Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Cullum, Jamie
Izdavač: Island Records
Izlazak: 06.10.2014
Ocjena: 4/5
Britanski kantautor, jazz pijanist i skladatelj Jamie Cullum vraća se s novim službeno objavljenim glazbenim dokumentom. I to samo godinu dana nakon izlaska njegova šestog studijskog uratka naslovljenog »Momentum« (2013). Ovaj put Cullum nije nastavio stvarati autorsku glazbu, nego se osvrnuo na djela svojih najvećih uzora, koji su ga u procesu umjetničkog sazrijevanja nadahnjivali i tako utjecali na sam glazbeni stil koji definira Cullumova studijska postignuća.
Pri osmišljavanju albuma »Interlude« Cullum se za pomoć obratio ekipi visokotalentiranih glazbenika imenovanoj Nostalgia 77, predvođenoj prekaljenim majstorima jazz aranžmana Benedicom Lamdinom i Riaanom Vosloom. Cullum je Lamdina upoznao kao gosta u radijskoj emisiji (Radio 1 show na BBC-ju). Kad su kasnije načeli razgovor o mogućnosti druženja na jam sessionima u studiju, bez ikakvih namjera o stvaranju nove glazbe, začeci albuma »Interlude« zapravo su bili postavljeni. Uradak je fascinantan jer je što se tiče zvučne produkcije posve svučen, gol i zbog toga autentičan otisak davnih dana kad je jazz još bio mlad i nevin. Cullum, vječno fasciniran vokalima Franka Sinatre, Binga Crosbyja i Deana Martina, primjerice, upravo u svrhu optimalnog približavanja »vintage« zvuku koristi starinski mikrofon preko kojeg je prebačen prigušivač.
Album od 12 obrada rustikalne vrijednosti jazz klasika pripada izravno u večernje ambijente kabaretskih jazz klubova. Jamie Cullum je s tih klasika otpuhao prašinu, udahnuo im svježinu novim aranžmanima, a prije svega, njegov fascinantno karizmatični vokal ujedno je njegov pobjednički poker asova, kojim je album ispisan na svakom kutku i zbog toga jasno »njegov«! Cullum kroz album izražava takvu predanost u pristupu vokalnoj reinterpretaciji jazz klasika, pri čemu ga u odličnoj kemijskoj interakciji cijelo vrijeme podupire četa briljantnih jazz glazbenika, da album ni na tren ne gubi svoju temeljnu usredotočenost. Obraditi djela izvođača koji te fasciniraju tako da u njih zahvatiš taman toliko da se zna čiji su izvornici i tko je u njima mijenjao, a pritom na način koji ti jamči obilje opuštene zabave u studiju tijekom procesa stvaranja. Cullum je majstor oživljavanja emocija i strasti. Njegov inače povremeno dječački vokal posjeduje toplinu, baršunastost i veliku izražajnu raznolikost, čemu Cullum točkasto dodaje veću ili manju dozu dimljene grlenosti, čime majstorski kontrastira osjećaje. U skladbama poput Lovesick Bluesa ili Sack O’ Woe zna biti razigrano zajedljiv, u baladnoj My One and Only Love profinjeno zavodljiv.
Vrhunci albuma su naravno njegovi odmaci. Prvi je skladba The Seer’s Tower autora Sufjana Stevensa, koja je u usporedbi s ostalim skladbama na ploči mlađeg porijekla. Ona se jezgrovito odmiče od većine skladbi, koje su tipski prožete kabaretskim swingom i smooth jazz formama. U toj skladbi dodani aranžmani gudača u pozadini unose tajanstvenost, čak i koprenu mračnosti, a Cullumov vokalni pristup udahnjuje skladbi čeznutljivu putenost. Tu je Good Morning Heartache (izvornik Dana Fischera), gdje Cullum namjerno pristupa niže intoniranom toplinom, kojoj se pridružuje fascinantan soul vokal crnkinje Laure Mvule, a duet razvija zanosnu vokalnu kontrastnost. I kod reinterpretacije klasika Don’t Let Me Be Misunderstood, skladbe koju je prva otpjevala Nina Simone, a kasnije je 1965. ponovno popularizirali The Animals, Cullum je pozvao posebnog gosta na suradnju. Priznatog vokalista Gregoryja Portera, kojeg je isto tako upoznao kao gosta svoje Radio 1 emisije. Porter nosi izuzetno prodoran, dominantan, soul bluesovski vokalni pečat, koji donosi još jedan fascinantni kontrast Cullumovu vokalu, što daje još jedan fascinantni vokalni splet dvaju slikovitih pristupa.
Nikako ne smije zaobići učinak ekipe Nostalgia 77! Dečki poslužuju nekoliko vrhunskih jazz vragolija unutar skladbi (klavirska solaža u skladbi My One And Only Love ili solaža s alt saksofonom u skladbi Out of this World), a aranžmani su isto tako prilagođeni s osjećajnom profinjenošću i izbrušenošću.
»Interlude« je album koji potvrđuje izniman glazbeni talent Cullluma kao vokalnog interpreta i jazz pijanista te je trenutak glazbenikove karijere u kojem se Cullum mogao posve osloboditi »okova« autorskog stvaralaštva i uživati u studiju uz podršku ekipe izvrsnih jazz školovanih glazbenih majstora. Rezultat je učinkovito podana reinterpretacija jazz klasika, kroz koju jasno sja prepoznatljivi Cullumov glazbeno izražajni karakter.
Postava
Jamie Cullum – vokal, klavir
SURADNICI:
Ross Stanley – klavir
Riaan Vosloo – bas gitara
Tim Giles – bubnjevi
James Alisopp – klarinet
Tomas Challenger – saksofon
Fulvio Sigurta – truba
Lucy Hamilton – čelo
Aisha Craznajeva – violina
Emma Smith – violina
Produkcija
Benedic Lamdin
Popis skladbi
1. Interlude (3:26)
2. Don’t You Know (2:55)
3. The Seer’s Tower (3:55)
4. Walkin’ (2:42)
5. Good Morning Heartache [feat. Laura Mvula] (3:31)
6. Sack O’ Woe (3:45)
7. Don’t Let Me Be Misunderstood [feat. Gregory Porter] (2:57)
8. My One And Only Love (4:31)
9. Lovesick Blues (3:06 )
10. Losing You (3:23)
11. Out Of This World (5:49)
12. Make Someone Happy (3:28)
