Izdavač: Macefizelj
Godina izdanja: prosinac 2016.
Produkcija: Dejan Lapanja
Trajanje albuma: 46.40 min
Žanr: Etno / Folk
Kameni zidovi, živi spomenici davnih dana prošlosti, koje kroz vrijeme neumoljivo šibaju i kleše oštri i zavijajući vjetrovi bure, osušene vlati uspravne stoklase, glasnice ekstenzivnog, to jest tradicionalnog obrađivanja košanica i suhih livada, nebo načičkano teškim oblacima, voćnjaci s grbavim i kvrgavim, ali nepokolebljivo čilim domaćim sortama. Sve u jednom, prostor koji je življe sjeverne Primorske kroz stoljeća oblikovao u silno tvrd i neprobojan format prkosa, o koji si svaki dugonja iz ljubljanskog poreznog okruga vrlo brzo polomi zube.
Nevjerojatno. Baš pred kraj godine u slovenski glazbeni prostor stigla nam je jedna od najproniklivijih i najdubljih ploča koje je ovogodišnji etno/folk puls kod nas dao. Riječ je o sastavu Bakalina, koji čini duo Renata »Lapatarca naz Panikve« Lapanja (harmonika) i Jani »Križarjew s Čadrga« Kutin (vokal).
Bakalina, kako su nekoć na Tolminskom i u Čadrgu zvali veću posudu izrađenu od gline, u Sloveniji više nikako nije nepoznanica. U prošlosti je duo u godinama 2009., 2011. i 2013. izdao tri studijska albuma. Na svima je odzvanjao iskonski etno melos upotrebe narodnih napjeva, koji kroz stoljeća odjekuje i bujno buja preko t’minskih vrhova i gudura. Na taj je način Bakalina iznimno autentično preuzimala tradicijsko naslijeđe narodnih napjeva naših pradjedova i predaka te ga iskričavo prevodila u pečatni autorski puls, koji je ujedno i današnji odraz življenja »malog« čovjeka na T’minskem.
I novi studijski album dua naslovljen »Španabije« u cijelosti zadržava takvu viziju. Ali s jednom bitnom razlikom. Bakalinu su naime napustile »skladateljske zrake« višeslojnog glazbenog aranžiranja. U tom je smislu naslov albuma »španovije« više nego znakovit. Renata i Jani su se naime za novi album povezali s brojnim glazbenicima i pozvali ih na suradnju.
Plod te suradnje niz je od devet novih autorskih tvorevina, koje je bend snimao dulje nego što smo od dua inače navikli. U razmaku od posljednje tri godine i to na različitim lokacijama Primorske. Na taj su način Bakalina htjeli što autentičnije magnificirati svu osjećajnost i emotivnost poezije napisane i otpjevane u autentičnoj »čadrgovštini« (u narječju Čadrga) samim melosom. Sve su skladbe odsvirane i snimljene uživo, u stilu koncertnog nastupa. U jednom pokušaju. Šale tu nema. Što čuješ, to dobiješ. Dakle, sam ambijent u kojem se izvodila glazba zapisana na ovom nosaču, zajedno sa strašću i osjećajnošću koju ne unosi samo Kutin svojim vokalom, nego je riječ o zbroju svih kreatora zvučnih kulisa aranžiranja točaka, donosi proizvod koji se ne bi mogao pohvaliti većom iskonskošću i autentičnošću.
Melos je često prožet onom čuvenom buntovničkom koračničkom notom neistrulog srčanog stava borbe za staru pravdu, kojom su Jani i Renata nagovarali slušateljstvo već u prošlosti. Ali ima tu nešto. Svaka skladba nosi poseban, brižno izrađen karakter. Svaka je od njih jasno zaokružena i zapakirana priča. To prethodna tri albuma nisu tako i toliko intenzivno naviještala. Tijekom slušanja dolazili su do izražaja prije svega kao cjelina. Ovdje je pak sama karizma pojedinih devet točaka izuzetno snažno izražajna i kroz sam razvoj devet zaokruženih štorija znatno se intenzivnije dotiče slušatelja.
Poruke su društveno kritički angažirane, što se u trenu može zamijetiti u skladbama poput Kanc sveta (s izvrsnim duetom Janeza Škofa i Janija) i još intenzivnije u Pagreb Europe (ovom prilikom u društvu slovensko-talijanskog drugarstva harmonikaša Accordion Group 4-8-8-16) odsviranoj upravo na Dragonji (granica), koja je (neskromno rečeno) prava »buntovnička« daća za godinu 2016. Tu su izjave nepresušne ljubavi Janija prema svojoj »štajerki« (Pamlad, uz milinu akustične gitare Dejana Lapanje), a album se u drugoj polovici, osobito nakon oštro stvarnog rušenja iluzija (Pagreb Europe), raznježi kad istakne šaljivo-radosnu notu pulsa t’minskih seljačkih slika u skladbama o sirarstvu naslovljenoj Krawji rep (vokalno bojanje Mitje Ronera je nevjerojatno, na prvi mah sam pomislio da je to tuba Gorana Krmaca) te o vještinama stolarskih ručnih radova (Tišler n sitnca – s namjerno odsviranim »raspadom sustava« u izlaznom dijelu skladbe). Naboj otpušta u nastavku i čeznutljiva Jesien, a potom album postaje, baš pred kraj, posebno tužno dirljiv i emocijama dodatno intenziviran. Zaključuju ga naime najduže skladbe. Prva je Pisma, ovom prilikom odsvirana u crkvi Sv. Duha u Javorci, koja najavljuje posljednji čas slovenskih mladića prije rana odlaska u posljednju bitku na Soškom bojištu iz koje povratka neće biti. Tu dirljivost kontrastno jača integracija okteta Simona Gregorčiča iz Kobarida, dodatak krilnog roga, a kroz usporeni valcer baš »uživo crta« odlazak u preranu grobnicu izgubljenih soških mladića. Ta je skladba tipičan primjer gradiranog skladateljskog razvoja nevjerojatnog osjećajnog intenziviranja, koji kroz ekspresiju djeluje baš »jezovito« istinito i živo. Što nježnije i mekše pristupaš u izvedbi, to intenzivnije odjekuju emocije. Melankoliju koju se nahvata u posljednjem dijelu albuma osnaži baš na repu skladba Ka se je dielu sviet, u kojoj su Bakalina ušli u »španovijo« s ekipom t’minskih daždevnjaka Salamandra salamandra. Ovi nakon dobre četiri minute skladbe preokrenu njezin format prema posve novom raspoloženjskom stanju, kad razjaše album »Španabije u njegov kraj, kroz osjećajni dijalog instrumenata, gotovo u adventivnu razigranost progresivnog rocka i etna.
Sve ostale riječi su suvišne. Vizionarstvo višeslojne glazbene oblikovanosti ovog proizvoda izuzetno je i iznimno posebno. To je proizvod koji će vas u osjećajima i emocijama dirnuti, prožeti, dobro potresti i probuditi. Ako, naravno, nemate kameno srce. Plod je prevođenja glazbene magije i poezije izvođača koji su i u ovom ludom milenijumu, kad smo svi skupa opijeni sjajem (i bijedom) krasnog novog svijeta odlutali negdje među zvijezde (i izgubili kontakt sa stvarnim tlom), ostali čvrsto povezani s majkom prirodom i Zemljom. Istodobno nije suvišna opaska da ovaj album posjeduje nevjerojatnu notu buditeljstva narodne svijesti. Ne zaboravite da su nas te svjesnosti vremena ropstva kapitalu posve oplačkala. Zato mu veću iskonskost i iskrenost ne bismo mogli pripisati. Album »Španabije« proizvod je u kojem je točno svaki potez sjeo na pravo mjesto. Bolje ne bi mogao djelovati nego što djeluje. Ujedno je to trenutak kad se duo Bakalina ambiciozno pomiče prema novim izazovima komponiranja i bogaćenja sebi svojstvenog umjetničkog jezikoslovlja. Na tom je putu glazbene vizije vrijedno ustrajati i njegovati ga i ubuduće.
autor: Aleš Podbrežnik
ocjena: 10 / 10
Popis skladbi:
1. Španabije
2. Kanc sveta
3. Pamlad
4. Pagreb Europe
5. Krawji rep
6. Tišler n sitnca
7. Jesien
8. Pisma
9. Ka se je dielu sviet
Bakalina:
Jani Kutin – vokal
Renata Lapanja – harmonika
Sudjelujući glazbenici:
Brencl banda – skladba br. 1
Janez Škof – harmonika, vokal na skladbi br. 2
Marjan Stanič – udaraljke na skladbi br. 2
Dejan Lapanja – akustična gitara na skladbi br. 3
Accordion Group 4-8-8-16 – skladba br. 4
Zlam ‘n’ Bejž (a ka Mitja Roner) – vokal na skladbi br. 5
Mateja Gorjup – vokal na skladbi br. 6
Zvezdana Novaković – harfa, vokal na skladbi br. 7
Oktet Simona Gregorčiča – skladba br. 8
Andrea Pandolfo – krilni rog na skladbi br. 8
Salamandra salamandra – skladba br. 9
