Mjesto: Nova Gorica / Kulturni dom / Slovenija
Datum koncerta: 26.11.2014
Broj posjetitelja: 150
Cijena karte: 12,00€ (u pretprodaji) / 15,00€ (na dan koncerta)
Jedna večer naravno nije ni izbliza dovoljna da zadovolji sve apetite za koncertom Erica Sardinasa, koliko god dobar bio koncert prethodne noći. Uvijek želimo još, a ovaj put smo to i dobili. Još jedan koncert Erica Sardinasa na našem tlu – ovaj put u Kulturnom domu u Novoj Gorici. Bilo je vrijeme za ponovni izlet na Primorsku.
Eric već godinama slovi kao kralj rezonatorske gitare s obje strane bare i diljem Europe. Poznat je po nevjerojatnom osjećaju za flert s rockom i južnjačkim bluesom, svom putenom, hrapavom vokalu i izvanrednoj vještini grebanja po žicama svojih dviju slide gitara. U pratnji basista Levella Pricea i bubnjara Bryana Keelinga iz rodnih ga Sjedinjenih Država put prilično često nanese u Europu, ali u Sloveniji se nije zaustavio već poprilično dugo. Ove nas je godine ta čast snašla čak u dva uzastopna dana – Eric je naime dan prije koncerta u Novoj Gorici već nastupio u Kopru u Figa Rock Baru – reportaža OVDJE.
Svaki dan možemo naučiti nešto novo, a ja sam tog dana naučila da je, ako se koncert održava u kulturnom domu, pametno doći na vrijeme. Inače ti promakne početak. Tako su, kad smo mi stigle malo prije pola devet (koncert je bio najavljen za 20:15), Eric Sardinas & Big Motor već stajali na pozornici i svirali. A onda je slijedilo novo iznenađenje u dvorani – sjedala. I sjedeća publika. Ja si, iskreno, uopće ne mogu zamisliti da na koncertu sjedim. Srećom, uz rub dvorane bilo je dovoljno mjesta za stajanje, a da ostalima ne zaklanjaš pogled na pozornicu. Dvorana nije bila posve rasprodana, ali lijepo popunjena sjedala dokazivala su da se koncert Erica Sardinasa u Novoj Gorici nestrpljivo iščekivao i da je bio vrlo željen.
Koncert Erica Sardinasa gledala sam već dvanaesti put, ali još nikad u takvom prostoru. Velika pozornica i sjedeća publika. Nehotice me preletjelo pitanje kako se glazbenik osjeća na pozornici kad njegova publika sjedi i ne miče se u ritmu. No usprkos sjedenju publika ipak nije posve mirovala – neki su hrabro pljeskali u ritmu, drugi udarali nogama o drveni pod, treći tapkali po koljenima, a oni najsramežljiviji barem su glavom kimali u taktu. Svi su pak glasno bodrili glazbenike na pozornici, ponekad čak toliko glasno da je Eric sam morao tijekom akustičnih dionica zamoliti za malo više tišine.
Dva uzastopna dana, isti izvođači, a potpuno drukčiji nastup. Kao što je prethodnog dana u Figa Rock Baru pozornica bila gotovo premala za živahni trojac, u kulturnom je domu bilo vidljivo mnogo raskošnog prostora na pozornici, no istodobno je mirnije ozračje u dvorani utjecalo i na veću smirenost glazbenika na pozornici. Budući da su sjedala prvog reda nešto udaljena od pozornice, a time je i cijela publika pomaknuta više unatrag, Eric je sa svojom gitarom često stupao sasvim do ruba pozornice kako bi osjetio vibracije publike. Najčešće je to činio tijekom akustičnih dionica koncerta, kad je spustio glasnoću na svom rezonatoru i pjevao posve mimo mikrofona. Zahvaljujući dobro osmišljenom obliku i opremljenosti dvorane svjedočili smo odličnom zvuku s pozornice u cijeloj dvorani. No u jednom trenutku Ericu stajanje na rubu pozornice više nije bilo dovoljno da osjeti dovoljnu povezanost s publikom, pa je oprezno, s bolnom nogom, skočio s pozornice, usput se ispričao da to zbog nedavno slomljene noge mora činiti polako, a zatim se s gitarom u ruci, ne prestajući brenkati, prošetao među publikom po cijeloj dvorani. Ponegdje bi se zaustavio i posebno pozdravio nekog posjetitelja, a zatim nasmijano i uz brenkanje nastavio svojim putem.
Skupina za svoj koncert nema izrađen setlist. Čak su i dogovori među izvođačima o tome što će se kad i gdje svirati vrlo površni i skromni. Puno toga, međutim, priopćuju jedni drugima neverbalno, mimikom, nagibima tijela, onime što osjećaju u određenom trenutku. Bez unaprijed dogovorenog izbora pjesama i njihova redoslijeda Eric načelno počne svirati ono što u tom trenutku osjeti da bi svirao, a Bryan i Levell ga prate na svojim instrumentima. Možda zvuči jednostavno, ali ako uzmemo u obzir da Eric praktički nikad ne odsvira istu pjesmu na isti način, postaje nam jasno da u svojoj ritam sekciji ima prave stručnjake. Na pozornici se sve odvija praktički bez verbalne komunikacije. Bryan i Levell na temelju Ericove mimike i pokreta točno znaju koliko će se puta ponoviti refren pjesme, kad će se u pjesmu uključiti posve improviziran dio, gdje će Eric na početku pjesme nešto zajammati za uvod. Usprkos tolikoj mjeri improvizacije tijekom koncerta praktički se ne čuju greške u ritmu, bez obzira na to svirale se starije uspješnice ili najnovije pjesme s njihova upravo izdanog albuma naslovljenog Boomerang. Dečki su na pozornici spretno slijevali pjesmu u pjesmu, od Flames of love do I can’t be satisfied i dalje od počasti kralju rock’n’rolla Elvisu Presleyju s prerađenom Trouble do stalnice na Sardinasovim koncertima naslovljene Get down to whiskey. Usred vokalno-instrumentalne čarolije našla se i solo točka Levella i Bryana. Eric se na nekoliko trenutaka povukao iza pozornice, a kad se vratio i htio objesiti svoju gitaru, ona mu se nesretno odvezala s pojasa i uz glasan tresak udarila o pod. Eric je tako pobrinuo da publika na njegovu koncertu opet na nekoliko trenutaka zadrži dah, a sam se nasmiješio, slegnuo ramenima, pokupio gitaru s poda i svirao dalje kao da se ništa nije dogodilo. Tako je trojac bez većih poteškoća doveo koncert do kraja. Za završetak je s pozornice još zagrmjela živahna Behind the 8, a zatim se trojka naklonila i oprostila od publike.
Eric Sardinas & Big Motor svojim koncertom uvijek iznenade. Sva trojica pobrinu se da svaki njihov koncert bude posebno doživljaj. Jedino što uvijek možemo očekivati jest odlična improvizacija i neizmjerna uigranost. Njihov je koncert tako uvijek aktualan i zanimljiv, bez obzira na to koliko se puta i koliko često nalazi na rasporedu. Ako ih još niste vidjeli uživo, sljedeću priliku ne smijete propustiti.
Galerija slika
