Autor: Peter Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Trst (Trieste) / Piazza Verdi / Italija
Datum koncerta: 13.08.2014
Broj posjetitelja: 1000
Cijena ulaznice: 0,00€ (slobodan ulaz!)
Polako će se trebati navići na to da su ljeta kakva smo nekad poznavali zauvijek prošla, jer je vrijeme, najvjerojatnije zbog čovjekovog neprestanog ‘igrakanja’ s prirodom, posljednjih godina postalo sve šizofrenije, pa uskoro ni snijeg u kolovozu neće biti ništa neobično. Zato nas na putu prema Trstu, gdje se, nakon Alexa Carpanija i njegova benda s posebnim gostom Davidom Jacksonom (ex-Van Der Graaf Generator), obećavalo još jedno vrhunsko i potpuno besplatno koncertno iskustvo, nije nimalo iznenadilo snažno zahlađenje s obiljem padalina, koje su se na tren činile kao da su doletjele ravno iz stražnjice kakvog špiljskog trola.
Potonjeg na koncertu tršćanskih simfonijskih powermetalaca Rhapsody of Fire, očekivano, nije bilo u njegovu pravom obličju, baš kao što je i kiša pri našem dolasku u dolinu iznenada čudesno presušila, iako bi se među publikom, koja se u pristojnom broju okupila na manjem trgu usred Trsta, vjerojatno brzo našao kakav bliski srodnik orka ili trola, a okupilo se i nekoliko bliskih srodnica princeza i vještica, većinom odjevenih u crno, da bi mogle uživati u nastupu tršćanskih ubojica zmajeva. Potonji su se u rodnu prijestolnicu vratili na jedrima novog studijskog albuma »Dark Wings of Steel«, koji je izašao prethodne godine i predstavljao je važnu prekretnicu za talijanske powermetalske veterane.
Okosnicu Rhapsody of Fire i dalje čine osnivači, melankolični klavijaturistički virtuoz Alex Staropoli i karizmatični, operetno usmjereni pjevač Fabio Lione, dok je osnivača i gitarista Lucu Turillija na novom albumu uspješno zamijenio Roby De Micheli, koji nije ništa manji gitarski majstor od svog slavnog prethodnika. I njemu je blizak gitarski neoklasicizam sa širokom ponudom arpeggija, a više puta je dokazao da ima prilično širok tehnički spektar. Turilli je u međuvremenu radije osnovao vlastitu verziju Rhapsody, koja ostaje međusobno povezana s Rhapsody of Fire, koliko god to zvučalo zbunjujuće i neobično. Njemačka braća Holzwarth, basist Oliver (ujedno i koncertni član grupe Blind Guardian) i bubnjar Alex, koji ima treći najdulji staž u bendu, svojom brigom za dinamičnu, ali većinom galopirajuću ritam liniju, koja je ključna za povezivanje moćnih baroknih aranžmana, naelektriziranih gitarskih pasaža i epskih napjeva, važni su dijelovi eurometalske slagalice Rhapsody of Fire.
Tršćanski prvaci simfonijskog hollywoodskog power metala, koji su na sceni od sredine devedesetih i koji su svoj put započeli kao svojevrsni glazbeni unikat dok se za njima nisu namnožili brojni drugorazredni imitatori, te su večeri bili u odličnoj koncertnoj formi, a dodatno ih je naravno poticala činjenica da su nastupili pred publikom svog grada i vjernim sljedbenicima koji su znali sve tekstove Rhapsody of Fire napamet. Srećom, članovi benda posljednjih su se godina urazumili i više na pozornicu ne zovu njemačkog klavijaturista i producenta Mira Rodenberga (ex-Kamelot), našminkanog u njištućeg čarobnjačkog patuljka iz njihove dugogodišnje fantasy sage, da bi potom publiku zamarao dugovječnim i patetičnim recitalima na smiješnom engleskom.
Umjesto toga, Fabio, Alex, Roby i oba brata Holzwarth svoj su nastup otvorili snimljenim instrumentalnim uvodom »Vis Divina«, nakon čega su udarili punom snagom skladbom »Rising From Tragic Flames«, koja potječe s aktualnog albuma »Dark Wings of Steel«, s kojeg su te večeri izveli i naslovni ep. Izbor izvedbi se, očekivano, većinom temeljio na njihovim dugogodišnjim, najomiljenijim standardima s prva četiri albuma pomoću kojih su se zacementirali kao vodeći žanrovski predstavnici. Za brojne sljedbenike Rhapsody of Fire prva tri albuma i dalje vrijede za najbolja u dosadašnjoj karijeri. Publika je postala zamjetno glasnija kad su ti majstori epskog spajanja baroknih aranžmana i dramatičnih metalskih pasaža izveli klasik »Land of Immortals« s njihova prvijenca »Legendary Tales« (1997). Gitaristu De Michelijuo je na prve dvije izvedbe zagorčavala gitara, jer je gotovo nije bilo čuti, što su do treće skladbe, to jest »Land of Immortals«, srećom popravili.
Fabio je, unatoč tome što već dugo nije među najmlađim pjevačima europskog power metala, i dalje u nevjerojatnoj vokalnoj formi. Posebno nas je fascinirao u trenucima kad je upotrijebio svoj operetni tenor s izuzetnim rasponom, što si može dopustiti samo tehnički ispravno školovan pjevač njegova kova. Upravo zato je tim teže povjerovati da je tijekom kratke pjevačke stanke, kad je došlo vrijeme za instrumentalnu sekciju, otišao na ‘cigaret pauzu’, što svakako nije najpametnija putna zaliha za vokalnu dugovječnost. Rhapsody of Fire te večeri nisu zaboravili ni na svoj četvrti studijski album, »Power Of The Dragonflame« (2002), koji je među fanovima nešto manje omiljen od prva tri, no »March of the Swordmaster« i posebno »Lamento Eroico«, koji je, kao i na originalu, otpjevan na talijanskom, doveli su publiku u neopisivi delirij i koncertni ambijent odveli prema klimaksu.
Epska pustolovina naslova »Unholy Warcry« sadržavala je snimljeni uvod s recitalom legendarnog engleskog glumca Christophera ‘Sarumana’ Leeja, koji je jedan od velikih obožavatelja lika i djela Rhapsody of Fire te najstariji metalac na zemaljskoj kugli. Nakon Alexova bubnjarskog sola uslijedila je izvedba moćnog epa »Triumph or Agony« s istoimenog albuma, koji je izašao 2006. i bio njihov prvi studijski projekt pod nazivom Rhapsody of Fire (prije su se zvali samo Rhapsody).
De Micheli je zatim demonstrirao svoje improvizacijske vještine na električnoj gitari i definitivno nas uvjerio da će se Turillija u narednim godinama vjerojatno više nedostajati zbog skladateljskih nego gitarskih vještina, jer je dobio odličnog nasljednika, koji je daleko od toga da je samo neki beživotni tehnički imitator. Koncert se polako približavao svom klimaksu, pa su na red došla dva klasika s albuma »Dawn of Victory« (2001), »Holy Thunderforce« i naslovna majstorija, koju je gospodin Lione otpjevao s rijetko viđenim i čuvenim žarom, pri čemu je cijelo vrijeme poticao svoje talijanske zemljake te i brojne koncertne pridošlice iz drugih zemalja.
Nakon kratke stanke došlo je vrijeme za povratak na pozornicu i prvi bis kroz odlične izvedbe omiljenih standarda »The Village of Dwarves«, »Knightrider of Doom« i »The Magic of Wizard’s Dream«. Na potonjem su svojedobno također uspješno surađivali s gospodinom Leejom. Publika je naravno zaslužila i drugi bis, koji pak isprva, na opće iznenađenje, nije donio kakav dugogodišnji klasik u stilu »The Last Winged Unicorn« ili »Rain Of a Thousand Flames«, nego novije djelo »Reign Of Terror« s albuma »The Frozen Tears of Angels« (2010). No, dugogodišnji fanatici Rhapsody of Fire napokon su doživjeli veliki vrhunac večeri finalnom izvedbom u obliku »Emerald Sword«, najomiljenije i najprepoznatljivije skladbe tršćanskih pripovjedača beskrajnih fantasy saga pomoću koje je koncert završio na najbolji mogući način.
Rhapsody of Fire su te večeri iz sebe iscijedili maksimum i vjernu publiku nagradili vrhunskim koncertom, na kojem su odsvirali neke od najcjenjenijih standarda iz svoje šarolike karijere, a istodobno su privukli pozornost i mnogih ljubitelja glazbe koji inače samo povremeno prate što je novo u taboru tršćanskih simfonijskometalskih predvodnika. Zapravo se od članova Rhapsody of Fire u samom srcu Trsta nije ni moglo očekivati ništa manje od gotovo savršenog koncertnog nastupa. Unatoč tome što je powermetalska scena već nekoliko godina u nekakvom zalasku u usporedbi s ekstremnijim oblicima metala za koje i dalje vlada fanatični interes, valja pohvaliti i prisutnost nekih slovenskih ljubitelja metala koji su se odlučili da će umjesto još jednog ‘koncertnog lupanja čekića i nakovnja u skandinavskoj ili sjevernoameričkoj vašoj kovačnici’ radije pogledati koncert Rhapsody of Fire, koji je prvenstveno po ambijentalnoj strani ponudio nekoliko nezaboravnih trenutaka pred kojima nije ostao hladan ni mnogi koji se inače obično smije njihovim fantasy tekstovima. I dugo nakon završetka koncerta među nekim se domaćinima moglo čuti oduševljene uzvike među kojima je prednjačio ‘Fabio presidente’, što znači da je narod već izabrao glavnog kandidata za novog predsjednika Italije.
Setlista
1. Vis Divina (snimljeni uvod)
2. Rising From Tragic Flames
3. Land of Immortals
4. The March of the Swordmaster
5. Unholy Warcry
6. Starship Troopers (drum solo)
7. Triumph or Agony
8. Dark Wings of Steel
9. Lamento Eroico
10. Guitar solo
11. Holy Thunderforce
12. Dawn of Victory
—bis I.—
13. The Village of Dwarves
14. Knightrider of Doom
15. The Magic of the Wizard’s Dream
—bis II.—
16. Reign of Terror
17. Emerald Sword
Galerija slika
