Autor: Sebastijan Videc
Fotografije: Jerneja Jerak
Mjesto: Kino Šiška, Ljubljana
Datum koncerta: 09.12.2014
Broj posjetitelja: 1.000
Događaj se najavljivao već duže vrijeme. Čak i video najavom koja je puhala ravno u dušu naših glazbenih korijena. A ako se osvrnemo u povijest, trstene pištaljke pojavljuju se prikazane na situli iz Vača, pištaljka od donje čeljusti špiljskog medvjeda pronađena u Potočkoj zijalki, a prije svega pištaljka od bedrene kosti iste životinje, pronađena prije 19 godina u blizini Cerknog i koja se smatra najstarijim poznatim glazbenim instrumentom na svijetu (stara 50.000 – 60.000 godina), svjedoče o bogatoj glazbenoj povijesti na našim prostorima. Prema tome, nije ni čudo da su sastavi koji su ta tradicionalna glazbala uklopili u metal glazbu kod nas tako popularni. Na dan kad se nakon otprilike mjesec dana nad Slovenijom opet pojavila nama najbliža zvijezda i razgrnula turobnu sivilo, a na večer kad je Majka Zima prvi put pokazala zube, pred dvoranom Kino Šiška gurkalo se metalaca, starijih i pogotovo mlađih, a čuli su se i brojni naši južni susjedi, jer ih je aktualna turneja nastupajućih sastava ispustila iz koncertnog kalendara.
Etno večer su točno na sat započeli Islanđani. Priznajem, Skálmöld do sada nisam poznavao. Kolega mi je prije koncerta došapnuo da bi trebalo biti riječ o još jednom »viking metal« bendu, malo manje melodičnom od Amon Amartha. Pustio sam da me iznenade i moram priznati da sam nakon nastupa dvoranu napustio vrlo pozitivno iznenađen. A nisam bio jedini. Poslovično škrtu publiku kod prvih i manje poznatih predgrupa sjevernjaci su pretvorili u prilično veliku masu, koja je i zdušno sudjelovala i ostavila doista dobar dojam, kako na njih tako i na sliku cijele večeri. Tri gitare na pozornici možda su na prvi dojam podsjećale na Iron Maiden, ali se kombinacija jako dobro pokazala. Za razliku od druge dvije grupe večeri, Skálmöld ne koriste tradicionalne instrumente – za atmosferu se brine klavijaturist Gunnar, a za harmonije udarna četvorka u prvom redu – bradati Snæbjörn na basu, Björgvin i Baldur na ritam gitari te Þráinn na solo gitari. Dok Björgvin doduše preuzima lavovski dio vokalnog nastupa, na back vokalima ga stalno nadopunjuju preostala tri gitarista, a čiste vokalne linije pripadaju Gunnaru. Vrstu glazbe bilo bi vrlo teško odrediti, jer čovjek ima osjećaj da se glazbeni stilovi mijenjaju i spajaju u svakoj skladbi posebno i drukčije. Dok se u starijim skladbama može osjetiti veći utjecaj glazbenih folk idola, u novijim radovima puno su tvrđi, šetaju od death do black, thrash i power metala, a folk element ostaje samo još za prstohvat.
Nakon islandskog iznenađenja uslijedila je kod nas vrlo cijenjena “slavenski bratska” Arkona. Maša s družinom posljednji je put, usred najveće ljetne vrućine, slovensku (i međunarodnu) publiku na našim prostorima zabavljala na prošlogodišnjem festivalu Metaldays. I klupski koncerti ovog ruskog kvinteta uvijek su bili nabijeni do vrha pa se tako i šišenska dvorana ispunila do zadnjeg kutka. Početna skladba Yav s istoimenog novog albuma sastava, iskreno rečeno, zvučala je prilično prazno. Upravo se tu konkretno primijetila razlika između tri gitare na pozornici kod Islanđana u usporedbi s tek jednom kod Arkone. Unatoč svemu, Lazar na gitari, Kniaz na basu i Andrej na bubnjevima odradili su posao konkretno. Već s idućom skladbom zvučna se slika prilično popravila jer je Volk uporabom pištaljki (a kasnije i gajdi) dodao novu dimenziju glazbi i popunio osjetnu prazninu. A Maša je kao Maša – divlja, nezaustavljiva, uvjerljiva i u growlu i u clean vokalima kao i u vizualnoj scenskoj interpretaciji. Očekivano se setlista prepletala između starijih hitova i novih, dobro prihvaćenih skladbi s aktualnog albuma. Ritam koji tjera na poskakivanje naravno je izazvao i veselo rajanje u publici. Pitanje se javljalo samo zašto nisu odsvirali skladbu Serbia – politika?
Kao i Rusi prije njih, i Švicarci za njima uživaju golemu popularnost u Sloveniji. Povrh svega, samo dan nakon koncerta njihove obožavatelje razveselila je i vijest da će svirati i na Metaldays 2015. Ako su predgrupe ustrajale u tekstovima na materinjem jeziku, Eluveitie većinu svojih skladbi pjevaju na engleskom, ali naravno ima i iznimaka, u kojima prednjači izumrli jezik drevnih Gala. Voditelj sastava Chrigel Glanzmann naime je ljubiteljski povjesničar koji istražuje drevnu domovinu Švicaraca pa se posljedično i tekstovi skladbi u većini slučajeva odnose na taj njegov konjičak. Ljubljanski nastup obećavao je koncertno predstavljanje nove odlične ploče sastava, Origins, a koncert su započeli jednim od aktualnih hitova, King. Kad je osam članova sastava na pozornici, pogled jednostavno bježi po pozornici, ali se uvijek iznova zaustavi na osnovnoj trojci u sredini pozornice – već spomenutom Chrigelu, koji preuzima glavni vokal te usto svira razne pištaljke, akustičnu gitaru, tamburicu i drugo; Nicole na violini, koja se slovenskoj publici predstavila prvi put i ima vrlo važnu ulogu u njihovoj glazbi; te Anni, koja također nadopunjuje glazbu lajnom, a ima i ulogu ženskih vokala. Tako brojan sastav naravno se kroz godine mijenjao i uz već spomenutu Nicole, ovaj nam se put prvi put predstavio i Matteo Sisti, koji svira razne pištaljke i gajde. Kombinacija melodičnog death metala i folka, muških growla i ženskih clean vokala, drevnih instrumenata s modernim rock elementima očito funkcionira. Koliko je kontrasta, toliko je fuzije, a završni je rezultat razigrana glazba koja otvorenim glavama dopušta da se zasanjano otputuju u neki drugi svijet, u neko drugo vrijeme. Prije početka aktualnog hita Call of the Mountains, Anna je rekla da su skladbu uz engleski snimili i na četiri službena švicarska jezika te zamolila publiku da glasuje hoće li je izvesti na engleskom ili na njima domaćem njemačkom – izglasan je potonji, a skladba je dobila naslov De Ruef vo de Bärge. Vrijeme na koncertu teklo je još brže od tekućih svjetala u lightshowu i kraj se približio prebrzo. Iako publika općenito nije tako ludovala kao kod Rusa, treba priznati da se stilovi sastava prilično razlikuju, no kod Švicaraca se ipak dogodio manji “wall of death”. U produžetku su Eluveitie na pozornicu pozvali i Arkoninog Volka s gajdama, koji ih je svirao u duetu s Matteom u skladbi Helvetios.
Galerija slika
