Lokacija: Zagreb / KC Dražen Petrović / Hrvatska
Datum: 21.11.2015
Whitesnake, velika hard rock postava koju vodi neuništivi David Coverdale, napokon se vratila i na pozornice stare celine. U 2015. su dečki objavili album obrada Deep Purple klasika nastalih u razdoblju Coverdaleova članstva kod prečasnih biblijskih praočeva hard rocka, ali i heavy metala. Iako Coverdale gorljivo tvrdi da je to novi album grupe, zapravo ga se ne može smatrati pravim redovnim albumom jer na njemu nema novog autorskog materijala. Pa ipak, njegovo izdanje dovoljan je razlog za novu turneju. Ime Whitesnake toliko je veliko da im ni u zrelim godinama ne treba snimanje novih albuma, a veliki David Coverdale u sebi je i dalje veliki tinejdžer koji svojom karizmatičnom naravi (ona u jednoj osobi spaja velikog šarmera i razuzdanog zabavljača vječno raspoloženog za zafrkanciju) s lakoćom pera grupi osigurava vječnu scensku atraktivnost. Uz status rock legendi, naravno.
Pa, kod Whitesnake je poznato da su se postave neprestano mijenjale, gotovo brže od Coverdaleovih afera sa ženama. Iako je veza Doug Aldrich / Reb Beach izdržala zajedno dobro desetljeće, što je više nego časno s obzirom na prćastu stabilnost postave kroz karijeru, ponovno je stigao trenutak za promjenu. U 2015. objavljeno je da je Aldricha zamijenio gitarist Joel Hoekstra, koji se ekipi Whitesnake priključio iz redova sjajnih američkih west-coast AOR rockera Night Ranger. Za potrebe koncertnih turneja Coverdale je u svoje redove integrirao i talijanskog virtuoza na klavijaturama Michelea Luppija.
Prije Whitesnake koncertne je večeri otvorila još jedna postava, može se reći prava koncertna atrakcija. Postava sastavljena od samih rock superzvijezda. Među njima su dva imena tješnje povezana s imenom Whitesnake. Brian Tichy (bubnjevi) i Marco Mendoza (bas gitara) obojica su nekoć već bili članovi Whitesnake, a postavu popunjavaju još klavijaturist Dizzy Reed (Guns N’ Roses), Richard Fortus (Guns N’ Roses), vokalist John Corabi (Motley Crue) i danski gitarist Soren Andersen, koji je među ostalim surađivao s Glennom Hughesom i još jednim Dancem, Mikeom Trampom (White Lion).
Ako su prije dvije godine tribine velike dvorane Doma sportova, gdje su 15.06.2013. nastupili Whitesnake, zjapile prazninom, to se nije moglo reći za dvoranu KC Dražen Petrović, koju je organizator bio pred tim da rasproda. Prizor je bio nabijen do daske. Kad su na pozornicu krenuli The Dead Daisies, još se nije osjećala potpuna euforija koja je uslijedila kasnije s dolaskom Whitesnake, no nastup iskusnih zvijezda donio je više nego ugodnu vreću zabave za uvodno zagrijavanje. Bend, koji je ove godine objavio svoj drugi studijski album »Revolucion« (2015), svoju je set listu konkretno opteretio i obradama kojima je čvrsto držao publiku uza se. Iznimno iskusna ekipa priredila je, očekivano, pravi scenski špas, a John Corabi, namazan svim mastima, svoju je ulogu frontmena fenomenalno iskoristio. Vreća koketiranja svih članova grupe s publikom, šaljivo lucidno štosanje među članovima, izvrsna komunikacija Corabija s publikom i kanonada eksplozivne potencije tijekom izvedbe samog nastupa. The Dead Daisies zbir su atraktivnih glazbenika. Kad se oko zaustavi na bilo kojem pojedincu, u trenu je hipnotizirano. Bilo da uživaš u vragolijama izvrsnog Briana Tichyja ili ludorijama Johna Corabija te posebno (uvijek nabrušenog) Marca Mendoze. Vi birate.
Dvorana je počela pucati po šavovima kad je na pozornicu stupio sa svojom družinom David Coverdale. Publika je podivljala. Nakon svih ovih godina na koncerte dolaze baš sve generacije. A što je još važnije, udio pripadnica nježnijeg spola nikako ne opada. Svaki put kad je Coverdale raširio ruke u zrak i zatražio od publike povratni odziv, gestikuliranje je izazvalo val euforije u publici. Pogotovo kad se približio publici na samom rubu »catwalka«. Lukavi lisac zadržava nevjerojatnu zaraznost svojom scenskom pojavom i pristupom publici. Bez obzira na to što mu je vokal u zrelim godinama postao udaljen miljama od nekadašnje forme, karizma je ta koja opčinjava i osvaja posjetitelja. Coverdale zrači tinejdžerskom razigranošću i stvarni je dojam da na pozornici svira mlad bend koji tek traži mogućnosti za proboj na sceni.
Što se koncertnog nastupa tiče, možemo zaključiti sljedeće. Coverdale je unatoč poteškoćama s kojima se u zrelim godinama bori njegov vokal odradio izvedbu točaka na višoj razini nego što smo ga navikli gledati posljednjih godina. Pritom pri stvaranju pratećih vokalnih harmonija ima podršku baš svih članova ekipe, a na zahtjevnijim ga točkama dodatnim vokalom pokriva i basist Michael Devin. Odlazak Douga Aldricha iz ekipe napokon je otvorio slobodan put Rebu Beachu, koji je preuzeo inicijativu. Tako je Reb Beach dobio ogromno prostora da do u tančine pokaže sve svoje vještine izvrsnog gitarskog akrobata i virtuoza. Pritom nikako ne treba zanemariti Joela Hoekstru, koji solo točke gradi na znatno većoj mjeri muzikalne forme nego Beach (i Aldrich), što je jamac izrazite dostupnosti njegovih solo točaka slušatelju. Ponovno je zapanjio najstariji član postave Whitesnake, Tommy Aldridge, nevjerojatnom bubnjarskom predstavom koju je okrunio kao i obično, podivljalom bubnjarskom solažom – jednom riječju, prava zvijer za bubnjevima.
Ukratko, ekipa Whitesnake diše punim plućima i isporučuje izvrstan koncertni doživljaj. Ulje na vatru dolila je i odlična set lista, koja je spojila najistaknutije trenutke Coverdaleove karijere s Deep Purple (iznenađujuće je ispala Stormbringer) te poznate hitove sastava Whitesnake. Uz očekivane Purple klasike Mistreated, Burn i Soldier of Fortune posebno su impresionirali You Fool No One, akustična Gypsy te You Keep On Movin’. Od prvog do zadnjeg trenutka novog druženja s grupom mogu potvrditi da koncerti Whitesnake ostaju jamstvo velike zabave, gdje vrvi od sve pozitivne rockerske vibre, sabrane na jednom jedinom mjestu. Energetski fluks između postave i podivljale publike stvarao je doživljaj nezaboravne koncertne večeri koja je prošla u tren oka. Kad su se upalila bijela svjetla u dvorani, bilo je gotovo teško isplivati iz stanja zanesenosti duha, tzv. mini hipnoze, s kojom smo dobra dva sata otkrivali i proživljavali svijet jedinstvenih Whitesnake.
S obzirom na energiju koju i 2015. zrači jedinstvena i krajnje simpatična scenska pojava neuništivog Coverdalea, nema straha da bi se bend slučajno sjetio da je star, ishlapio i dotrajao te da je došlo vrijeme za takozvane oproštajne turneje. Ne, Whitesnake zrače energijom potentnih pastuha koji nepokolebljivo grizu na koncertima. Svom snagom. Opčinjavajuće! I tako će ostati još najmanje sljedećih petnaest godina!
autor: Aleš Podbrežnik
fotografije: Aleš Podbrežnik
Setlista:
WHITESNAKE:
1. My Generation (intro)
2. Burn
3. Bad Boys
4. Love Ain’t No Stranger
5. The Gypsy
6. Give Me All Your Love
7. You Keep on Moving
8. Ain’t No Love in the Heart of the City
9. Guitar Solo (Rob Beach /Joel Hoekstra)
10. Mistreated
11. You Fool No One
12. Drum Solo
13. Soldier of Fortune
14. Is This Love
15. Fool for Your Loving
16. Here I Go Again
—dodatak—
17. Still of the Night
18. We Wish You Well (taped outro)
THE DEAD DAISIES:
1. War Pigs (intro)
2. Midnight Moses
3. Evil
4. Mexico
5. Hush
6. Lock ‘n’ Load
7. With You and I
8. Angel in Your Eyes
9. Devil Out of Time
10. Helter Skelter
