Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Jerneja Jerak, Sebastijan Videc
Video: Sebastijan Videc
Mjesto: Sotočje, Tolmin, Slovenija
Datum koncerta: 28.07.2016
Četvrti festivalski dan na glavnoj su pozornici otvorili luksemburški death metalci Scarred, koji su se pokazali kao vjerojatno najbolji »opening« bend ovogodišnjeg izdanja. Možda su u njihovoj glazbi preočiti utjecaji bendova poput Nevermorea i Gojire, ali uz ovakvu izvedbu izvrsnog autorskog materijala to im stvarno ne možemo zamjeriti. Pokazali su se kao vrlo ugodno iznenađenje i grupa s ogromnim potencijalom za budući rast. (t: David)
Odmah iza njih kišoviti početak četvrtkova poslijepodneva nastavili su domaći The Canyon Observer. Ambijent je bio doista savršen za takav nastup, koji su izveli na vrlo profesionalan način. Na pozornici su prikazali svojevrsnu oluju – uz glasnu grmljavinsku zvučnu kulisu i bljeskanje stroboskopskih svjetala, točku na i dodao je još i Maticev životinjski vokal, a bend je cijeli kamp bacio u bolan melankoličan beznađe – na dobar način, kao kontrast dvama bendovima koji slijede. (t: David)
Nakon Slovenaca na pozornicu su stupili austrijski Serenity, koji uživo nažalost ne zvuče ni približno kao na albumu. Njihov je nastup izgledao usiljeno, čak rutinski, a kad im se na pozornici pridružila još i prateća pjevačica u uskoj haljinici s dubokim dekolteom, sve je počelo poprimati oblik eurovizijskog nastupa. Ispod pozornice bilo je iz pjesme u pjesmu sve manje ljudi, a do kraja nije ostao praktički nitko. Bend se na Facebooku (s previše hashtagova) zahvalio fantomskoj brojnoj publici koja je s njima izdržala na kiši, a priložili su i sliku iz nekog bara. Pa svi znamo da je smisao glazbe ostavljati dojam uspjeha na društvenim mrežama. (t: David)
Na glavnoj pozornici za nastavak tuge pobrinuli su se Immolation. Nastupili su bez gitarista Billa Taylora, koji se zbog obiteljskih razloga morao vratiti kući, a bubnjar Steve Shalaty izgubio je svoju opremu pa je bio primoran svirati s posuđenom. Zadnji su put u Tolminu nastupili na drugoj pozornici prije dvije godine i nisu ostavili baš najbolji dojam; unatoč niskim očekivanjima, i ove su me godine opet razočarali. Vokal, gitara i bas bili su doduše solidni, ali najveće je probleme imao upravo bubnjar, koji je očito imao dvije lijeve noge. Preglasan, netočan trigger totalno je unakazio zvučnu sliku i cjelina je ispala doista očajno. Isti je problem imao i prije dvije godine i mislim da nije bila kriva samo posuđena oprema, nego razlog leži negdje drugdje. Bend će se možda isplatiti pogledati još kad se pobrinu za zamjenu, ali za sada, unatoč dobrim namjerama, zvuče daleko od idealnog. (t: David)
Jedno od većih iščekivanja, ako to tako možemo nazvati, ljubitelja nježnijih ritmova, Delain, nastupili su malo prije 18.00 sati na glavnoj pozornici. Energična petorka Nizozemaca s pjevačicom Charlotte Wessels uoči je izdavanja novog albuma koji će nositi naslov »Moonbathers« i izaći će kod izdavača Napalm records. Tako su na koncertu predstavili i nekoliko mamaca s nadolazećeg albuma. Dobro izveden nastup bez primjetnih pogrešaka s repertoarom simfonijskog gotičkog albuma bio je ugodno osvježenje poslijepodneva i za solidan broj publike ispred pozornice. Usklađeni riffovi s ritam sekcijom lijepa su podloga za kvalitetan pjevačičin vokal. Svakako jedan od boljih nastupa dana. (t: Klemen)
U sedam je pak ponovno uslijedio preokret, kad su nastupili grčki simfonijski death metalci SepticFlesh. Unatoč tehničkim problemima gitarista Christosa, koji su se vukli kroz cijeli nastup, Grci su nedvojbeno bili među najboljim izvođačima ove godine, što se može pripisati izvrsnom izboru pjesama, suverenoj izvedbi i Spirosovoj stalnoj interakciji s publikom. Njihov se nastup može sažeti riječima »My friends, on the count of three, we will destroy!«, koje je Seth prilično redovito koristio (možda čak i previše). Svima koje su Grci ove godine oduševili toplo bih preporučio da ih pogledaju na nekom klupskom koncertu, gdje su još za nijansu bolji. (t: David)
Istodobno sa SepticFlesh na manjoj je pozornici bilo vrijeme za predstavu gotičkih rock metalaca Phantasmagoria. Očekivalo se više nego što je prikazano. Sastav iz susjedne države Hrvatske na sceni je prisutan već poprilično dugo, ali s obzirom na prikazano trebaju neko ozbiljno vodstvo. Nastup koji bi se bez većeg grijeha mogao preskočiti, jer nije izazvao nikakvu konkretnu energiju. (t: Klemen)
Prije dolaska najvećih atrakcija večeri na glavnoj su pozornici nastupili Englezi Electric Wizard. Dobar nastup za sve ljubitelje doom/sludge metala, koji dokazuje da nije potrebno da za energiju na Metaldays treba svemirska brzina sviranja. Zacijelo jedna od boljih izvedbi u njihovu žanru na ovogodišnjem festivalu. U komadima se osjeti i priličan primjesak psihodelije, bendu se možda može malčice zamjeriti samo monotonost, jer se komad za komadom previše ponavljaju. Općenito daje dobar nastup usklađenog četverca. (t: Klemen)
Odmah iza njih na drugoj su pozornici za najveće iznenađenje festivala pobrinuli Nine Treasures, mongolski folk metalci, koji su do posljednjeg kutka napunili prostor i sve oduševili svojom jedinstvenom pojavom, zvukom i jednostavnošću. Nine Treasures su definicija toga kako bi mlada grupa trebala izgledati, jer unatoč tome što djeluju tek četiri godine, bez problema se mogu nositi s najvećim nositeljima glavne pozornice. Savršena izvedba odličnog materijala u idealnim zvučnim uvjetima i ugodna energija oduševile su svakoga prisutnog i doista iz srca želim da im se dogodi nešto kao Skinderedom prošle/ove godine, pa da sljedeće godine nastupe kao headlineri glavne pozornice. (t: David)
Na velikoj su pozornici nakon overdosea električnih impulsa Electric Wizarda nastupili američki Devildriver. Dečkima očito ne nedostaje ega, kojeg je na trenutke možda malčice previše, što se najviše ogleda kod vokalista Deza, koji je tijekom koncerta barem pedeset puta rekao da dolaze iz Kalifornije i konstantno poticao publiku na pijenje piva i konzumiranje marihuane. Unatoč pomalo patetičnim izjavama pedesetogodišnjaka, Amerikanci su oduševili i s glazbenog im se stajališta ne može ništa prigovoriti. Energično nabijen nastup cijelog benda pokrenuo je slušatelje i dao im zalet za završna nastupa večeri. (t: David)
Za vrijeme nastupa jednog od najzanimljivijih imena ovogodišnjeg festivala na glavnoj pozornici, Devildrivera, na manjoj se pozornici odvijao koncert za ljubitelje metalcorea. Bury Tommorow, koje su nedavno već mogli vidjeti na koncertu četvorice metalcore bendova u Kinu Šiška, ponovno su ostavili dobar dojam. Nažalost, posjećenost se osjetila zbog nastupa Devildrivera na drugoj pozornici, ali unatoč tome britanska je petorka odlično odradila svoju ulogu. Strogi riffovi isprepleteni s konkretnim growlom pjevača Daniela Wintera i »čistim« vokalima ritam gitarista Jasona Camrona djeluju usklađeno. Svakako nešto privlačnije za mlađi dio publike. Nadamo se da nije posljednji put. (t: Klemen)
Četvrtkovi nositelji velike pozornice bili su legendarni göteborški melodični death metalci At The Gates. Šveđani su odsvirali gotovo cijeli album Slaughter of the Soul i dobru polovicu najnovije ploče At War with Reality; bolji izbor pjesama praktički ne mogu zamisliti. Šteta je gubiti riječi na opisivanje njihova nastupa i smatram da je mnogo jednostavnije pogledati ih čim se pojavi prilika. (t: David)
Nakon četiri uzastopna izvanredna nastupa došlo je vrijeme za posljednji koncert dana – na drugoj su pozornici nastupili njemački tehnički death metalci Obscura, koji su nedavno izdali jedan od najboljih albuma ove godine, tehničko remek-djelo naslovljeno Akróasis (Recenzija). Pa, gdje početi… Obscura je zadnjih nekoliko godina bila izložena kritikama uglavnom glede nastupanja uživo, ali prema viđenom i čuvenom mogu bez problema zaključiti da su Nijemci među najboljim grupama koje sam ikada vidio. Nedokučivo kompleksan materijal odsvirali su s osmijehom na licu s kirurškom preciznošću i uvijek ostavljali dojam opuštenosti i potpune kontrole. Blistao je mladi gitarist Rafael Trujillo, jedini sadašnji član koji nije sudjelovao u snimanju novog albuma, ali je gitarske linije čak donekle poboljšao i približio klasičnijem Obscurinu zvuku. Jedina primjedba je možda ta da nisu odsvirali nijednu pjesmu s albuma Omnivium, ali smatram da će se za to iskupiti na nadolazećoj headlinerskoj turneji, u sklopu koje će se s još tri odlična benda zaustaviti u Ljubljani. Prisutnost je obavezna. (t: David)
tekst: David Bordon & Klemen Udovč
Galerija slika
