Lokacija: Trst (Trieste) / Piazza dell’Unita d’Italia / Italija
Datum: 26.07.2016
Grijeh bi bilo propustiti Iron Maiden kad dođu tako blizu nas, a uporno nas zaobilaze još od onog ne baš najuspjelijeg koncerta na ljubljanskom stadionu u Bežigradu, od kojeg će iduće godine proći već debelo desetljeće. Iako The Book of Souls, šesnaesto studijsko izdanje velikana heavy metala, nije baš vrhunac, Iron Maiden uživo su puno više od običnog koncerta. Doživljaj su kojem se malo što može usporediti. Promociji novog albuma Iron Maiden prišli su još masivnijom i megalomanskom turnejom nego prije. The Book of Souls World Tour obuhvatit će 72 koncerta, Iron Maiden su prvi put odveli u Kinu, Salvador i Litvu, Ed Force One narastao je iz Boeinga 757 u Boeing 747, a u blagajni se nakon 46 koncerata okrenulo skoro 47 milijuna dolara. Zato si Iron Maiden mogu priuštiti i koncerte na nešto posebnijim lokacijama, poput onog tršćanskog na trgu Piazza Unita d’Italia tik uz jadransko more, okruženog gradskim zgradama i luksuznim hotelima za bogataše. I ako sam se zbog posjeta ovom koncertu Devic malo »cmizdrio« zbog (meni osobno) ne baš najzadovoljavajućeg seta pjesama, slovensko jadanje po dolasku zamijenilo je izvrsno raspoloženje, odlično društvo brojnih slovenskih hodočasnika i tisuće istomišljenika u Iron Maiden majicama koji su šetali Trstom. Vrhunska atmosfera otjerala je i prijeteće crne oblake, koji su se na pogled na u crninu odjeveni Trst samo geriatrijski popiškili.
Nepotizam se događa i u heavy metal redovima, a još je očitiji kod Iron Maiden, koje već zadnjih nekoliko turneja kao predgrupe prate bendovi kćerkica i sinčića ovog ili onog člana. Nakon Lauren Harris (na turneji za A Matter of Life and Death) i Austina Dickinsona (na turneji za The Final Frontier sa svojim, danas već pokojnim, bendom Rise To Remain), tata Steve pobrinuo se i za sina Georgea i njegov bend. The Raven Age stali su na pozornicu nekoliko minuta prije osam i odmah pokazali da ponekad jabuka padne i vrlo daleko od stabla. Dečki su čvrsto zabetonirani u modernom metalu, koji je prije nego štovateljima pravovjernog heavy metala blizu današnjoj MTV generaciji, a ona se slaže s izjavama poput nedavne gluposti Chestera Benningtona da je metal preživio zahvaljujući Linkin Park. Izjava koja zaslužuje tretman iz nekog od Cannibal Corpse tekstova, a sličnog mučenja bio je dionik i tršćanski Veliki trg tijekom dobrih četrdesetak minuta nastupa The Raven Age. Mlađi Harris pokazao je nekoliko malo promišljenijih gitarskih poteza, ali bend je tek nekoliko tjedana stara, kisela mješavina utjecaja bendova poput novijih In Flames i već spomenutih Linkin Park. U sjećanju nije tako ostalo ništa osim generičnih rifova, pretjerano samouvjerenog frontmena s dosadnim vokalom i emocore cmizdrenja benda koji s jednim jedinim izdanim EP-jem zbog prezimena jednog od svojih članova već svira pred tisućama. Bez toga se ne bi probili ni iz vlastite probe. Nadajmo se da je s The Raven Age glazbeni izvor Iron Maiden potomstva presušio i da nam tate idući put namijene nešto ušima prijaznije i vrijedno visokih cijena ulaznica.
Točno u devet petnaest tisuća glava velika masa dočekala je ono zbog čega je došla, a to je snimka klasika UFO-a Doctor Doctor, koja već godinama najavljuje početak Maiden koncerata. Publikom je zašumjelo, još više kad je zahrujala animacija Ed Force Onea zapletenog u lijane amazonske džungle, kojeg spašava i u nebo lansira Eddiejeva ruka. Uz zloslutni intro If Eternity Should Fail pozornicu maskiranu u ruševine majanske civilizacije obasjaju plamenovi, a Dickinson, skriven iza kotla iz kojeg se puši, uvodnim stihovima povede ostale članove benda i Trst eksplodira. If Eternity Should Fail unatoč duljini svojom epskošću iz Dickinsonova pera pokazuje se kao izvrstan »otvarač«, a zanimljivo je da tu ulogu nije dobio Speed of Light, kako je za slične singlove u prošlosti bilo uobičajeno. No, Speed of Light svojom jednostavnošću s nekoliko energetskih brzina više udari odmah u nastavku. Dickinsonu vokal služi više nego suvereno, malo ga je doduše cijelo vrijeme nosio vjetar, vjerojatno i skoro sedamdeset odsviranih koncerata, a još vjerojatnije pobijeđeni rak, koji je, kad je shvatio koje je glasnice napao, stisnuo rep među noge. Jasno je da su baš svi članovi benda majstori svog zanata i da se od njih ne može očekivati ništa manje od vrhunskih predstava, ali baš je Dickinson taj koji nakon pobijeđene bolesti svojom agilnošću, energičnošću, karizmatičnošću i prepunom žlicom engleskog humora krade svu pažnju. Trst se tada već potopio u tamu, a uz osvijetljene zgrade koncert je dobio još čudesniju kulisu koja se fantastično slila s prvim klasikom večeri, nezaboravnom srhljivkom Children of the Damned o nestašnoj djeci s nadnaravnim moćima. Bend bez milosti kopa dalje s baladnom Tears of a Clown, koju je inspirirala tužna sudbina Robina Williamsa. U nastavku se tijekom The Red and the Black zabludi gitarski trio Smith/Murrey/Gers te sjajni Harris, koji si tijekom produljenog instrumentalnog bridgea dobacuju linije u šali, ali su umjesto desetminutnog epa, kojeg mjestimice jako muči preobilna minutaža, radije mogli odsvirati jednu stariju i jednu noviju pjesmu. Dojam odmah popravlja bombastični The Trooper s obveznim Dickinsonovim mahanjem Union Jackom (i Janickovim sa Stratocasterom), a još više u nastavku željezna i magična himna Powerslave. Ipak mi nije posve jasno zašto je Bruce ovaj put otpjeva pokriven maskom meksičkog hrvača, hehe. Luckasta Death or Glory sa svojom jednostavnom energijom, blesavim tekstom (»Climb like a monkey«) te Bruceom ovjenčanim s čak tri plišana majmuna osvaja u trenu, a Dickinson na pozornicu u trenu fasuje i bananu. Iron Maiden u nastavku nižu tri mračna epa; naslovna pjesma The Book of Souls uživo još učvršćuje činjenicu da je jedna od najjačih pjesama novog albuma, oduševljava pak i nastup novog Eddieja, jednog od najboljih u dugogodišnjoj povijesti ove maskote. Majanski Eddie ovaj put izdašno se poigrava s Janickom, nestašno se češe po međunožju i stražnjici, zbog čega ga Dickinson kažnjava prstima u oči u stilu braće Marx i čupanjem srca u stilu najcheesyjih horora iz osamdesetih, s obaveznim prskanjem krvi iz otrgnutog organa. Nezaboravno! Ponovno potrese (a Brucea nažalost svjetlosnom brzinom stihovi i konkretno umore) ultimativni heavy metal ep Hallowed Be Thy Name, a talijansku publiku u ekstazu baci nešto prožvakani Fear of the Dark. Redovni dio po očekivanju završava himničnom Iron Maiden te još jednim Eddiejevim nastupom, ovaj put u obliku golemene glave s naslovnice The Book of Souls.
Dečki se na pozornicu vraćaju vražje raspoloženi uz The Number of the Beast, koji prati golema figura Jarca, a s nešto ozbiljnijim tonom Dickinson, u svjetlu nedavnih francuskih i njemačkih pokolja, najavljuje prelijepu baladu Blood Brothers. Divan Harrisov poklon pokojnom ocu djeluje kao snažna simbolična poruka o tome da bi svijet mogao biti puno ljepši kad bismo ga živjeli onako kao bratstvo okupljeno na tršćanskom trgu prije dva dana. Legendarne Iron Maiden ovaj put se od publike opraštaju eksplozivnom himnom sa Somewhere In Time, Wasted Years, a izvrsno raspoloženje na pozornici za kraj potvrđuje Dickinson, koji Nicku (ne)pristojno skida hlače, pa petnaest tisuća glava velika publika na nekoliko trenutaka ugleda dva šezdesetogodišnja hlebčića. Što reći za kraj? Heavy metal spektakl Iron Maiden ne nadmašuje nitko, a energija benda na pozornici i nakon više od tri desetljeća djelovanja ostaje nenadmašna. Moglo bi se zamjeriti izboru pjesama, koji je možda obuhvaćao jednu (pre)dugu pjesmu s novog albuma previše, ali u svoje zlatno doba Iron Maiden su nas već odveli na prošloj turneji i dobro je da uživo konkretnije predstave i novi album. Ekipa Iron Maiden diše na jedna, golema pluća koja pokreću neuništivi Harris, zarazno nasmijani Murray, majstorski ozbiljni Smith, zajebani Gers i McBrain te vrhunski Dickinson, pa činjenica ostaje. Iron Maiden su jednostavno najveći heavy metal bend na svijetu!
autor: Rok Klemše
fotografije: Nina Grad
Setlista Iron Maiden:
1. If Eternity Should Fail
2. Speed of Light
3. Children of the Damned
4. Tears of a Clown
5. The Red and the Black
6. The Trooper
7. Powerslave
8. Death Or Glory
9. The Book of Souls
10. Hallowed Be Thy Name
11. Fear of the Dark
12. Iron Maiden
— dodatak —
13. The Number of the Beast
14. Blood Brothers
15. Wasted Years
