Autor: Aleš Podbrežnik
Izvođač: Bakalina
Izdavač: Macefizelj
Izdanje: 2016
Trajanje: 46:40
Ocjena: 5/5
Kameni zidovi, živi spomenici davnih dana prošlosti, koje kroz vrijeme nemilosrdno bičuju i grebu oštri i zavijajući vjetrovi bure, osušene vlati uspravne stoklase, glasnice ekstenzivnog, to jest tradicionalnog obrađivanja kamenjarâ i suhih livada, nebo nabijeno teškim oblacima, voćnjaci grčavih i izvijugenih, ali nepokolebljivo žilavih domaćih sorti. Sve u jednom, prostor koji je živalj sjeverne Primorske kroz stoljeća oblikovao u snažno tvrd i neprobojan format prkosa, o koji će si svaki dangubica iz ljubljanskog poreznog okružja vrlo brzo polomiti zube.
Nevjerojatno. Baš pred kraj godine u slovenskoj glazbenoj sceni dobili smo jedan od najpronicljivijih i najdubljih albuma koje je ovogodišnji etno/folk puls kod nas iznjedrio. Riječ je o sastavu Bakalina, koji čini duo Renata »Lapatarca naz Panikve« Lapanja (harmonika) i Jani »Križarjew s Čadrga« Kutin (vokal).
Bakalina, kako su nekoć na Tolminskom i u Čadrgu zvali veću posudu izrađenu od gline, na slovenskoj sceni više nipošto nije nepoznanica. U prošlosti je duo 2009., 2011. i 2013. godine objavio tri studijska albuma. Na svima je odzvanjao iskonski etno melos upotrebe narodnih napjeva, koji kroz stoljeća odjekuje i bujа preko t’minskih vrhova i vrtača. Na taj je način Bakalina iznimno autentično preuzimala tradicijsko naslijeđe narodnih napjeva naših pradjedova i praotaca te ga iskričavo prevodila u pečatan autorski puls, koji je ujedno i današnji odraz življenja »malog« čovjeka na T’minskem.
I novi studijski album dua naslovljen »Španabije« u cjelokupnom ishodu čuva takvu viziju. Ali s važnom razlikom. Bakalini su naime izrasle »skladateljske zrake« višeslojnog glazbenog aranžiranja. U tom je pogledu naslov albuma »španovije« više nego značajan. Renata i Jani povezali su se za novi album s brojnim glazbenicima i pozvali ih na suradnju.
Plod te suradnje niz je od devet novih autorskih ostvarenja, koja je bend snimao dulje nego što smo od dua inače navikli. U razmaku od posljednje tri godine i to na različitim lokacijama Primorske. Na taj su način Bakalina htjeli što autentičnije uvećati svu osjećajnost i emotivnost poezije napisane i otpjevane u autentičnoj »čadrškoj govoru« (u narječju Čadrga) samim melosom. Sve su skladbe odsvirane i snimljene uživo, u stilu koncertnog nastupa. U jednom pokušaju. Šale tu nema. Što čuješ, to dobiješ. Dakle, sam ambijent u kojem se izvodila glazba zapisana na ovom nosaču, zajedno sa strašću i osjećajnošću koju unosi ne samo Kutin svojim vokalom, nego je riječ o zbroju svih kreatora zvučnih kulisa aranžiranja točaka, donosi proizvod koji se većom iskonskošću i autentičnošću ne bi mogao pohvaliti.
Melos je često prožet onom čuvenom buntovnom koračničkom notom neistrunule srčane poze borbe za staru pravdu, kojom su Jani i Renata nagovarali slušateljstvo već u prošlosti. Ali ima nešto. Svaka skladba nosi posebno izrađen karakter. Svaka je od njih jasno zaključena i zapakirana priča. Toga prijašnja tri albuma nisu tako intenzivno oglašavala. Tijekom slušanja dolazili su do izražaja prvenstveno kao cjelina. Ovdje pak sama karizma pojedinih devet točaka iznimno snažno izražava i kroz sam razvoj devet zaokruženih štorija znatno intenzivnije dotiče slušatelja.
Poruke su društveno kritički angažirane, što se trenutačno primjećuje u skladbama poput Kanc sveta (s izvrsnim duetom Janeza Škofa i Janija) i još intenzivnije u Pagreb Europe (ovom prilikom u društvu slovensko-talijanskog drugarstva harmonikaša Accordion Group 4-8-8-16), odsvirano baš na Dragonji (granica), koja je (neskromno rečeno) prava »buntovnička« himna za 2016. godinu. Tu su izjave neusahle ljubavi Janija prema svojoj »štajerki« (Pamlad, uz nježnost akustične gitare Dejana Lapanje), a album se u drugoj polovici, osobito nakon oštro stvarnog rušenja iluzija (Pagreb Europe), raznježi kad istakne šaljivo-radosnu notu pulsa t’minskih seoskih slika u skladbama o sirarstvu naslovljenoj Krawji rep (vokalno bojenje Mitje Ronera nevjerojatno je, na prvu sam pomislio da je to tuba Gorana Krmaca) te o vještinama stolarskog ručnog rada (Tišler n sitnca – s namjerno odsviranim »raspadom sustava« u izlaznom dijelu skladbe). Naboj otpušta i čežnjiva Jesien, a potom album, baš pri kraju, postaje posebno tužno dirljiv i emocijama dodatno pojačan. Zaključuju ga naime najdulje skladbe. Prva je Pisma, ovom prilikom odsvirana u crkvi Sv. Duha u Jaovorci, koja najavljuje posljednji sat slovenskih momaka pred ranim odlaskom u posljednju bitku na Soškom bojištu iz koje povratka neće biti. Tu dirljivost kontrastno jača integracija okteta Simona Gregorčiča iz Kobarida, dodatak krilnog roga, pa kroz usporeni valcer, baš »uživo crta« odlazak u prerani grob izgubljenih soških momaka. Ova je skladba tipičan primjer gradiranog skladateljskog razvoja nevjerojatnog osjećajnog intenziviranja, koje kroz ekspresiju djeluje baš »jezivo« istinito i živo. Što nježnije i mekše pristupaš izvedbi, to intenzivnije odjekuju emocije. Melankoliju koju album prima u posljednjem dijelu pojačava baš na repu skladba Ka se je dielu sviet, u kojoj su Bakalina ušli u »španovijo« s ekipom t’minskih daždevnjaka Salamandra salamandra. Potonji nakon dobrih četiri minute skladbe njezin format potpuno preokreću prema novom raspoloženju, kad album »Španabije raspada u svoj kraj, kroz osjetilni dijalog instrumenata, gotovo u pridošlu razigranost progresivnog rocka i etna.
Sve ostale riječi suvišne su. Vizionarstvo višeslojne glazbene oblikovanosti ovog proizvoda iznimno je i izrazito posebno. To je proizvod koji će vas u osjećajima i emocijama dirnuti, prožeti, dobrano potresti i probuditi. Ako naravno nemate kameno srce. Plod je prevođenja glazbene magije i poezije izvođača koji su i u ovom ludom mileniju, kad smo svi skupa opijeni sjajem (i bijedom) krasnog novog svijeta, odlutali tamo negdje među zvijezde (i izgubili dodir sa stvarnim tlom), ostali čvrsto povezani s majkom prirodom i Zemljom. Istodobno nije suvišna napomena da ovaj album posjeduje nevjerojatnu notu buditeljstva narodne svijesti. Ne zaboravite da su nas te svjesnosti vremena robovanja kapitalu potpuno opljačkala. Zato mu veću iskonskost i iskrenost ne bismo mogli pripisati. Album »Španabije« proizvod je u kojem je točno svaki potez sjeo na pravo mjesto. Bolje ne bi mogao djelovati nego što djeluje. Također je trenutak kad se duo Bakalina ambiciozno pomiče prema novim izazovima komponiranja i bogaćenja sebi svojstvenog umjetničkog jezikoslovlja. Na tom je putu glazbene vizije vrijedno ustrajati i njegovati ga i ubuduće.
Bakalina – Pagreb Europe (službeni video):
Postava
Jani Kutin – vokal
Renata Lapanja – harmonika
SURADNICI:
Brencl banda – skladba br. 1
Janez Škof – harmonika, vokal na skladbi br. 2
Marjan Stanič – udaraljke na skladbi br. 2
Dejan Lapanja – akustična gitara na skladbi br. 3
Accordion Group 4-8-8-16 – skladba br. 4
Zlam ‘n’ Bejž (a ka Mitja Roner) – vokal na skladbi br. 5
Mateja Gorjup – vokal na skladbi br. 6
Zvezdana Novaković – harfa, vokal na skladbi br. 7
Oktet Simona Gregorčiča – skladba br. 8
Andrea Pandolfo – krilni rog na skladbi br. 8
Salamandra salamandra – skladba br. 9
Produkcija
Dejan Lapanja
Popis skladbi
1. Španabije
2. Kanc sveta
3. Pamlad
4. Pagreb Europe
5. Krawji rep
6. Tišler n sitnca
7. Jesien
8. Pisma
9. Ka se je dielu sviet
