Autor: Peter Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Domžale / Blunout / Slovenija
Datum koncerta: 03.12.2015
Broj posjetitelja: 25
Cijena karte: 0,00€ (slobodan ulaz)
Idrijski sastav Divje Jezero nova su nada domaćeg progresivnog rocka/fusiona, jer su već svojim studijskim prvijencem »Mestni vrvež« upozorili da će se na njih ubuduće trebati ozbiljno računati kad god se bude govorilo o ionako poprilično opskurnoj domaćoj prog sceni. Ovaj put su se članovi Divjeg Jezera javili u domžalskom klubu Blunout, gdje su nastupili pred (otprilike) dvadesetak ljudi, što rječito govori o ‘nevjerojatno velikom’ zanimanju građana za kvalitetno aranžiran i odsviran domaći prog rock. No, nas rijetke koji smo u Blunout došli uživati u dobroj glazbi i vrhunskoj izvedbi to nije smetalo. Nakon što smo sjeli za stol tik uz pozornicu, bili smo bogato nagrađeni dok smo sa zanimanjem slušali izvedbu cijelog albuma »Mestni vrvež«.
Nastup Divjeg Jezera trajao je samo sat vremena, što je bilo očekivano s obzirom na to da su svirali pred gotovo praznim prostorom i da je domžalski klub zatvarao vrata već u deset navečer. Ipak, u tom kratkom vremenu uvjerili smo se da je njihova glazba dovoljno kompleksna da se svidi i zahtjevnijim progrockerskim sladokuscima, a istodobno dovoljno melodična da nitko neće zamjeriti ako takvi prog gurmani na nastup Divjeg Jezera ponekad dođu s cijelom obitelji.
Jedan od važnih elemenata zvučne slike Divjeg Jezera nedvojbeno je saksofon u rukama Tomija Peljhana, koji se brine za neke ključne harmonije, a istodobno je dobrodošlo osvježenje unutar suvremene slovenske prog scene, gdje je taj instrument prije iznimka nego pravilo. Aleš Golja je tijekom cijelog nastupa dokazivao da je krajnje eklektičan gitarist koji se ne boji ni povremene duhovite improvizacije. Njegove gitarske pasaže fluidno su se kretale između profinjenosti i udarnosti, što se u glazbi Divjeg Jezera može naći u baš pravim dozama. Posebno poglavlje je i sjajna ritam sekcija između basista Alena Bogataja i bubnjara Luke Čibeja, koja radi kao podmazana. David Križaj je u međuvremenu cijelo vrijeme uspješno bdio nad klavijaturama i povremeno zasvirao i usnu harmoniku, kao primjerice u skladbi »Nomad«, u kojoj se mogu čuti i neki elementi tradicionalne romske glazbe.
Divje Jezero su uz autorske skladbe s albuma »Mestni vrvež« odsvirali i vrlo dobru obradu jazz fusion klasika »Startus«, koji pripada legendarnom američkom bubnjaru Billyju Cobhamu. Divjem Jezeru se uz neke etno elemente sviđaju i orijentalne ljestvice, što su dokazali na pojedinim izvedbama poput odlične »Uvertura XIX«. Potonja predstavlja zanimljiv stilski poklon engleskoj i talijanskoj prog sceni sedamdesetih. Nastup Divjeg Jezera prošao je kao u tren oka. Bend zaslužuje sve čestitke za prikazano. Na koncertu prisutni predstavnici Rockline ekipe žele mu sve najbolje na daljnjem glazbenom putu. A posebna pohvala ide ozvučenju, koje je s obzirom na skromne prostorne uvjete bilo zaista impresivno i taman dovoljno glasno da je cijelo vrijeme vladala iznimno ugodna atmosfera.
Velika je šteta što tako talentirani i obećavajući domaći bendovi poput Divjeg Jezera ostaju negdje u ‘podzemlju’, dok su gotovo svi medijski reflektori uperen u pobjednike raznih izvještačenih glazbenih šovova, iz bivše zajedničke države uvezenu turbo ‘balkanijadu’, razne zvučne teroriste sumnjivih tehničkih vještina te prividne glazbene buntovnike s bogatim roditeljima. Takvi rijetki domaći prog/fusion glazbeni biseri poput Divjeg Jezera trebali bi biti zaštićeni posebnim ediktom ministarstva kulture Republike Slovenije kao nacionalno kulturno blago iznimne važnosti, kad bi se određene stvari u ovoj državi napokon počele kretati u pravom smjeru.
Galerija slika
