Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Trst / Teatro Miela (Dom lučkih radnika) / Italija
Datum koncerta: 30.11.2014
Broj posjetitelja: 300
Cijena ulaznice: 23,00€ (u pretprodaji) / 26,00€ (na dan koncerta)
Šaroliku studeničku koncertnu ponudu ekipa Rockline.si zaključila je u Primorskoj, kamo se u kasnim jesenskim danima često vraćala. No ovaj smo put zakoračili preko granice, u Trst. Ekipa Trieste iz rock ovaj je put iz hladne Švedske u Dom lučkih radnika domamila sastave H. E. A. T i Sherlock Brothers.
Švedski hard rock sastav H.E.A.T nastao je 2007. spajanjem sastava Dream i Trading Fate. Tadašnji je šestorac mladaca odmah preuzela švedska izdavačka kuća StormVox, a već iduće godine sastav je objavio prvijenac naslovljen H.e.a.t. Već u počecima nastupali su na velikim pozornicama kao predgrupa za Toto, Sabaton i Alice Cooper. U sedam godina postojanja objavili su 4 albuma, posljednji upravo ove godine, pod naslovom Tearing down the walls. Kao većina mladih sastava, i H.E.A.T. su dosad doživjeli nekoliko kadrovskih promjena – 2013. sastav je napustio jedan od gitarista, a 2010. zamijenili su i frontmena. Kennyja Leckremoa na vokalu zamijenio je pobjednik švedskog talent showa iz 2009., karizmatični Erik Grönwall. Slijedile su uspješne godine nastupanja po Švedskoj i drugdje po Europi, a među ostalim svirali su i kao predgrupa Scorpionsima te se predstavili na Sweden Rock Festivalu. Godine 2014. zaputili su se na europsku turneju, ovaj put kao headlineri koncerata.
Po dolasku u Trst nije se osjećala pretjerana vrućina – dočekala nas je naime kiša. No ni kiselo vrijeme nije moglo pokvariti radosno iščekivanje. Kad smo malo nakon osam navečer stigli, iz Doma lučkih radnika već je tutnjala predgrupa, također Švedi, Sherlock Brothers. Petorica momaka cijelo vrijeme europske turneje prate i zagrijavaju pozornicu H.E.A.T. Žanrovski se smještaju između rock groovea iz sedamdesetih prošlog stoljeća i elemenata grungea. U rujnu ove godine objavili su drugi album, naslovljen Monkey made nation. Privukla nas je njihova energična glazba, a još više kaotičan pozornički nastup. Momci su divljali amo-tamo po pozornici, a posebno je frontman pokazao sve svoje akrobatske vještine kad se nekoliko puta iz visokog skoka bacio na tvrdi pod pozornice. Ni jednim pokretom nije pokazao da bi mu svi ti padovi bili ikako bolni. Čvrsto je držao svoj mikrofon i nastavljao glasno, kričavo pjevati u njega. Sastav je usprkos težim ritmovima i hršćućim rifovima zvučao dovoljno melodično da smo u njihovu nastupu uživali i mi ljubitelji klasičnog hard rocka. Sherlock Brothers su na kraju nastupa dobili snažan i ohrabrujući pljesak, što je bio dokaz da nismo bili jedini koje su očarali.
Pozornica je za H.E.A.T brzo bila spremna i uskoro se u dvorani iz zvučnika začuo glas Glenna Freya s pjesmom The heat is on, koju švedski mladci koriste kao intro. Nakon dobre minute uvoda ubrzo smo jednog za drugim ugledali i članove sastava, koji su polako, uz bučan pljesak publike, izlazili na pozornicu. Započeli su udarno pjesmom Point of no return. Momci na pozornici odmah su ukrotili publiku i odveli je u svoje ritmove. Tome je pridonio ponajprije vrlo dinamičan nastup s puno plesanja po pozornici, koji slušatelje i gledatelje ispod pozornice nikako nije mogao ostaviti ravnodušnima. Ponajviše frontman Erik Grönwall nije mirovao ni trenutak. Njegov pozornički nastup povremeno je podsjećao na divlje poskakivanje Axla Rosea u najboljim godinama, a drugi put na karizmatičnog Sebastiana Bacha u kasnim osamdesetima prošlog stoljeća, a svemu tome dodao je puno vlastite dječačke privlačnosti, nevinosti i provokativnosti. Mladost članova H.E.A.T svakako je prednost, jer na njihovu koncertu možemo ponovno proživjeti dobar dio one raspojasane ludosti koju su do početka devedesetih na koncertima izživljavali bendovi u zlatno doba hard rocka. Grönwall pak usprkos velikoj dinamičnosti i snažnom, pouzdanom vokalu sve naravno nije mogao obaviti sam – pjevača kao čvrsta i pouzdana mehanika prati bend koji svojom dinamikom nadopunjuje vizualnu i glazbenu podlogu na pozornici te tako publiku odvodi u pravu hardrockovsku ludnicu.
Bend je lagano šetao kroz skladbe s nedavno objavljenog albuma Tearing down the walls, a ubacili su i nekoliko hitova s ranijih albuma. Publika je znala i starije i novije pjesme i veselo je pjevala uz plesnog Grönwalla, koji je sat i pol bez znakova umora razveseljavao svojim ludorijama na pozornici. Zvuk u dvorani bio je predivan. Nastup glazbenika na pozornici bio je toliko uigran i bez greške da nije bilo posve jasno jesmo li svjedoci do u tančine naučene izvedbe ili vrhunski opuštenog glazbenog doživljaja. Članovima H.E.A.T s obzirom na viđeno i čuveno usprkos mladosti nikako ne možemo zamjeriti neiskustvo. Sinergija na pozornici bila je naprosto nevjerojatna i ona se cijelo vrijeme prenosila na razgaljenu publiku ispod nje. Za pojačavanje čarobne atmosfere frontman je nekoliko puta prošetao improviziranim fotopitom i popeo se na ogradu pozdraviti pojedince u prvim redovima.
Minute su doslovno letjele i na kraju pjesme Emergency momci su se oprostili s pozornice, ali su ih povici publike brzo pozvali natrag. U bisu smo tako čuli još Breaking the silence i Living on the run, tijekom koje je Erik odlučio prošetati se kroz dio publike na rukama slušatelja, koji su ga ponijeli unaokolo. Naravno, momak ni na trenutak nije ispustio mikrofon i cijelim je putovanjem pjevao. Kad je postigao da su ga napokon opet postavili na noge, vratio se na pozornicu i na veliku radost publike otpjevali su i odsvirali još Laughing at tomorrow. Slijedio je pravi oproštaj i put kući, protkan prekrasnim dojmovima koje su mladi Švedi ostavili kod slušatelja. Energičan nastup, protkan izvedbenom perfekcijom, koji si zasigurno zaslužuje ponovni pogled kad se momci opet zaputе u naše krajeve.
Setlista
1. Point of No Return
2. A Shot at Redemption
3. Better off Alone
4. Heartbreaker
5. It’s All About Tonight
6. Inferno
7. The Wreckoning
8. Tearing Down the Walls
9. Mannequin Show
10. Late Night Lady
11. Beg Beg Beg
12. All the Nights
13. Downtown
14. Enemy in Me
15. Emergency
—dodatak I.—
16. Breaking the Silence
17. Living on the Run
—dodatak II.—
18. Laughing at Tomorrow
Galerija slika
