Gama žarčenje i grčka powermetalska veselica (2015)

Usred općeg zatona zanimanja za klasični europski power metal, pravi melem na ranu za nekolicinu usamljenih i još živućih powermetalskih zanesenjaka donijela je turneja znamenitih hamburških heavy metalaca Gamma Ray, koji ove godine obilježavaju 26 godina svojeg glazbenog poslovanja. Prije 25 godina izašao je i njihov, danas već kultni, prvijenac »Heading For Tomorrow«. Praotac europskog heavy metala upravo je vođa grupe Gamma Ray, neuništivi gitarist i pjevač Kai Hansen, koji je još u vrijeme dok je radio u Helloween postavio temelje za njega prvim trima albumima tog sastava.

Ako je ovogodišnju zimu u Grazu obilježio posjet švedskih powermetalskih trubadura HammerFall, jesen je pripala slavljenju lika i djela grupe Gamma Ray. Točni austrijski sat odmjerio je osam navečer i u to su vrijeme na pozornicu već stupili domaćini Dragony. Austrijski sekstet, koji je u listopadu ove godine izdao svoj drugi studijski album, svira metal koji danas već znamo napamet odsanjati. Klišejske fraze, poduprte melodijskim figurama jednostavne uporabe klavijatura, gdje svakako primat preuzima riffovska udarnost obiju gitara, doduše nisu pomaknule magnetski pol na zemljinoj osi, a i vokal je u cjelokupnoj izvedbi ispao pomalo preslabo. Istina, vokalist je imao problema sa sluhom i gubio je orijentaciju o tome što rade ostali drugovi na pozornici, jer je neprestano popravljao ušne monitore i čeprkao po njima (otud i poneki vokalni fušeraj), no ipak bi zbog refrenskih napjeva morao iz sebe izvući više vokalne snage. Domaća publika bila je zadovoljna, a dečki su iznenadili i nasmijali prisutne i lucidnom preradom Hasselhoffova True Survivor. Bend je inače odsvirao sljedeće autorske skladbe: Shadow Runners, Kiln of the First Flame, Wolves of the North i Alcador.

Na pozornicama Graza ove su godine po drugi put stajali Serious Black. Ime preuzeto prema liku iz Harryja Pottera. Sekstet iskusnih glazbenika skupljenih iz svih europskih vjetrova zastupaju njemački  basist Mario Lochert (Emergency Gate, ex-Visions of Atlantis), češki  klavijaturist Jan Vacik (D-Vision, ex-D-Lusion, ex-Dreamscape, ex-Persiflage, ex-Schnupn), austrijski gitarist Dominik Sebastian (Edenbridge, Shadows’ Grey, Thirdmoon) i švedski pjevač zanimljivog umjetničkog nadimka Urban Breed (Project Arcadia, Trail of Murder, ex-Bloodbound, ex-Pyramaze, ex-Tad Morose, ex-Dark Empire). Pitanje bubnjara pak ostaje posve otvoreno. Nepouzdani Tomen Stauch (ex-Blind Guardian) očito je konačno izgubio povjerenje grupe. Na prvom dijelu turneje u veljači ove godine za grupu je bubnjao Rami Ali (Freedom Call), kasnije je pomagao i Alex Holzwarth (Rhapsody of Fire), no u Grazu smo vidjeli još jedno novo lice za bubnjevima, koje nismo uspjeli identificirati. Bend ima u džepu studijski prvijenac »As Daylight Breaks«, koji je izašao ove godine. Riječ je o svežnju snažnih kompozicija, strogo posvećenih optimalnom iskorištavanju muzikalne note u heavy metalu. Pompozni refrenski napjevi posvuda, kombinirani s rušilačkim riffovima, čvrstom i krepkom ritam linijom. Ukratko. Bend je u kratkom roku stekao popriličnu količinu simpatija austrijske publike pa su i reakcije tijekom koncerta posljedično bile burne.  Lijepa uigranost, kompaktna i složna izvedba. Iskustvo govori samo za sebe. Bend je usred nastupa dolio ulje na vatru izvedbom hitova Kissa i Scorpionsa. Na svoj način žalosno da se grupe uopće moraju hvatati za to, no nažalost Serious Black nikad neće pripasti uloga iz vremena kad su pionirstvo i autorska pronicljivost komercijalno palili.

Gamma Ray su na pozornicu stupili malo iza deset navečer.  Bez obzira na to što kvaliteta koncertnih nastupa ove prekaljene grupe nikad nije bila upitna, ipak nas je žuljalo jedno važno pitanje. Neposredno prije turneje bend je u svoje redove uključio petog člana. Dodatnog pjevača Franka Becka. Ideja nije loša, jer se Kai Hansen tako može intenzivnije posvetiti sviranju gitare tijekom nastupa, a i uštedi više energije da punom snagom u cijelosti odpjeva ono što ima odpjevati. Kroz gustu maglu na pozornicu su se dokobeljala očekivana četvorica. Henjo Richter (gitara, prateći vokal), Dirk Schlächter (bas gitara, prateći vokal), Michael Ehre (bubnjevi) i naravno živa legenda euro powermetala, znameniti i jedinstveni Kai Hansen. Bend je po očekivanju »ugrizao« s Heaven Can Wait, kojem je slijedilo odlično osvježenje set liste s Last Before the Storm.

Frank Beck stupio je na pozornicu nešto kasnije. Pritom ga Kai Hansen nije zaboravio posebno najaviti. Kai i Frank tako na nekim mjestima dijele vokalne linije, neke skladbe u cijelosti otpjeva Beck, neke još uvijek Hansen, a svakako je i mnogo vokalnih linija udvostručeno (otpjevanih u duetu). Nešto nespretnog premještanja s noge na nogu na pozornici, nešto nesigurnosti pri zauzimanju pozornicnih poza, čak i poneki netočno odnosno »pomiješano« otpjevan stih (npr. u završnoj Send Me A Sign), pa ipak primjerena boja glasa, suvereno otpjevane najviše (dakle najzahtjevnije) vokalne dionice, što donosi dobru platformu za nadogradnju slike Gamma Ray u 2015. godini. S malo kilometraže Frank Beck bit će posve uklopljen akter priče o Gamma Ray. Iskreno, bilo bi bolje da Kai nipošto nije došao na takvu ideju. No tako to ide. Dolaze godine, a s njima nove i nove odluke.

Klub Explosiv bio je više nego solidno posjećen. A ljudi su se raspalili, što je prilično iznenađujuće za austrijsku publiku. No u njoj je bilo poprilično starijih heavy metal nostalgičara koji se, zajedno s mlađom gardom, nikako nisu suzdržavali i tako brinuli za odlično koncertno raspoloženje. Pogotovo kad je bend stigao do Helloween obrade I Want Out, koja je u produljenoj izvedbi donijela lucidni reggae umetak. Gamma Ray su se te večeri izvrsno osjećali i vidno uživali na pozornici. Energično i na moćno! U svakom trenutku. Unatoč tome, poneki dijelovi koncerta ispali su dosadni. Primjedba ide na razvučene solo umetke na bubnjevima i bas gitari. Ako uzmeš vijence s po tri skladbe, iste skladbe mogli su odsvirati u cijelosti na mjestu obiju solo točaka. Uz predvidljivu Heavy Metal Universe, bend je isporučio odličnu Dethrone Tyranny, nadalje jednu od boljih skladbi albuma »Majestic« (2005) naslova Empathy te u završnici redovnog dijela iznenadio produljenom verzijom klasika Somewhere Out In Space, gdje je šef grupe Kai Hansen »nastrijeljao« izvanrednu solažu, kojoj nije bilo ni kraja ni konca.

Gamma Ray su u bisu (uz tiho iščekivanje) udarili kultni istoimeni klasik kultnog prvijenca »Heading for Tomorrow« (1990) i još jednom se poklonili 25. obljetnici izdanja tog albuma, no skladbu nisu odsvirali u cijelosti, već su je usred instrumentalnog dijela smisleno »preliili« u noviju Avalon (»Empire of the Undead«, 2014). Sa Send Me A Sign, skladbom jednog od najzapamtljivijih refrena bombastičnog napjeva, bend je posljednji put podigao publiku na noge i vrhunskim završetkom zaključio koncert. Nema što. Iskustvo, znanje, snaga. Velik dio naravno rutine, no bend je te večeri isijavao izvanredno raspoloženje i dio svoje velike srčanosti učinkovito prelio na silno živahnu publiku, koja je za ustaljene prilike posjećivanja ovakvih koncerata u Grazu jednom za promjenu u lijepom broju došla bodriti grupu.