Lokacija: Ljubljana / CUK Kino Šiška / Slovenija
Datum: petak, 06.11.2015
Ovaj vikend su Kino Šišku nekim čudnim slučajem potpuno okupirale norveške snage. Ne, nisu nas napali trolovi, losovi, jeleni i ribari, ni black metalci (ovaj put) pa ni visoke cijene, srećom. Ne, ponovno nas je nakon godinu i pol posjetila norveška sovica Kvelertak, a tek dan nakon njihova posjeta na istom mjestu i norveški blackjazz čudaci Shining. No prije toga su svojim prljavim i zaraznim rock ‘n’ rollom bez milosti za vrat stisnuli Kvelertak.
Žanrovski slične grupe Kvelertak kod nas baš i nema, no izbor predgrupa je unatoč tome zapravo bio vrlo zadovoljavajući, jer su za pošteno zagrijavanje pobrinuli već prvi nastupajući, željezničarski HC borci TriFor60. U dobrih pola sata dečki su iz rukava istresli sirov i grub HC začinjen punkom, crustom i metalskim elementima te izvornim, kritičnim tekstovima na slovenskom. Oni su iz Janijeva grla bljuvali kao vulkan kojemu je namjera spaliti sve što je krivo s državom: povampirene bankare, izopačene političare, nesposobne ljude na položajima, represivne organe i opsjednutost društvenim mrežama. TriFor60 svoje poruke prenose kroz ljutit vokal, brze i jurišajuće gitare te trgajući i oštar bubanj, a zahvaljujući odličnom zvuku ultra razjaren nastup s F.O.A.D. odnosom prema svemu što je krivo s modernim društvom ispao je još bolje nego inače.
Nakon oštre i angažirane društvene kritike za opuštenije nastavak pobrinula se ljubljanska stoner trojka Jegulja, koja je imala najmasniji zvuk večeri. Uši je, kao da si glavu zabio u kantu električnih jegulja, napunilo dinamično i raznoliko prepletanje gitarskih linija, masni rifovi i glasan te šarolik bubanj. Instrumentalna trojka klasičnu stoner rifažu spretno prekida i nadopunjuje Kozlovim solažama, koje su čas psihodelične, čas shredderski odlijepljene, a čas klasično rockerske. Basa dečki nemaju, ali se uopće ne nedostaje, jer dvije gitare stvaraju više nego zadovoljavajuću dubinu, a oduševljava i scenska spontanost benda, koja često dovede do neplaniranih jamova.
U pola jedanaest Ljubljanu su, uz oduševljenje publike koja nije bila tako brojna kao lani u Gala hali, ponovno pozdravili epski rifovi himničnog Åpenbaring te divljački frontmen Erland Hjelvik, opet sa sovom, simbolom benda, na glavi. Upravo je Hjelvik opet bio središnja ikona koja je uvjerila sirovim nastupom i brojnim »Ugh!« povicima. Kvelertak su Ljubljanu posjetili tijekom slobodnog dana svoje turneje sa Slayer i Anthrax, a bend je opet potvrdio vrhunsku koncertnu formu i činjenicu da su jednostavno jedan od najboljih live bendova u ovom trenutku. Norvežani slove po potentnoj smjesi hard rocka, heavy metala, punka i povremenih black metal elemenata i ovaj put se ta smjesa zapalila kao benzinom polivena krijesnica. I tako zapaljivi kao njihove pjesme na pozornici su i članovi benda, koji niti na trenutak ne miruju. Erlanda pozornica ionako cijelo vrijeme ima puna, lice mu praktički svaki trenutak prekriva perjanica, a i gitarska trojka, basist i bubnjar divljaju baš svaki tren koncerta. Iako Erland pjeva isključivo na norveškom i našim je ušima uglavnom posve nerazumljiv, cijela je stvar tako zarazna i uživo toliko uvjerljiva da norveške tekstove cijelo vrijeme, ako ništa drugo, barem mrmljaš. Kvelertak su u dobrih sat i pol odsvirali oba albuma gotovo u cijelosti, kraljevali su rušilački hitovi poput Bruane Brenn, Mjød i Kvelertak, a odsvirali su i nekoliko novih komada. Bomba i jedva čekamo novi album, koji izlazi sljedeće godine, a ako sam počeo s norveškim stereotipima, neka završim i norveškim vicem. Kako se kaže norveškoj prostitutki? Fjord Escort.
autor: Rok Klemše
fotografije: Nina Grad
