Mjesto: Velden am Wörthersee (Koruška) / Bluesiana Rock Cafe / Austrija
Datum koncerta: 26.09.2014
Broj posjetitelja: 200
Cijena ulaznice: 39,00€ (u pretprodaji) / 43,00€ (na dan koncerta) / 33,00€ (studenti, srednjoškolci, mladi)
Godišnji koncertni program Bluesiane, usprkos svoj raznolikosti, ne bi bio potpun bez koncerta Richieja Kotzena. Richie se u prošlosti u ovom ugodnom klubu, tek streljaj preko naše sjeverne granice u austrijskoj Koruškoj, znao zaustaviti i po nekoliko puta godišnje, a u posljednje vrijeme veldensku »dnevnu sobu« časti jednim nastupom godišnje. Lani se u društvu svoje djevojke Julie Lage na basu predstavio u akustičnoj izvedbi, a ove se godine u pratnji svojeg benda opet priključio na struju. Naravno, ovog smo prekaljenog glazbenika ove godine mogli uživo uživati i u Sloveniji sa sastavom The Winery Dogs u Laškom, na manifestaciji Pivo in cvetje.
Richie Kotzen jedan je od najproduktivnijih autora i izvođača posljednjeg vremena. U 25 godina djelovanja izdao je 19 samostalnih albuma, a njegova glazbena baština postaje još znatno veća ako spomenemo i suradnju s drugim sastavima, među kojima su najpoznatiji Poison i Mr. Big. U rujnu ove godine izašla je njegova posljednja kompilacija na dvostrukom CD-u i DVD-u pod naslovom “The Essential Richie Kotzen” (RockLine recenziju pročitaj OVDJE).
U Bluesianu je ovaj put stigla lijepa gomila posjetitelja iz Slovenije, iz čega možemo zaključiti da prepoznatljivost ovog gitarskog virtuoza polako raste i s ove strane Alpa. Možda je opet vrijeme da se neki slovenski organizator osokoli i dovede Kotzena s bendom na koncert i s ove strane granice. Neka ta misao ostane na razmišljanju do njegove sljedeće europske turneje.
Do pola deset navečer Bluesiana se već pošteno napunila i tada su na pozornicu izašli članovi švicarskog sastava The Konincks. Sastav je zagrijavao pozornicu na svim Kotzenovim koncertima ovogodišnje europske turneje. The Konincks okupili su se 2013., a ove su godine izdali svoj prvi EP s četiri autorske skladbe. Trojicu momaka na instrumentima tijekom nastupa potpuno je zasjenila njihova vokalistica Jules Herzog, koja je bila jedina koja je na pozornici pokazala nešto energije. Zbog statičnosti ostalih članova nastup sastava ostavio je prilično blijed dojam, uz izuzetak izvanrednog vokala. Sastav je u svom karakterističnom psihodeličnom blues stilu slušateljima predstavio cijeli svoj EP i još 2 dodatne skladbe, a nakon pola sata napustili su pozornicu. Posjetitelji Bluesiane u pravilu su ljubazni prema predgrupama, pa su i nastup sastava The Konincks ispratili glasnim pljeskom.
Kad je predgrupa sišla s pozornice, gomila ispod pozornice primjetno se zgusnula. Iako je pozornica brzo bila spremna, momci s Richiejem Kotzenom na čelu pustili su nas da čekamo poprilično dugo, a naposljetku se iz backstagea začulo brenkanje Richiejeve gitare, koja je preko bežičnog sustava već bila priključena na pojačalo. No momaka još nije bilo na vidiku. Morali smo pričekati još nekoliko minuta, a onda se iz zaodrja pojavio gitarski velemajstor s dah zaustavljajućim soul blues vokalom, Richie Kotzen, u pratnji svojeg benda kojeg čine Mike Bennet na bubnjevima i Dylan Wilson na basu.
Momci su odmah zauzeli svoje položaje i bez suvišnih riječi prionuli na posao. Uvertiru u koncert napravili su novom pjesmom War paint, koju nalazimo na novoj CD/DVD kompilaciji The Essential. Pogled na setlistu na podu pozornice doduše je budio blago razočaranje, jer je na njoj bilo svega 13 pjesama s nekoliko rezervi dopisanih na kraju. No Kotzen na svojim koncertima ne razočarava. Ni ovaj put nije. Svaka solo instrumentalna točka razvučena je u beskrajne improvizirane stihove pa je svaka pjesma na setlisti u prosjeku bila barem 3 minute dulja od istoimene studijske snimke. Strah da će koncert zbog skromne setliste biti vrlo kratak bio je posve nepotreban.
Momci su nakon War paint nastavili s publici poznatijim komadima, koje su također razvukli dugim usputnim jammanjem. Prve riječi Richie je progovorio tek na 4. pjesmi sa setliste, kad je rekao da će odsvirati nešto posve novo, što još nismo čuli, jer će ta pjesma biti na njegovu novom solo albumu, za koji već priprema materijal. Tako su momci odsvirali Cannibals. Nastavili su pjesmom koju također možemo naći na The Essential boxu, naslovom Walk with me. U Bluesiani nažalost Kotzenova facebook molba da publika otpjeva melodiju koju na studijskoj snimci Richie svira thereminom nije uspjela. No atmosfera je ipak bila na vrhuncu. Momci su na pozornici nastavili s Fear i Doing what the devil says to do. Svi članovi na pozornici djelovali su vrlo koncentrirano na svoje sviranje, ponekad su se čak toliko zaglibili u svoje instrumente da su zaboravili pratiti jedan drugoga u ritmu, ali to im se ne može zamjeriti. Nakon produljenog Peace sign Richie je na nekoliko trenutaka napustio pozornicu i pozornost slušatelja preusmjerila se na Mikea Benneta i Dylana Wilsona. Obojica su izvela kraće solo točke, a onda se Richie vratio na pozornicu. Mike je pozvao Richieja da sjedne za bubnjeve i nekoliko minuta zabavljali smo se uz Richiejevo lupanje po bubnjevima, dok je Mike u međuvremenu plesao oko njega i poticao gledatelje na ritmično pljeskanje. Bez stanke Mike i Richie vješto su zamijenili položaje pa se Richiejev bubnjarski solo slio u pjesmu Help me. Richie je ponovno zauzeo mjesto za instrumentom koji najbolje vlada – gitarom. S nevjerojatnom lakoćom i istodobnom kirurškom preciznošću Richiejevi prsti šeću među žicama i iz gitare izvlače čas opuštajuće umirujuće, čas divlje, neukrotive i uzbudljive tonove, a ponekad neočekivanu mješavinu svega navedenog. Sve se to osobito osjetilo kad su se Mike i Dylan povukli s pozornice i otišli po svježe piće, a Richie je u međuvremenu sam, odnosno uz vokalnu pratnju publike, otpjevao i odsvirao What is. Zatim su se Mike i Dylan vratili i zajedno odsvirali još posljednju pjesmu u redovnom dijelu, Fooled again, a nakon produljenog završetka pjesme momci su se privremeno oprostili s pozornice. Napunjena Bluesiana naravno je zahtijevala bis. Momci su se uskoro vratili i nakon improviziranog uvoda zazvučala je Go faster. Pri kraju pjesme Mike je već ustao od bubnjeva, Dylan je odložio svoj bas, a Richie je najavio da će odsvirati još jednu. Mike i Dylan ponovno su prihvatili svoja pomagala i tako su odsvirali još Hendrixovu All along the watchtower. Nakon gotovo dva sata sviranja trojac se ipak još poklonio i oprostio, a mi smo se također uputili kući.
Što reći o novoj Kotzeniadi u Bluesiani? Šteta što gitaristi Kotzenova kova ne navraćaju češće i u naše krajeve, a istovremeno je sreća da imamo tako blizu granice klub poput Bluesiane, čija vlasnica Gudrun Kofler uvijek pazi da dobra glazba bude dostupna i nama. Iduće godine vjerojatno ćemo se moći veseliti Richiejevoj novoj solo ploči i naravno također novoj turneji po Europi.
Setlista
1. War Paint
2. Love is Blind
3. Bad Situation
4. Cannibals
5. Walk With Me
6. Fear
7. Doing What the Devil Says To Do
8. Peace Sign
9. Drum & Bass Solo
10. Help Me
11. What Is
12. Fooled Again
—dodatek—
13. Go Faster
14. All Along the Watchtower
Galerija slika
