Autor: Rok Klemše
Izvođač: Noctiferia
Izdavač: SAOL
Izdanje: year_month
Trajanje: 37:37
Ocjena: 4/5
Noctiferia na domaćem terenu bez sumnje ima poseban status. Njihov demo Gods of Počka (1996) donio je black metal u Sloveniju, prvijenac Baptism at Savica Fall prva je black metal ploča kod nas, a kultni videospot za Fond of Lies 2002. je čak osam tjedana kraljevao na prvom mjestu ljestvice Videospotnica i ekstremni metal približio široj javnosti. Evolucija njihova zvuka Noctiferiu je, na razočaranje jednih i radost drugih, postupno udaljavala od iskonskog black i death metala. Slovenska morbida predstavila je bend u novom, eksperimentalnom svjetlu, koje je metalnoj osnovi dodavalo elemente industriala, elektronike i etna. U Kulturi smrti čula se snažna nadogradnja prethodno navedenog, a ovaj put s Noctiferiom ulazimo u eru (prividnog?) mira. Pax.
Dopustite mi malo duži uvod. Kultura smrti dovela je Državu Noctiferie tako daleko da se u njoj uspostavila totalitarna vlast, na čije postojanje podsjeća već i totalitarna ikonografija jednostavne, ali učinkovite naslovnice, koja priziva sovjetsku propagandu doba staljinističke diktature. Čovjek je u antiutopijskom društvu tek stanica višeg organizma – države – a bit njegova postojanja je totalna podređenost njoj. To postiže stanjem stalne revolucije, propagandom, terorom i političkim sustavom koji ima vlast i nad javnim i nad privatnim životom. Bez tekstova ovo je tek moje zaključivanje, ali čini se da je Pax konceptualno, ako ne i tematski zaokružena cjelina. Pax tako predstavlja ulogu rođenja totalitarne, policijske države, čiji je cilj potpuna dehumanizacija njezina naroda, čija bit postaje tek bezuvjetno sudjelovanje i podređenost državi, koja je globalna poput Orwellove Oceanije. Sleeper Is Awake može se promatrati kao rođenje kulta vođe, koji poput Velikog brata bdije nad svime i svakim, a Gaga People predstavlja ljepilo kojim država nadzire društvo. Hipnopediju i somu iz Vrlog novog svijeta, Soylent Green iz istoimenog filma i spaljivanje knjiga iz Fahrenheita 451 ovdje zamjenjuje hiper pop kultura, koja narod pretvara u poslušne ovce ili, kako bi ih označio Dostojevski, uši. Uz Cellulite of This World narod se počinje buditi iz nadziranog transa, a The Falsifier je točka na kojoj otkriva da mu vlast laže i da ga nadzire. Narod reagira gnjevno i snažno (Su Maha Ghora), pokreće burni ustanak (Rudra the Roarer), koji država pokušava zaustaviti mentalitetom I Am You, no građani se oslobađaju okova svojih vladara (Wetiko), time dosežu viši nivo postojanja i svoj daljnji život nastavljaju u komuni ravnopravnih (Barai).
Noctiferia nas u diktaturu distopijske države i totalitarnog mentaliteta uranja moćnom zvučnom slikom, koja ovako masivno još nije zvučala. Razorna snaga zahvaljujući produkciji odlično zvučeće ploče doista je poput oluje ustanka protiv tiranije, koja po čovjeku udara poput rifova gitarskog dvojca Nardin/Fileš. Oni su glavni nositelji masnog groovea albuma, što Noctiferiu približava modernijim sastavima koji, ako hoćete, žanrovski plutaju po djentu. No Noctiferii se dugi staž te sposobnost majstorskog skladanja i osjećaja za kompoziciju još kako osjeti, a osjećaja već čutog na albumu nema. Tek nekoliko uvodnih trenutaka potresne sporosti Rudra the Roarer zbog uporabe osmerožičanih gitara podsjeti na Meshuggah. Unatoč groove osnovi i industrial udaranju rifovi su dovoljno raznoliki da ni na trenutak ne postanu jednolični ili ponavljajući, a više pozornosti ponovno je posvećeno Nardinovim solažama, koje i ovaj put zvuče izvanredno, svježe, apokaliptično i u svojoj atonalnosti prijeteće poput tehnologije antiutopije. Epskost hipnotičnog gitarskog pilanja promišljeno nadograđuje udarnost Uroševa basa, koji po žicama kopa snagom Ludwig van učinka iz Paklene naranče i još dodaje na atmosferi udaranja totalitarne države po svojim građanima. Ritam sekciji neizostavnu notu s prijetećim, tribal bubnjanjem dodaje Gergeta. Iako se bubnjanje pri prvom slušanju čini jednostavnim, svako sljedeće slušanje otkriva nove dimenzije raznolikih prijelaza i promišljenih naglasaka ostalim instrumentima (u vezi s gitarama raznolika ritmička lomljenja, sinkopirani dijelovi i slično). Novi član Damjan Tomoski klavijaturama stvara jezivu atmosferu neljudskog, robotskog života, a brojni i raznoliki semplovi i uzorci te istočnjački elementi glazbu i njezinu poruku, unatoč tome što mjestimice znaju djelovati prezasićeno, samo potkrepljuju i nadograđuju. Rezultat instrumentalne petorke tako je moćan da isprva djeluje gotovo previše pompozno, ali zbog primjerene duljine albuma ne zapada u pretjerivanje, a sa svakim novim slušanjem moguće je otkriti brojne, prije nečute novosti. I Gianni ovaj put zvuči nadasve uvjerljivo. Njegov growl je snažan i razgovijetan, a vokal, koji mjestimice nudi i čiste linije, zvuči jasno, udarno i poruka mu se čuje!
Ako je Gaga People kao prvi, predstavljački singl, zvučao prilično neobično i gotovo plesno te tako izazivao sumnje u novu ploču, Pax kao cjelina uvjerava možda čak jednako snažno kao nedavno Per Aspera. Pax je drzak, eksperimentalan te tematski i glazbeno koherentan i učinkovit. Noctiferia ostaje društveno kritična, to zapakira u svojstvenu sliku i poruku nadograđuje razornom snagom glazbe, koja unatoč elementima koje već poznajemo zvuči svježe i udarno. Stop what you’re doing… And listen to Pax!
Postava
Uroš Lipovec – bas
Igor Nardin – gitara, klavijature
Gianni Poposki – vokal, udaraljke
Matthias Gergeta – bubnjevi, udaraljke
Roman Fileš – gitara
Damjan Tomoski – klavijature
Produkcija
Igor Nardin i Dame Tomoski, snimljeno u Negiglence Studio (Jan Švigelj, Žiga Zmazek), miks i mastering (Johan Ornborg i Jens Bogren)
Popis skladbi
1. Pax
2. Sleeper Is Awake
3. Gaga People
4. Cellulite of This World
5. The Falsifier
6. Su Maha Ghora
7. Rudra the Roarer
8. I Am You
9. Wetiko
10. Barai
