Besnilo slijepoće kroz renesansno ispovijedanje novog proljeća legendi njemačkog metala (2014)

Arhiv Arhiv Zadnje ažurirano 11. lipnja 2026.

Autor: Aleš Podbrežnik

Mjesto: München / Tonhalle / Njemačka
Datum koncerta: 18.10.2014
Broj posjetitelja: 2000
Cijena ulaznice: 38,40€

Da dugovječni veterani i jedni od najvažnijih utemeljitelja teutonske škole metala, njemački Accept, drugo proljeće doživljavaju, više nije nikakva novost. Nakon ponovnog pokretanja aktivnosti i s novim vokalistom u postavi, Marcom Tornillom, Accept su izdali čak tri nova studijska albuma, posljednji među njima pod naslovom »Blind Rage«, upravo ovog kolovoza (RockLine recenziju albuma pročitaj OVDJE). Ni ovaj ne pokazuje da bi si prastara metalska nemani u svim dugovječnim godinama službovanja ikako istrošila zubalo.

Accept su ovaj put na novu europsku turneju pozvali kao predgrupu australske metalce Damnations Day. To je sastav koji je prošlog rujna izdao svoj studijski prvijenac »Invisible, The Dead« za izdavačku kuću Nightmare Records, a koji se temeljito predstavio u 40 minuta koliko im je bilo na raspolaganju. Kvartet je maksimalno iskoristio zadano vrijeme, isporučio vrhunsku izvedbu svog autorskog materijala, koji se stilski odmiče i približava ujedno i progresivnije usmjerenim metalcima Teramaze. Damnations Day čine braća Mark (vokal, gitara) i Dean Kennedy (bubnjevi), a postavu upotpunjuju gitarist Jon King, zadužen za soliranje, te basist Luke Vinken. Užarena inačica pothrashirane agresije u rušenju paklenih gitarskih rifova, nabijena melodičnom zaraznošću samih prijelaznih pasaža te briljantnom vokalnom izvedbom Marka Kennedyja, čiji su otrovni »screamovi« bušili zidove Tonhallea, ponosno je upozoravala da je metalski univerzum s Damnations Day dobio još jednog glazbenog člana kojem će se u budućnosti isplatiti posvetiti poprilično pozornosti. Dakle. Damnations Day obavezna su domaća zadaća za sve koji tražite pravu mješavinu agresije i melodije, potkrijepljenu vratolomnim brzinskim bijegovima, okrunjenu eksplozivnom vokalnom izvedbom!

Njemački raspored je u dosljednosti »nemilosrdan«. Damnations Day stupili su na pozornicu točno u osam navečer. Tehničari su u svega 15 minuta nakon njihova nastupa pripremili pozornicu za dolazak njemačkih metal staraca! Accept su tako skočili na nju još deset minuta prije devet navečer i nakon uvoda ispalili ravno u novu koračnicu najnovijeg albuma »Blind Rage« nazvanu Stampede. Kad su prvi snopovi bijele svjetlosti preplavili dvoranu, pogled na njezinu unutrašnjost dočarao je prepunu dvoranu odanih ljubitelja legendarnih njemačkih heavy metalaca. S pivom u ruci. Kremenita publika donijela je sa sobom svu svoju metalsku napaljenost, nazubljenost i obilje dobre volje! Obećavao se pravi metalski praznik, kakav doživiš samo na posjetima ovakvim koncertnim spektaklima u Njemačkoj! Accept je sastav koji zna isporučiti vrstu fraze koja na najautentičniji način dočarava iskonsku njemačku filozofiju poimanja pojma heavy metal. U tome su zapravo Accept pioniri. Sastav i u zrelim godinama zadržava svu pozorničku nabrijanost i neposlušnost. Takve osjećaje s novim albumima samo pojačava. Stariji, luđi, nepopustljiviji. Kvintet je tako prokleto iskusan da zatvorenih očiju iskorištava prostranu pozornicu. U sredini smo europske turneje posvećene promociji albuma »Blind Rage« i Accept su do ovog dana tijekom turneje postigli vrhunsku pozorničku uigranost i osjećaj. Zato je bend isporučio vrhunsku egzekuciju cijelog koncertnog repertoara. U njega je uključio čak sedam skladbi novog albuma. Osim vrhunske radne kemije koju bend hipoma uspostavi na pozornici, među dečkima osjetiš snažne veze uzajamnosti i drugarstva, iako je jasno da u osnovi sve što smo vidjeli i okusili u pozadini kreiraju cijela priča glazbeni biznis i strogi glazbeni profesionalizam. Accept uživaju u novim vremenima u izvedbi nove autorske glazbe. Set lista bila je obilno prožeta novim materijalom. Uz čak sedam točaka novog albuma ispalili su tri skladbe s albuma Stalingrad te dvije s albuma Blood of the Nations (2010).

Koncert je dinamično valovao zahvaljujući lukavo sastavljenoj set listi, koja je nizala skupine zaredom izvedenih novijih skladbi sa skupinama starijih klasika. Prvi put nas je sastav odstrijelio u svoje klasične godine u prvoj polovici koncerta, gdje su odjeknula iznenađenja London Leatherboys (»Balls to the Wall«, 1983) te odmah iza nje skladba Starlight s albuma »Breaker« (1981). Drugo iznenađenje uslijedilo je u drugoj polovici, kad je nakon naslovne skladbe albuma »Restless And Wild« postava ostala kod spomenutog albuma i udarila još skladbu Ahead of the Pack. No Shelter iza nje pobrinula se da konkretnije razgiba prste i basist Peter Baltes, jer je uključivala srednji produženi instrumentalni dio. Istaknuta tri iznenađenja na set listi bila su vrlo dobrodošla kompenzacija za manjak starijih skladbi u repertoaru.

Glavninu solaža još uvijek svira Wolf Hoffmann, dok Herman Frank uglavnom brine za jačanje fraza u ulozi ritam gitarista. Tko je Franka gledao u solo režiji ili s Victryjem, zna da nije nimalo lošiji gitarist od Hoffmanna, no politiku u današnjim Accept određuju jedini originalni članovi Baltes i Hoffmann i tome se treba prilagoditi. Pogotovo u svijetu glazbenog profesionalizma Tornillo je izdržao! Prema kraju je doduše pokazivao blaže znakove vokalnog umora (najviše lege), ali je krajnje doživljena i predana njemačka publika (gotovo triju različitih generacija) s intenzivnim povratnim reakcijama i burnom pratnjom refrenskih napjeva u završnom dijelu koncerta zahvalno sanirala te trenutke. Himna Metal Heart ostaje jedan od apsolutnih vrhunaca svake Accept set liste, koju je i u Münchenu, prema očekivanju, zaključila nadobavezna poznata koračnica Balls to the Wall.

Novi Accept koncert odvrtio se kroz nepunih dva sata, kao da si trepnuo okom. Odličan zvuk, odlična egzekucija! Iskonska slika metala stvorenog na starom europskom kontinentu na prijelazu sedamdesetih u osamdesete funkcionira kao da je nastala tek jučer. Accept, kvintet izuzetnog karizme i sastav jedinstvenog stasa u metalskom univerzumu, zadržava na pozornici mladenački zamah i nepopustljivost. Udo Dirkschneider za njih je figura prošlosti koju već davno više ne propuštaju. Tornillo naime napravi baš sve što mora i što zahtijeva esencija metala Accept recepture. Koncert pun superlativa. Staroste metala ostaju dakle pozornička atrakcija vrijedna divljenja i svakog poštovanja, a posjeti njihovim koncertima iskustvo vrijedno svakog grijeha. Nadajmo se da će renesansno proljeće za Accept potrajati još niz godina, jer ćemo se na posjete njihovim koncertima po Njemačkoj rado redovito vraćati.

Setlista

ACCEPT:
1. Intro
2. Stampede
3. Stalingrad
4. Hellfire
5. 200 Years
6. Losers and Winners
7. London Leatherboys
8. Starlight
9. Dying Breed
10. Final Journey
11. Shadow Soldiers
12. From the Ashes We Rise
13. Restless and Wild
14. Ahead of the Pack
15. No Shelter
16. Princess of the Dawn
17. Dark Side of My Heart
18. Pandemic
19. Fast as a Shark
—dodatak—
20. Metal Heart
21. Teutonic Terror
22. Balls to the Wall
23. Bound to Fail (taped outro)