Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Lignano Sabbiadoro / Arena Alpe Adria / Italija
Datum koncerta: 31.07.2015
Broj posjetitelja: 2000
Cijena karte: 35,00€
Tradicionalno izdanje festivala Folkest, koji se redovito održava u neposrednoj blizini naše države, u Furlaniji i Julijskoj krajini, ove je godine kulminiralo vrhuncem s najavljenim nastupom britanskih rock legendi Uriah Heep, a uvodno zagrijavanje odradio je akustični talijanski duo Harduo.
Samo dan prije famoznog Ferragosta i uz punu mjesečinu – drugu u srpnju, prizorište je posjetilo skromnih 2000 ljudi, prije manje nego više. S nešto malenog kašnjenja pozornicu su prvi osvojili Talijani Harduo, u zastupstvu dvojice akustičnih gitarskih vračeva koji se zovu Andrea Varnier i Raffaello Indri. Obojica dolaze iz mjestašca Cerclaria blizu Vidma (Udine). Godine 2008. izdali su prvijenac “Ovest Hardita Est”, a ove je godine sredinom siječnja u izdanju etikete Folkest Dischi izašao njihov novi studijski uradak naslovljen “Adamantis Haurora”, koji su ujedno obilnije predstavili publici. Naravno, koliko je dopuštalo vrijeme od nepunih 30 minuta. Bili smo počašćeni srčanom svirkom akustičnog milozvuka tankoćutno i složno prelijevajućih se gitara, gdje je u igri puna šegave mediteranske znatiželje punokrvnih improvizacija, moguće prepoznati elemente world, folk i rock glazbe, countryja, pa i neoklasičnih figura. Dakle, ljupko uvodno zagrijavanje.
Uriah Heep u postavi Bernie Shaw (vokal), Mick Box (gitara, prateći vokal) , Phil Lanzon (klavijature, prateći vokal), Dave Rimmer ( bas gitara, prateći vokal) i Russell Gilbrook (bubnjevi, prateći vokal) i na ovogodišnjim ljetnim nastupima predstavljaju još uvijek aktualni novi studijski album »Outsider«, koji je izašao prošlog lipnja. Bend je izašao na pozornicu točno u 22.00 sata i u skladu s novim albumom otvorio koncert novom skladbom Speed of Sound, predvođenom bubnjarskim intro umetkom »pobješnjelog« Russella Gilbrooka. Zvuk je u početku malo šepao, osobito je u prvi plan zvučne slike štrljio bas Davea Rimmera, ali su ga tonski tehničari brzo uravnotežili na uhu prijazan zvučni nivo.
Dugovječne legende rocka, koje i u 45. godini djelovanja i danas još uvijek vodi jedini originalni i osnivački član skupine, karizmatični i jedinstveni gitarist Mick Box, održavaju zalet koji je pokrenulo renesansno buđenje 2008., kada je skupina nakon deset godina stanke konačno izdala novi studijski album »Wake the Sleeper«. Zanimljivo je da je velika većina posjetitelja potražila svoje mjesto na tribinama i odande promatrala koncert. Prednje redove parterra, kojih nije bilo više od deset, pak su zauzeli oni najvrućekrvniji ljubitelji i poznavatelji skupine s željom za intenzivnijim kontaktom s predstavom.
Bend je pokazao veliku mjeru zdrave rutine. Odsvirali su ogromno, možda čak »previše« do tog dana, i među članovima skupine nema skrivača. I basist Dave Rimmer se do danas već odlično uklopio u kvintet. Uz Shawa je na pozornici pridonio daleko najviše akcije, jer je neprestano šetao čas do Gilbrooka u sredini, već u sljedećem trenutku do Lanzona iza njegovih leđa na desnoj strani te tako, kao i ostali u ekipi, brinuo za prateće vokalne harmonije. Kad bi Shaw načas napustio pozornicu, u uvodnim dijelovima skladbi Box i Rimmer približili bi se jedan drugome i tako iskoristili središnji dio pozornice te time održavali dinamiku samog razvoja događaja.
Uz opću činjenicu da se starine rocka odlično drže i prkose svojim godinama, jedina stvar koja je malo zamutila pozitivne dojmove bilo je Shawovo obraćanje između točaka, koje je otkrilo da je čovjek potpuno posvađan s brojkama i da je u osnovnoj školi vjerojatno imao keca iz povijesti. Prva greška dogodila mu se kad je pogrešno najavio skladbu Stealin’ umjesto Sunrise i to kao točku čiji nastanak datira u 1974., što nije istina. Album »Sweet Freedom« na kojem se nalazi Stealin’ izašao je 1973. Drugu je grešku priuštio prije najave jedne od najpotresnijih kompozicija karijere Uriah Heep, uz The Hanging Tree, još jednog bombončića ovog večernjeg set liste, nazvanog The Magician’s Birthday, kad je ponovno proglasio 1973. godinom njezina nastanka. Album »The Magician’s Birthday« naime je izašao 1972. Uz razglabanja o godinama izdanja pojedinih skladbi, Shaw je priuštio još više šlampavosti kad je 1973. proglasio godinom u kojoj je izumljen progresivni rock i tako se pogriješio za najmanje šest godina, ako kao prijelomni album i polazište razvoja progresivnog rocka uzmemo album skupine The Bealtes »Sgt. Pepper’s Lonely Hearts Club Band« (1967). Svoje je greške prije najave “Wake the Sleeper” skladbe What Kind Of God Bernie doduše ublažio priznanjem da je oduvijek bio loš u brojkama, jer nije bio sasvim siguran ni kad je izašao »Wake the Sleeper«. Kao vjerojatnu godinu njegova izlaska spominjao je 2009. “Wake the Sleeper” zapravo je izašao 2008. Ukratko, Bernie bi mogao s vremena na vrijeme pročitati biografiju skupine Uriah Heep prije nego što tako samouvjereno otvara usta pred publikom.
Ono što nas više zanima njegova je vokalna predstava. S godinama se vokal snizio, to je činjenica, a ni takvu snagu više ne razvija kao nekoć. Unatoč tome, osobito teži dijelovi, odnosno linije u završetku zahtjevne The Magician’s Birthday potvrdili su da Bernie još uvijek zadržava uzornu visinu i da još uvijek može suvereno parirati i zahtjevnijim Hensleyjevim napjevima. Gilbrook je svirao bubnjeve tijekom The Magician’s Birthday bez kazooa, što je inače bio karakterističan element nastupa njegova prethodnika, znamenitog Leeja Kerslakea.
Set lista je izvedbom skladbi The Hanging Tree i The Magician’s Birthday razmaženim sladokuscima doduše donijela niz uzorne utjehe, no unatoč tome zastupljena je s odlučno previše novih skladbi i predvidljivih standarda, što uz predvidljivost izvedbe, odnosno scensku rutinu, može početi izazivati ravnodušnost pa čak i međukoncertnu dosadu. Jeste li Uriah Heep gledali dvadeset i pet puta, tri puta ili još nikad, takva činjenica donosi bitne razlike koje evociraju posve različite osjećaje. Publika je vidno uživala, šteta samo što parter nije bio punije popunjen, jer bi tako energetski iscjedak na relaciji suradnje između publike i skupine bio neusporedivo učinkovitiji i prezentniji.
Uriah Heep se dakle drže. U budućnosti bi bilo dobro da bend malo prozrači set listu ili snimi i izda novi album s blažim stilskim i produkcijskim odmakom (možda bliže albumima »Sea of Light« i/ili »Sonic Origami«), jer novodobna formula albuma »Wake The Sleeper« polako postaje suhoparna i previše predvidljiva. Ako legende još niste vidjeli uživo, Uriah Heep ostaju apsolutna obveza svih vaših budućih koncertnih posjeta. S obzirom na njihov staž, vrijedi činjenica da je svaki njihov koncert u novim vremenima lako možda baš njihov posljednji.
Setlista
1. Speed of Sound
2. The Hanging Tree
3. The Law
4. The Outsider
5. Sunrise
6. Stealin’
7. The Magician’s Birthday
8. What Kind of God
9. One Minute
10. Can’t Take That Away
11. July Morning
12. Lady in Black
—dodatak—
13. Gypsy
14. Easy Livin’
Galerija slika
