Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Triumvirat
Izdavač: Capitol Records
Izdanje: 1975
Trajanje: 42:31
Ocjena: 4.5/5
Što ima bijeli štakor u žarulji zajedničko s trakijskim gladijatorom i vođom velikog ustanka robova, Spartakom? Zasigurno ovaj nestašni štakor, koji se prvi put pojavio na prethodnom albumu Triumvirata, »Illusions On a Double Pimple« (1974), ima puno manje veze sa Spartakom nego što je njemački simfoprogrockerski trio imao veze s legendarnim Emerson, Lake & Palmer, na koje su stilski jako podsjećali kroz većinu svoje glazbene karijere.
Njemački odgovor na The Nice i ELP svoj su najambiciozniji i ujedno konceptualni album snimili na vrhuncu kreativnih snaga, nakon prve američke turneje, na kojoj su bili predgrupa za (‘tranzicijsku’ verziju) Fleetwood Mac. Opsjednutost klavijaturističkog čarobnjaka Jürgena Fritza likom i djelom Keitha Emersona na »Spartacusu« postala je još očitija nego na prethodna dva albuma Triumvirata, koja su bila iznimno ugodno žanrovsko osvježenje tadašnje njemačke progrock scene.
Koncept »Spartacusa«, kao što javlja već i sam naslov, priča o usponu i propasti vođe trećeg ustanka robova, koji se u antičkom Rimu dogodio oko 73. – 71. pr. Kr. i koji je nakon početnih uspjeha hrabrih ustanika brutalno slomljen masovnim razapinjanjem uz cestu koja je vodila prema glavnom gradu antičke Rimske Republike. Starije generacije će se uz to zasigurno sjetiti odličnog istoimenog filma s Kirkom Douglasom u glavnoj ulozi, koji je zasigurno barem djelomično nadahnuo neke stihove među pojedinim skladbama. Tekstove na »Spartacusu« donio je bubnjar Hans Bathelt, dok se basist/gitarist/pjevač Helmut Köllen pobrinuo da Triumvirat ipak ne zvuče kao potpuni njemački ELP klon, jer je svojim vokalom dosta više podsjećao na Petera Gabriela nego na Grega Lakea. Za uobičajene njemačke prilike njegov je engleski bio vrlo solidan i takoreći besprijekoran, iako mu na trenutke nedostaje vlastitog karizme.
Fritz je u međuvremenu na pojedinim kompozicijama pobrinuo se za seriju eklektičnih klasicističkih aranžmana uz pomoć kojih je uspješno gradio mostove između klasike i rocka, što je inače bilo karakteristično za simfoprogrockerski pristup ovog kultnog njemačkog trija. »Spartacus« je bio album kojim su Triumvirat postigli lijep uspjeh i u SAD-u, što je nakratko učvrstilo njihovu poziciju vodećeg njemačkog progrock trija. Spektakularnim skladbama poput uvodne bombe »The Capital of Power«, koja u prvom dijelu središnjim aranžmanom, podloženim moog sintisajzerom, djelomice podsjeća na ELP-ovu epsku klasiku »Tarkus«, pobrinuli su se za što pompoznije otvaranje albuma.
»The School of Instant Pain«, u čijem je središtu Spartakova gladijatorska borba za zabavu dekadentnih masa antičkog Rima, podijeljena je na četiri različito intenzivne i ambiciozne sekcije. »The Walls of Doom« s opuštenom atmosferom, koja se temelji na slojevitim aranžmanima Hammond orgulja, ni po čemu ne asocira na povijesnu borbu konceptualnog protagonista, no duhovite, virtuozne manire u izvedbi članova progrock trija slušatelja ipak ne ostavljaju hladnim. »The Deadly Dream of Freedom« je power balada, položena na klavirski aranžman, koja ujedno sadrži elegično pjevanje. »The Hazy Shades of Dawn« ambijentalno više nego na početak ratnog pohoda pobunjenih robova podsjeća na početak Djeda Mrazova svečanog mimohoda kroz gradsku vijećnicu. Upravo je to i glavna mana ovog albuma, jer sama po sebi odlična glazba na »Spartacusu« stilom i atmosferom tek rijetko asocira na antičko razdoblje, pri čemu ne pomažu ni solidni tekstovi ni često borbeno raspoloženi bubnjarski marševi.
»The Burning Sword of Capua« sa sakralnim zvukom orgulja najviše podsjeća na početak neke srednjovjekovne mise zadušnice, umjesto na ratoboran zbor antičkih robova. Tu je Fritz doduše ponovno u svom ‘virtuoznom elementu’ s ubrzanim klavijaturističkim improvizacijama, koje po duhovitosti, drskosti i intenzivnosti ne zaostaju previše za onima u izvedbi njegova velikog engleskog uzora. »The Sweetest Sound of Liberty« je vokalno usmjerena balada s melodičnim refrenom i akustičnogitarskim aranžmanom, koja izražava često previđeni talent benda za stvaranje nešto kompaktnijih djela. Vrhunac albuma predstavljaju završne epske suite, »The March to Eternal City« i naslovni ep u tri sekcije, jer su jedini dijelovi na »Spartacusu« kojima na krajnje eklektičan način polazi za rukom barem djelomično ambijentalno dočarati epsku antičku bitku između robova i rimske vojske.
Triumvirat su sa »Spartacusom«, unatoč tome što sama glazba, pogotovo u ambijentalnom smislu, nema puno veze s konceptom, uspjeli stvoriti ključni album svoje karijere, koji je ujedno bio i jedan od vrhunaca njemačke progrock scene sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Zanimljivo je i istodobno tužno da je članovima Triumvirata, slično kao i ELP-u, u drugoj polovici sedamdesetih polako počela jenjavati umjetnička snaga, nakon čega je uslijedila nagla stagnacija. Nakon »Spartacusa« snimili su samo još dva dobra albuma te su se uoči osamdesetih, na olakšanje većine razočaranih sljedbenika, raspali, jer je ono što su počeli stvarati pred kraj karijere doista bila samo blijeda sjena nekadašnjih Triumvirata.
Ova je recenzija posvećena u spomen na Helmuta Köllena, koji je nakon odlaska iz benda 1975. započeo solo karijeru, no ona se na tragičan način završila još prije izlaska njegova jedinog samostalnog albuma, posthumno objavljenog »You Won’t See Me«. Köllen se naime 1977., s jedva 27 godina, otrovao ugljičnim monoksidom dok je u garaži slušao kasetu sa svojim studijskim skladbama i pritom ostavio upaljen automobilski motor.
Postava
Jürgen Fritz – klavijature
Helmut Köllen – bas gitara, akustična gitara, vokal
Hans Bathelt – bubnjevi, udaraljke
Produkcija
Jürgen Fritz
Popis skladbi
1. The Capital of Power
2. The School of Instant Pain
a. Proclamation
b. The Gladiator’s Song
c. Roman Entertainment
3. The Battle
4. The Walls of Doom
5. The Deadly Dream of Freedom
6. The Hazy Shades of Dawn
7. The Burning Sword of Capua
8. The Sweetest Sound of Liberty
9. The March to the Eternal City
a. Dusty Road
b. Italian Improvisation
c. First Success
10. Spartacus
a. The Superior Force of Rome
b. A Broken Dream
c. The Finale
