Lokacija: Padova / Gran Teatro Geox / Italija
Datum: petak, 25.09.2015
Ponekad se čini da je legendarni gitarski virtuoz Steve Hackett, koji je nekoć, prije ‘davnih vremena’, kad većina popularne glazbe još nije bila uvredljiva za slušateljev um, čeprkao po žicama kod nezaboravnih progrockera Genesis, danas među talijanskom koncertnom publikom omiljeniji nego ikad prije u svojoj dugoj i iznimno šarolikoj glazbenoj karijeri. Barem je takav dojam ostavljala gotovo dupkom puna padovanska dvorana Gran Teatro Geox, gdje su se ljubitelji simfonijskog progresivnog rocka okupili kako bi prisustvovali još jednom velikom ovogodišnjem koncertnom spektaklu.
Jedan od najsjajnijih i najutjecajnijih rock gitarista svih vremena, koji po potrebi doprinosi i vokalne linije, naime je već dugo poznat po tome da se na svojim nastupima sa pratećim bendom maksimalno potrudi, što posebno vrijedi kad nastupa pred iznimno vjernom talijanskom publikom. Gospodin Hackett ove godine slavi četrdesetu obljetnicu izlaska svojeg solo prvijenca »Voyage of the Acolyte« (1975), koji je izašao u vrijeme dok je još bio član legendarnih Genesis. Spomenuti album, s kojeg je Steve tijekom nastupa u Padovi izveo četiri klasika, još i danas među ljubiteljima progresivnog rocka važi za jedan od najboljih (solo) prvijenaca svih vremena.
Od tada je prošlo čak četiri desetljeća uglavnom zanimljivih albuma i uspješnih koncertnih nastupa te kratka epizoda sa supergrupom GTR u osamdesetima, dok je često najavljivani Genesis reunion u klasičnom sastavu (pre)često propao da bi o njemu itko danas još ozbiljno razmišljao. U tom je vremenu Steve, koji je, uz vječno previđenog pjevača Raya Wilsona, jedini (bivši) član Genesisa koji na koncertima još aktivno održava ostavštinu slavne engleske grupe, uspio zapamtiti nekoliko osnovnih talijanskih riječi. Naravno, većinu obraćanja publici i te je večeri radije obavio na svom engleskom, dok ga je iz publike neko vrijeme promatrala i njegova supruga Jo Hackett.
Steveov prateći bend uključivao je dugogodišnje članove u liku klavijaturističkog virtuoza Rogera Kinga, iznimnog bubnjara/pjevača Garyja O’Toolea, svestranog puhača/klavijaturista Roba Townsenda i karizmatičnog pjevača Nada Sylvana. Veliku promjenu unutar benda predstavljala je prisutnost poglavice The Flower Kings Roinea Stolta, koji je na bas-gitari zamijenio fenomenalnog Nicka Beggsa. Švedski progrockerski majstor Stolt, inače i sam odličan gitarist i više nego pristojan pjevač, te je večeri, i na basu i na pratećim vokalima, demonstrirao svoju univerzalnost. I zato se gotovo nitko nije obazirao na njegov pomalo smiješan, psihodeličan imidž s hlačama na zvono. Svi članovi Steveova benda, osim klavijaturista Kinga, koji očito, baš kao nekoć Tony Banks u Genesisima, ne posjeduje pjevački talent, pobrinuli su se za božanske vokalne harmonije.
Naravno, glavni fokus većine publike bio je na gitarskom velemajstoru i vođi sastava, koji je svoj nastup, nakon kratkog introa »Corycian Fire«, otvorio besmrtnim instrumentalnim evergreenom »Spectral Mornings«. Sjajnoj izvedbi jedne od Hackettovih najomiljenijih klasika, koja je cijelu dvoranu u trenu ispunila magičnom atmosferom, slijedile su izvedbe nekih novijih djela s njegova aktualnog solo albuma »Wolflight« (2015). Izvedbe novih djela ispale su, kako se i očekivalo, fenomenalno, dok je posebno glasan odjek publike doživjela dugogodišnji standardi, »Every Day«, »The Steppes« i »Icarus Ascending«. Potonju je Steve posvetio woodstockovskoj ikoni, pokojnom prijatelju i glazbenom suradniku Richieju Havensu, koji je pjevao na originalnoj verziji spomenute klasike. Za tu se priliku Steveovu bendu prvi put te večeri na pozornici pridružio, u bijelu ‘mušketirsku’ košulju odjeveni, pjevački izvrsnik Nad Sylvan, koji je uz pomoć izvrsnih pratećih vokala pružio pristojnu pjevačku interpretaciju, iako je njegova boja glasa prilično drugačija od Havensove.
Među vrhunce večeri svakako su spadale izvedbe četiriju središnjih klasika s »Voyage of the Acolyte«, koji si po strukturi doista ne bi mogli biti različitiji i još danas odražavaju Steveovo rano eksperimentiranje s različitim stilovima. Pozitivistički-melodičnom »Star of Sirius«, gdje je glavni pjevački pečat pripao bubnjaru O’Tooleu, slijedio je ‘supersonični’ instrumental »Ace of Wands«, dok je Steve kataklizmičnim »A Tower Struck Down« u stilu King Crimson podsjetio na svoju mračniju ambijentalnu stranu.
Nitko nije očekivao da će Steve zbog jedne jedine skladbe u sastav angažirati pjevačicu, pa je njegov bend izveo samo instrumentalni dio veličanstvenog melotronskog epa »Shadow of the Hierophant«. U slučaju da Hackett spomenuti ep u bliskoj budućnosti izvede na nekom progrockerskom festivalu i tamo se slučajno među nastupajućima nađe i grupa Karnataka, njihova bi pjevačica Hayley Griffiths svakako bila idealan izbor za glavni ženski vokal umjesto originalnog pjevačkog doprinosa u režiji Mikeove sestre Sally Oldfield.
S nepotpunom, no ipak vrlo dobrom verzijom »Shadow of the Hierophant« došao je kraj izvedbama solo djela. Steve je potom riječima »ancora, Genesis« najavio drugu polovicu koncerta, koja je sadržavala majstorije njegova slavnog (bivšeg) benda. Ovaj se put, umjesto razvikanijih djela koja su obilježila prethodne dvije turneje, na veselje mnogih prisutnih, usredotočio na materijal koji je potjecao isključivo iz razdoblja klasične postave Genesisa (Steve Hackett, Peter Gabriel, Tony Banks, Mike Rutherford i Phil Collins), što znači da su otpali standardi s albuma »A Trick of the Tail« (1976) i »Wind and Wuthering« (1977).
To je ujedno značilo da su se među izvedbama našle neke rijetko izvođene poslastice Genesisa, koje su bile među glavnim iznenađenjima večeri, poput »Get ’em Out By Friday«, »Hairless Heart«, »Can-Utility and the Coastliners«, »After the Ordeal« i »Aisle of Plenty«. U Hackettovu se setlistu vratio i nezaboravni ep »Cinema Show« te melodična poslastica »The Lamb Lies Down On Broadway«, dok je završetak redovnog dijela izvedbom uvijek dramatične majstorije »The Musical Box« nedvojbeno bio jedan od vrhunaca večeri. Sylvanov je vokal i ovaj put u nižim linijama potpuno pogodio boju mladog Petera Gabriela, dok je takva srodnost bila manje izražena u zahtjevnijim, višim registrima.
Steveov je bend bio slika i prilika savršene uigranosti, gdje se opet moglo čuti i vidjeti da instrumentalisti, nakon višegodišnjeg zajedničkog sviranja, imaju sve kompozicije proučene do najsitnijih detalja. Maestro Hackett bio je i ovaj put u punom pogonu sa svojim virtuoznim vragolijama, dok je bilo zanimljivo promatrati i Stoltovu uporabu basa, gdje je koristio tehniku sličnu onoj kao da svira (električnu) gitaru, tako da većina publike vjerojatno nije ni zamijetila odsutnost Beggsa.
Za obvezni bis mnogi su posjetitelji koncerta vjerojatno očekivali nešto posebno iz Genesisove riznice, no ovaj su se put morali zadovoljiti inače odličnim solo standardom »Clocks – The Angels of Mons«, koji se često nađe na Steveovu solo repertoaru, dok ih je primjetno više uzbudio epski Genesis trijumf »Firth of Fifth« predvođen izvanrednim Kingovim i Hackettovim solažama. Pobjedonosnim »Firth of Fifth« Steveov je bend izveo polovicu materijala s legendarne ploče »Selling England By the Pound« (1973), čime je došao kraj još jednom nezaboravnom koncertnom druženju s gitarskom legendom.
Steve Hackett je došao – odsvirao – pobijedio, pritom neopisivo oduševivši dupkom punu padovansku dvoranu Gran Teatro Geox. Tako besprijekornom koncertnom nastupu, koji je sadržavao taman pravu mješavinu novog materijala, dugogodišnjih solo standarda i Genesis klasika, teško je išta posebno dodati, osim posebne zahvale engleskom gitarskom velemajstoru za još jedno vrhunsko glazbeno iskustvo. I ovaj put bila je to večer brojnih vrhunaca i iznenađenja, kad je nakratko svom snagom ponovno zasjao besmrtni duh klasičnih Genesisa. A nekima od nas koji smo za svoje godine još uvijek prilično vitalnog Hacketta već više puta pogledali uživo čini se da je svaki novi koncertni susret s njim još bolji od prethodnog.
autor: Peter Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
Set 1:
1. Corycian Fire (Intro)
2. Spectral Mornings
3. Out of the Body
4. Wolflight
5. Everyday
6. Love Song to a Vampire
7. The Wheel’s Turning
8. The Steppes
9. Loving Sea
10. Icarus Ascending
11. Star of Sirius
12. Ace of Wands
13. A Tower Struck Down
14. Shadow of the Hierophant
Set 2:
15. Get ’em Out by Friday
16. Hairless Heart
17. Can-Utility and the Coastliners
18. After the Ordeal
19. The Cinema Show
20. Aisle of Plenty
21. The Lamb Lies Down on Broadway
22. The Musical Box
—dodatak—
23. Clocks – The Angel of Mons
24. Firth of Fifth
