doživio još jednu potpunu obnovu članstva, i to s učinkom da može održavati koncertne nastupe. U ekipi danas, uključujući Franka, doduše nema izvornih članova. Frank je u sastav stigao na drugom albumu »Don’t Get Mad.. Get Even« 1986. godine. Od ostalih članova najzvučnije je ime Peter Pichl, koji je svojedobno svirao bas-gitaru za Running Wild i britanske veterane progresivnog rocka Nektar. Bend je inače u punom zamahu i obećava novi studijski album. Vicrory su set listu naravno sastavili od materijala iz svojih klasičnih dana. Bend je izletio na pozornicu s razbijačem Take the Pace s albuma »Temples of Gold« (1990), kojim je ujedno i zaključio koncert, kad je u završnici zagrmjela hedonistična Rock the Neighbours, koja je podigla prašinu cijele dvorane. Svoju munjevitu glazbenu narav bend je održavao tijekom koncerta klasikom Are You Ready s albuma »Don’t Get Mad… Get Even« (1986), kojoj se pred kraj koncerta pridružila odlična Checks in the Mail. Tu su skladbe s albuma »Culture Killed the Nature« (1989) Don’t Tell No Lies, On the Loose, Power Strikes the Earth, dok su još uvijek aktualni album »Don’t talk Science« (2011) zastupale Burn Down the City i Restless. Usred nastupa Hermanu Franku pukla je treća žica, pa je otišao po pomoć gitarskom tehničaru, koji mu je privremeno gurnuo u ruke crni Gibson Les Paul s kojim je veteran odradio lijep komad nastupa. Odlično je spoznati da u tim skladbama još uvijek mogu uživati na koncertima i 2014. godine. A Herman Frank upravo u tim skladbama s Victory pokazuje kako je odličan gitarist, majstorski solist, jer središnju figuru kod Accept uvijek iznova, i u studiju i na pozornicama, preuzima Wolf Hoffmann, dok je Frank češće gurnut u sjenu goleme riffovske pratnje. Bend svira s velikom odlikom. Priličan dio elementarnosti scenskog kretanja naslijeđenog od Accept mogao se doživjeti tijekom nastupa Victory, iako Victory važe za bend koji nešto više drži do bombastike i pompoznosti melodične zaraznosti, kakvu su Accept u karijeri rijetko razvijali. Zasigurno su Victory na rasporedu nastupajućih bili najiščekivaniji sastav. Priredili su odličan žur, što se odražavalo na mnogim razdivljalim glavama u publici.
Grave Digger su zanimljivo, upravo u vrijeme nastupa u Balingenu, na svijet donijeli novi studijski album naslovljen »Return of the Ripper« – RockLine recenzija OVDJE. Bend je tako premijerno predstavio set listu koja će krasiti i pozornice studenoga na koncertnoj turneji po Europi. Riječ je o albumu koji nadmašuje odličnog prethodnika »Clash of the Gods«, a da o manje zanimljivom i idejno slabom albumu »Clans Will Rise Again« i ne govorimo. To znači da se Axel Ritt napokon punokrvno integrirao u ekipu. Bend je nastupio s potpunom scenskom opremom, uključujući maksimum scenske rasvjete, uporabu pirotehnike i scenografije, koju su činili uspravno postavljeni ljudski lijesovi sa znamenitim grobarskim lubanjama, iza kojih je bio postavljen klavijaturist sastava H.P. Katzenburg, kao uvijek našminkan u lik smrti. Bend je udario s dvije posve nove skladbe, a onda dolio ulje na vatru izvedbom »Tunes of War« klasika, nemilosrdnom jurišnicom Killing Time. Grave DIgger su na pozornici odavali odlično raspoloženje. Zgovoran je naravno bio isključivo vođa sastava Chris Boltendahl, koji je u jednoj prilici u stanci ukorio sam sebe kad je htio nastaviti koncert skladbom koja nije bila upisana na repertoaru pod točkom koja je trebala slijediti, rekavši da je očito više nego krajnje vrijeme da nabavi naočale. Osijedjeli grivasti vuk rikao je kako rikće samo on sam. Jasno je da to nije njegov prirodni vokal, pa se u njegovu izvedbu po običaju prikrao poneki za uho inače neboleći »fušn«, gdje je linija vokala odstupila od idealnog položaja, dok Boltendahl najzahtjevnije dijelove skladbi, poput refrena skladbi Knight of the Cross te The Rondtable, prepušta publici da ih otpjeva.
Axel Ritt je svojom vještinom odlično popunio prostor jednom jedinom gitarom. Pokriti cijeli prostor jednom gitarom nije lak posao. U tome je posve dostojno zamijenio odličnog prethodnika Mannija Schmidta. Axel solaže svira na svoj način. Tako su neki dijelovi osobito starijih skladbi dobili posve novu kvalitetu. Bend je toliko uvježban da si teško mogao uočiti neku pogrešku, a posebno je ponovno zacrnila izuzetna preciznost ritam sekcije iskusnog Jensa Beckera te bubnjarskog čarobnjaka Stefana Arnolda, koji slovi po svojim majstorijama trzajnog kotrljanja dvostruke bas-bubanj pedale. Set listu, koja je bila korjenito opterećena novim skladbama s albuma »Return of the Reaper«, Grave Digger su povremeno začinili izvedbom klasika, kao što je »The Ripper« (1993) koračnica Wedding Day, te ultimativna »Tunes Of War« (1996) himna The Dark of the Sun, koja odlično funkcionira uživo i bila je jedan od atmosferičnih vrhunaca koncertnog nastupa, jer je složno s Boltendahlom rikala cijela dvorana od 2000 usijanih glava..
S obzirom na to da je bend u dodatku kao zanimljivost set liste isporučio samo drevni klasik osamdesetih, baladu Yesterday, a zatim »ogoljufao« one koji su tražili još kakvo iznenađenje, izvevši noviju Highland Forever te da je tome slijedio predvidljiv završetak s Heavy Metal Breakdown, opći je dojam ipak bio pravi. To znači da su se Grave Digger predstavili u pravoj formi i da turneja obećava mnogo, osobito zbog spektakularne scenografije, začinjene uporabom pirotehnike i šakom magle, no unatoč tome sastav će morati u repertoar dodati barem još tri stara klasika kako bi mogao zadovoljiti zahtjeve svakog ljubitelja njegova lika i djela.
Zagrijavajući dan dakle je iza nas. Heavy metalsko i hard rockovsko rezanje švedsko-njemačkog sadržaja općenito je tvrdim metalskim glavama željnim odklopa isporučilo pravi šrapnel distorzivne omame i tako ih pripremilo za prvi dan festivala. O tome pak više vrlo skoro. U sljedećoj balingenskoj koncertnoj priči.
Setlista
BULLET:
1. Midnight Oil
2. Rush Hour
3. Turn It Up Loud
4. Dusk Til Dawn
5. Rolling Home
6. Pay the Price
7. Stay Wild
8. Bang Your Head
9. Bite the Bullet
STORMWARRIOR:
1. Iron Gods
2. Thunder & Steele
3. Metal Legacy
4. Sacred Blade
5. Ragnarök
6. Steelcrusader
7. Heavy Metal Fire
8. Heading Northe
9. Odinn’s Warriors
VICTORY:
1. Take the Pace
2. Are You Ready
3. Burn Down the City
4. Power Strikes the Earth
5. Temples of Gold
6. On the Loose
7. Don’t Tell No Lies
8. Backseat Rider
9. Restless
10. Check’s in the Mail
11. Rock the Neighbours
GRAVE DIGGER:
1. Return of the Reaper
2. Hell Funeral
3. Knights of the Cross
4. Grave Desecrator
5. Ballad of a Hangman
6. Wedding Day
7. Tattooed Rider
8. Hammer of the Scots
9. The Dark of the Sun
10. Seasons of the Witch
11. Excalibur
12. The Round Table
13. Rebellion (The Clans Are Marching)
—dodatak—
14. Yesterday
15. Highland Farewell
16. Heavy Metal Breakdown
Galerija slika
