Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Trst (Trieste) / Naima Club / Italija
Datum koncerta: 29.09.2015
Broj posjetitelja: 100
Cijena ulaznice: 18,00€ (u pretprodaji) / 20,00€ (na dan koncerta)
Bogatu jesensku koncertnu scenu iskoristili smo za ponovni odlazak na Primorsku. Ali ovaj smo put zakoračili preko granice, u Trst. Ekipa Trieste Is Rock u klub Naima namamila je iz hladne Švedske hard rock sastave Eclipse i Reach.
Prvotna postava sastava Elipse okupila se 1999. godine. Nakon dvije godine izdali su svoj prvi album, na kojem je kao gost sudjelovao i bivši gitarist Europea Kee Marcello. U desetljeću povremenih glazbenih stanki i dosta promjena u postavi izdali su još 2 studijska albuma. Članovi sastava u to su vrijeme marljivo radili i težili poboljšanju kvalitete tekstova i sviranja. 2012. godine tako su izdali album Bleed and Scream, koji je Eclipseu donio sve veću prepoznatljivost ne samo kod kuće u Švedskoj, nego i drugdje po Europi i svijetu. Zagrijani su se dečki opet okupili i početkom 2015. izdali trenutno posljednje studijsko djelo naslovljeno Armageddonize, koje upravo predstavljaju na turneji.
S druge strane, dečki iz sastava Reach, koji Eclipse prate već cijelu europsku turneju, po nastanku su dosta mlađi. Četvorica mladića okupila su se 2012. godine. Budući da je zagrijanost dečki bila velika, početkom 2015. izdali su svoj studijski prvijenac Reach Out to Rock i njime požnjeli podosta pozitivnih kritika.
Kao već toliko puta prije, Trst se i ovaj put pokazao kao silno neugodan grad ako želiš negdje sigurno parkirati svoj auto. Preporučujemo da u Trst dolazite dovoljno rano, jer traženje slobodnog parkirnog mjesta zna oduzeti podosta vremena. No s upornošću se i to nađe. Kad smo stigli u Naimu, klub je još bio prazan, tek je nekoliko zagrijanih fanova sastava Reach iskoristilo priliku i fotografiralo se s članovima benda, koji su se motali po klubu. Mi smo pak krenuli na obvezno pivo kod Kineza.
Kad smo se vratili u Naimu, članovi Reacha već su zabavljali masu pod pozornicom. Za zvuk u klubu teško bi se moglo reći da je težio savršenstvu, ali u manjim klubovima uz glasnu distorziranu rock glazbu to se jednostavno često događa. Dečki iz Reacha unatoč mladosti i manjem pozornickom iskustvu nisu pokazali nikakvu suzdržanost na pozornici. Kroz autorske skladbe sa svog prvijenca prošetali su vrlo uigrano i samouvjereno. Vokal Alex-a Waghorn-a zvučao je čvrsto, a i njegovo koketiranje s publikom odavalo je uvjerenje da dobro zna da to što radi na pozornici radi dobro. Slijedila ga je uigrana ekipa s David-om Jones-om na basu, Marcus-om Johansson-om na bubnjevima i Ludvig-om Turner-jem na gitari. Glazbi benda Reach nema se što zamjeriti – klasičan melodičan i prilično sirov hard rock, koji nas vodi u 80-e prošlog stoljeća, no ipak sadrži toliko suvremenih elemenata da je i dalje aktualan i za mlađu generaciju. Privlači i njihov nastup na pozornici, koji je vrlo dinamičan, pogotovo dvojica gitarista jedan drugome ne ostaju dužni s vragolijama – tako je Ludvig tijekom nastupa pobjegao s pozornice i otišao svirati kar na obližnji šank, dok je David svoje plesne točke izvodio kar na pozornici. Reach su svoj nastup zaključili rock obradom Avicijeva hita Wake Me Up, a onda su se na brzinu oprostili s pozornice. Sastav Reach ostavio je pozitivan trag, zato u budućnosti na njihov nastup sigurno nećemo kasniti.
Nakon kraće stanke, uz pratnju Intra, na pozornicu su jedan za drugim ušetali članovi Eclipsea s udarnom I Don’t Want to Say I’m Sorry. Publika je u trenutku podivljala, a pjevač Erik Martensson osmijehom je odmah pokazao svoje odobravanje. Četvorka s istom instrumentalnom postavom kao Reach pokazala je da im pozornickog iskustva ne manjka. A ni glazbenog također. I Magnus Henrikkson na gitari i Magnus Ulfstedt na basu svojim su brzim prstima, kojima su u solo točkama jurili po žicama, dočarali čaroliju u glazbenom doživljaju, koju je Erikov vokal samo još zaokružio. Posebnu pašu za oči predstavljao je bubnjar Robban Back. Njegova je tehnika bubnjanja na oko bila toliko privlačna da je publiku doslovno hipnotizirao. Bubnjar koji je dušom, srcem i tijelom u svemu tome, jer kod njega ne bubnjaju samo palice i čekići, nego doslovno cijelo tijelo, iako se njime bubnjeva ne dotiče. I nemojte misliti da je zbog privlačne tehnike patila kvaliteta. Daleko od toga. Eclipse u svom nastupu ne poznaju kompenzaciju, u njega ulažu sto posto svoje energije i toliko je daju dalje publici, koja je uživački skakala pod pozornicom.
Tematika glazbe Eclipsea je ljubavna, ali tek iznimno nježna. Iz nje najčešće vije ljutito razočaranje nad nesretnim krajem romantične veze, ali s velikom dozom nade u još veću sreću u životu. S primjesom osvete. I upravo tako Eclipse izgledaju i na pozornici. S tvrdim stavom, ljutnjom i odlučnošću prema ljepšem životu, kao da bi i same pjesme bile slika njihova teškog glazbenog puta, a ne samo načete romantične veze. Erik je tijekom koncerta sam zgrabio i električnu i akustičnu gitaru i udahnuo još malo više života već i onako aranžerski bogatim pjesmama. Velik dio repertoara činile su skladbe s aktualnog albuma Armageddonize, a naravno su se dotaknuli i starijih ostvarenja, a na veliku radost publike nije izostala ni naslovna uspješnica s prošlog albuma Bleed and Scream. Nakon nje dečki su se na trenutak maknuli s pozornice, ali su se nakon bučnog talijanskog vikanja brzo vratili i počastili nas još s S.O.S i Breaking My Heart Again. S u zadnje vrijeme tako popularnim grupnim selfijem potom su se oprostili s pozornice prema merchandise pultu, gdje su bili na raspolaganju za razgovor i fotografiranje s obožavateljima.
Ponovno smo mogli vidjeti gdje se stvara kvalitetna rock glazba. I Eclipse i Reach pokazali su da se uz dobru dozu entuzijazma, puno vježbe, samokritike i hrabrosti može uspjeti s hard rock glazbom i u današnje vrijeme. Sve pohvale i organizatorima kluba Trieste Is Rock, koji unatoč teškim i kvalitetnoj rock glazbi nenaklonjenim vremenima uvijek pobrinu da se u našoj blizini događaju dobri koncerti s primjesom klasičnog hard rocka. Pa makar preko granice. Glazba ionako ne poznaje granice.
Setlista
ECLIPSE:
1. I Don’t Wanna Say I’m Sorry
2. Stand On Your Feet
3. Wake Me Up
4. The Storm
5. Battlegrounds
6. Breakdown
7. Love Bites
8. A Bitter Taste
9. gitarski solo
10. Blood Enemies
11. bubnjarski solo
12. Instrumental Medley
13. One Love (orig. W.E.T.)
14. To Mend a Broken Heart
15. Ain’t Dead Yet
16. Bleed & Scream
—dodatak—
17. S.O.S.
18. Breaking My Heart Again
REACH:
1. You Called My Name
2. Coming Home
3. Tell Me
4. Looking for Love
5. Reach Out
6. Black Lady
7. Fortune and Fame
8. Wake Me Up (orig. Avicii)
Galerija slika
