Autor: Peter Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / CUK Kino Šiška / Slovenija
Datum koncerta: 26.11.2014
Broj posjetitelja: 200
Cijena ulaznice: 18,00€
Kad se Frank Zappa 1993. oprostio od zemaljske egzistencije i otišao u ‘ateistička nebesa’, iza sebe je ostavio veličanstvenu glazbenu ostavštinu kojoj ni više od dvadeset godina nakon njegove smrti nema kraja na vidiku, pogotovo kad je riječ o izlaženju do sada neobjavljenih djela i rijetkih koncertnih snimaka. S koncertnim nastupima i izvedbama njegove glazbe ‘uživo’ u tom je razdoblju nastala sasvim posebna priča. Jedini doista kvalitetan sastav (uz The Grande Mothers Re:Invented i projekt Zappa Plays Zappa u režiji obaju sinova) koji s povremenim prekidima izvodi njegove rane klasike još od početka osamdesetih jesu The Grandmothers of Invention, koji sviraju neke od najmarkantnijih Zappinih klasika iz druge polovice šezdesetih i prve polovice sedamdesetih prošlog stoljeća, dakle iz razdoblja kad je Frank surađivao sa svojim pratećim bendom The Mothers of Invention.
Njihov koncertni repertoar sadrži razne evergreene, ali i pojedina manje poznata djela s ranih Zappinih albuma kao što su »Freak Out«, »Absoultely Free«, »We’re Only In It For The Money«, »Crusing With Ruben And The Jets«, »Lumpy Gravy«, »Uncle Meat«, »Hot Rats«, »Burnt Weeny Sandwich«, »Weasels Ripped My Flesh«. »Chunga’s Revenge«, »Waka/Jawaka«, »The Grand Wazoo«, »Over-Nite Sensation«, »Apostrophe«, »Bongo Fury« te »One Size Fits It All«.
Moglo bi se reći da su The Grandmothers of Invention jedini pravi nasljednici kultnog Frankovog pratećeg benda The Mothers Of Invention, koji je službeno raspušten 1975., jer su ih izvorno većinom činili originalni članovi benda pod vodstvom klavijaturističkog majstora Dona Prestona, koji povremeno preuzima i vokalne zadatke. Nakon određenih izmjena u bendu su uz Prestona ostali još puhač/pjevač Bunk Gardner, još jedan član originalnih Mothers, basist Dave Parlato, koji je s Frankom surađivao u prvoj polovici sedamdesetih, bubnjar/pjevač Christopher Garcia, koji je zamijenio pokojnog Jimmyja Carla Blacka, te mladi gitarski virtuoz ‘Mad’ Max Kutner.
Potonji je posebno poglavlje za sebe i posve je opravdano zaslužio nadimak ‘ludi Max’, jer je njegovo supersonično, izvandimenzionalno sviranje gitare na razini nekih od najvećih virtuoza tog instrumenta, što se i dolikuje instrumentalnom zamjeniku jednog i jedinog Franka Zappe. Postava benda koja je tijekom aktualne turneje posjetila Kino Šiška, osim obaju starih mačaka Prestona i Gardnera, ‘ludog’ Maxa i Garcie, umjesto odsutnog Parlata na basu je imala Erica Klerksa, što nije imalo nikakvih dalekosežnih posljedica na zvuk grupe. Taj je zvuk tijekom cijele večeri u Kinu Šiška bio nevjerojatno autentičan i izvanredno uigran, bez ikakvih većih pogrešaka, dok su pojedine klasike doživjele minimalne nadogradnje.
Od sastava poput Grandmothers očekuje se i u stankama i obraćanjima publici puna šaka zafrkancije, političke nekorektnosti i apsurda. Valja priznati da ni u toj večeri nisu razočarali, pa se dvorana više puta tresla od smijeha, jer su svi članovi benda veliki šaljivdžije, pogotovo Preston i Gardner.
The Grandmothers otvorili su nastup kratkim i duhovitim obraćanjem publici, koja se ipak okupila u većem broju nego što se isprva činilo, te brzo ‘odradili’ vegetarijansku klasiku »Call Any Vegetable« kojom su se strmoglavili ravno u drugu polovicu šezdesetih, koje je prema mišljenju većine Zappinih sljedbenika još uvijek najomiljenije stvaralačko razdoblje američkog skladatelja, satiričara i gitarskog velemajstora. Poustvariti ozračje ranih godina Zappe i The Mothers of Invention praktički je nemoguća misija, pogotovo za svakoga tko nije bio član kultne postave, pa ipak je cijelom bendu The Grandmothers of Invention te večeri uspjelo stvoriti vrlo uspješan približak davne ere kad je bezgranična glazbena eksperimentalnost ruku pod ruku koračala s neiscrpnom društvenom satirom, za što su posebno zaslužni bili stari mačci Preston i Gardner, koji su bili i glavni scenski zabavljači.
Nakon izvedbe brutalne satire američkog konzumerizma i plastične hrane naslovljene »Cruising For Burgers«, Don, koji je cijelo vrijeme oduševljavao svojim virtuoznim klavijaturističkim podvizima, iznenada je stavio dugu crnu periku i traku čime je pomalo podsjećao na pokojnog druga Jimmyja Carla Blacka. Takvom maskaradom najavio je prvu izvedbu s kultnog albuma »We’re Only In It For The Money«, nezaboravne konceptualne satire na licemjerje hipijevskog pokreta.
Sve što je bilo loše u tom neuspjelom ‘društvenom’ pokretu zasjalo je u podrugljivom tekstu skladbe »Who Needs The Peace Corps«, nakon čega se bend s »I’m The Slime« neočekivano preselio u sedamdesete. Grandmothersi nisu štedjeli ni s izvedbom nekih opskurnijih Zappinih djela, kao što je bio, recimo, »The Eric Dolphy Memorial Barbecue« s albuma »Weasels Ripped My Flesh«, koji su vješto ubacili usred izvedbe »I’m The Slime«. Za tim je slijedio duži splet skladbi koje su zasebno izašle na albumima »Weasels Ripped My Flesh« i »Burnty Weeny Sandwich« i koje se obično zovu jednostavno »The Orange County Lumber Truck« medley.
Atmosfera u dvorani dosegnula je posve novu razinu zahvaljujući sjajnim izvedbama triju djela sa Zappina/Mothers debija »Freak Out«, u obliku »How Could I Be Such a Fool«, »More Trouble Every Day« te »Hungry Freaks, Daddy«. Bend je potom priuštio sebi dvadesetak minuta stanke kako bi gospoda Preston i Gardner, koji slave časnih 82 odnosno 81 godinu, što je zbog njihove instrumentalne učinkovitosti i scenske vitalnosti teško povjerovati, mogli ‘napuniti baterije’.
Drugi dio nastupa počeo je serijom manje ili više zanimljivih pitanja iz publike, među kojima nije manjkalo apsurda, ali i nekoliko dirljivih riječi, kad su se Don i Bunk, primjerice, prisjećali suradnje s Frankom. Između ostalog nisu zaboravili spomenuti njegovu naviku da je potajno snimao razgovore članova benda i njihovih prijatelja i prijateljica te ih koristio kao sastavni dio raznih kompozicija. Jedno je pitanje nažalost dotaknulo i Roya Estradu, osramoćenog i u zasluženom zatvoru čamećeg osnivača The Mothers of Invention i nekadašnjeg basista/pjevača Grandmothers.
Tijekom izvedbe klasika »Absolutly Free« ‘ludi Max’ stavio je posebne psihodelične naočale zbog kojih je podsjećao na nekakvo svemirsko biće, što je njegovu fascinantnom sviranju dalo još jednu dimenziju ‘odlijepljenosti’, dok je Don izazvao salve smijeha tijekom izvedbe psihodeličnog evergreena »Who Are The Brain Police«, kad je na glavu stavio posebnu, futurističku kacigu za ‘hvatanje mentalnih valova i čitanje misli’. Majstor upotrebe raznih elektroničkih efekata poigrao se čak i svojim iPhoneom iz kojeg je izmamljivao neke krajnje groteskne zvukove, u skladu s pravom Zappinom tradicijom. Izmjenjivanje vokalnih harmonija i uloge glavnog pjevača između Prestona, Gardnera i Garcie bilo je posebno učinkovito u »Mother People« i »Go Cry on Somebody Else’s Shoulder«, gdje je prisutna satirom začinjena pop rock komponenta. Izvedba »Bongo Fury« evergreena »Debra Kadabra«, koju je u originalu pjevao Captain Beefheart, a te je večeri ta čast pripala bubnjaru Garcii, koji ima prilično drukčiju boju glasa od Dona Van Vlieta, bila je zacijelo među ljepšim iznenađenjima večeri.
The Grandmothers zaključili su redoviti dio nastupa temeljito razvučenom i improviziranom izvedbom legendarne skladbe »Montana«, u čijoj je originalnoj verziji kao jedna od pratećih pjevačica sudjelovala i Tina Turner. Ta nezaboravna parodija na sve malograđanske tajkune ponovno je podsjetila na tužne zablude slovenske stvarnosti. Kao što se i očekivalo, vječni šaljivdžije pod Donovim i Bunkovim zapovjedništvom vratili su se na pozornicu i odsvirali još dva Zappina klasika, što je razveselilo sve one koji su se možda uplašili da bi koncert zbog časne starosti obaju glavnih članova benda mogao prerano završiti.
Prva dodatna skladba, »The Idiot Bastard Son«, brutalna satira političkog nepotizma, bila je pomalo očekivan izbor, jer praktički ne smije izostati ni s jedne poštene setliste Zappinih evergreena, dok su za veliko finale izabrali »King Kong«, koji je uz »Peaches En Regalia« i »Bobby Brown Goes Down« možda čak i najpoznatije i najomiljenije djelo cijele Frankove karijere, za što su na kraju nastupa dobili duge, ali posve zaslužene ovacije publike.
The Grandmothers of Invention oduševili su i ispunili brojna visoka očekivanja ljubitelja neobuzdane glazbene eksperimentalnosti i satire. U glavnoj dvorani Kina Šiška priredili su doista sanjski nastup, usred kojeg nije manjkalo smijeha, pa će ga svi ljubitelji Zappine ostavštine još dugo čuvati u najljepšem sjećanju, iako za većinu to uopće nije bio prvi susret s takvim bendom. Prije četiri godine njihovi ‘bliski srodnici’ The Grande Mothers Re:Invented, među kojima je bio i gospodin Preston, nastupili su na ljetnom festivalu u Trstu. Ipak, bolji približak autentičnom koncertnom doživljaju iz zlatnih godina kultnih The Mothers of Invention trenutačno ne postoji, pa mogu biti sretni svi slovenski glazbeni sladokusci što su Grandmothers tijekom aktualne turneje posjetili i Ljubljanu te publiku nagradili punom vrećom vječnih Zappinih remek-djela. Jedina zamjerka, ako se to uopće može nazvati cjepidlačenjem, jest da te večeri nisu odsvirali nijednu skladbu s albuma »Hot Rats« (1969.), koji je za mnoge jedan od vrhunaca Frankove karijere, ali im se to, uz tako golem izbor skladbi, doista ne može ozbiljno zamjeriti.
Setlista
1. Call Any Vegetable
2. Cruising For Burgers
3. Who Needs the Peace Corps?
4. I’m the Slime
5. The Eric Dolphy Memorial Barbecue
6. I’m the Slime (continue)
7. Let’s Make the Water Turn Black / Harry, You’re a Beast / The Orange County Lumber Truck / Oh No / The Little House I Used to Live In / The Orange County Lumber Truck
8. How Could I Be Such a Fool?
9. More Trouble Every Day
10. Hungry Freaks, Daddy
11. Absolutely Free
12. Who Are The Brain Police
13. Mother People
14. Go Cry on Somebody Else’s Shoulder
15. Debra Kadabra
16. Montana
–dodatak—
17. The Idiot Bastard Son
18. King Kong
Galerija slika
