Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Trst / Dom pristaniških delavcev (Teatro Miela) / Italija
Datum koncerta: 02.12.2015
Broj posjetitelja: 350
Geoff Tate je na međunarodnoj rockerskoj i metal sceni više nego poznato ime. Bivše prvo grlo slavnih seattleskih art/heavy metalaca Queensryche brzo je nakon odlaska iz skupine stao na svoje noge. Presudom suda pripalo mu je pravo na korištenje imena Operation:Mindcrime (riječ je o nazivu jednog od albuma Queensryche i jednog od najimpresivnijih albuma cijele ere heavy metala), a također i pravo da cijeli album Operation: Mindcrime izvodi na koncertima uživo.
Budući da je Tate kreativan čovjek, naravno stvara i posve novu autorsku glazbu. Tako je ove godine snimio i izdao prvi album svoje nove postave pod imenom Operation:Mindcrime, naslovljen »The Key«. Riječ je o konceptualnom izdanju, zapravo trilogiji, a »The Key« je prvi dio cijele priče. Ovom albumu naime slijede još dva.
Solidan odaziv u znamenitom Domu pristaniških delavcev u Trstu. Moglo je biti i više ljudi, ali nema veze. Prije nastupa Operation:Mindcrime publiku su zagrijali britanski metalci I.C.O.N. Bend osim generičke buke nije proizveo ništa glazbeno zanimljivo. Skupinu, koja je do turneje s Operation: Mindcrime dijelila pozornice s etabliranim imenima poput Blaze Bayley, Furyon, Conquest of Steel, Diamond Head, Voodoo Six, Witchfynde, Logan, Jaguar i Zico Chain, čine Mark Sagar (vokal), Scott Knowles (gitara), Reece Bevan (bas-gitara) i Larry Peterson (bubnjevi). Kvartet je dobio dobrih pola sata za predstavljanje autorskog materijala s prva dva albuma, a prednost je naravno imao novi, »The Blacklist«, objavljen ovog lipnja. Bend polazi od tradicionalnih vrijednosti heavy metala, osjećaju se utjecaji Black Sabbath, pa čak i rock’n’roll prljavštine (Motörhead). Ipak, I.C.O.N. ozbiljnije ne »ugrizu«. Brzo zaboravljiv nastup.
Gotovo u pola jedanaest navečer na pozornicu je napokon stupio Geoff Tate sa svojom novom skupinom, u kojoj uz Geoffa sviraju još: Kelly Gray (gitara, ex-Queensryche), Scott Moughton (gitara) , Randy Gane (klavijature), John Moyer (Disturbed, bas-gitara) i prava legenda hard rocka Simon Wright (bubnjevi), koji je svirao, među ostalima, i za AC/DC, DIO, UFO, Rhino Buckett,…
Zanimanje je prije svega bilo usmjereno na Geoffa i njegovu vokalnu formu. Nakon uvoda prva prilika da to provjerimo bila je skladba Revolution Calling. I da. Početak nije bio baš obećavajući. Tateu je mjestimice nedostajalo dobrih pola tona visine, a mjestimice je očekivano prilagođavao linije melodija. Stvar se nije puno popravila u nastavku, kad je uslijedila skladba Operation: Mindcrime. »Hoće li on uopće izdržati koncert?«, bilo je moje paničarsko pitanje. No onda se stvar naglo popravila. Čak šokantno popravila. Ostatak, ne samo albuma »Operation: Mindcrime«, nego cijelog koncerta, Geoff Tate je otpjevao na odličnoj, zahtjevnoj izvedbenoj razini. I bend je vrlo lijepo približio izvedbu originalima klasičnog Queensryche zvuka. Kelly Gray je pritom, očekivano, skrbio za većinu solaža i harmonijskih ukrasa na gitari te općenito za većinu zahtjevnijih gitarskih dionica.
Već sama koncertna izvedba umjetnički tako snažno izražajnog albuma kao što je Opration: Mindcrime stvara osebujnu atmosferu i iskustvo, a uz podivljalu talijansku publiku emocije su bile utoliko više uvećane. Intenzitet osjećaja koji je prožimao izvedbu bio je vrlo snažan. Čovjek pomisli: »Što su, dovraga, Queensryche i Tate uopće razišli? Čovjek ima glas, ima izniman karizmu, sve bi bilo dobro (i onda dolazi ono), da,…« Kako god. I album »The Key« je jako, jako dobar. Očekivano je bend nakon završetka izvedbe točaka s albuma »Operation Midncrime« skrenuo na album The Key i odsvirao udarnu i vrlo melodičnu Re-Inventing the Future (majstorski »preobraćena« skladba Queensryche I Don’t Believe In Love), nakon koje je uslijedila mračna The Stranger, a iza nje Burn. Redovni dio koncerta zaključile su još dvije klasike Queensryche, i to Damaged (»Promised Land«, 1994) te klasik s albuma »The Warning«, Take Hold On The Flame. Bend je predvođen karizmatičnim Geoffom odradio stvari na visokoj kvalitativnoj razini, posve suvereno i bez ikakvih problema odnosno kiksova. U zvučnom miksu su se tijekom koncerta slabije čule samo klavijature, na početku je bas bio malo preglasan, a inače su uvjeti, što se tiče izgrađene zvučne slike, bili više nego uzorni.
Geoff Tate je nakon povratka na pozornicu uzeo više vremena i pripremio publiku na izvedbu jedne od najpoznatijih balada u eri rocka, koja je skupini Queensryche pomogla do velikog komercijalnog uspjeha. Nije se potrebno posebno nagađati. Silent Lucidity. I ostatak obaveznog dodatka pripao je albumu »Empire« (1990) s izvedbama The Thin Line, Jet City Woman i Empire.
Nastup je završio nakon sat i tri četvrt. Tate i Moyer brzo su došli do štanda sa službenim suvenirima nakon koncerta pa su se rukovali s fanovima, dijelili autograme i fotkali se s njima. Koncert skupine Operation: Mindcrime više je nego odlično iskustvo, a za sve ljubitelje klasičnih Queensryche gotovo obveza, jer Operation: Mindcrime u repertoaru pretežno izvode upravo glazbu skupine Queensryche. A povrh toga Tate i u zrelim godinama čuva izvrsnu vokalnu formu.
Setlista
1. I Remember Now
2. Anarchy-X
3. Revolution Calling
3. Operation: Mindcrime
5. Speak
6. Spreading The Disease
7. The Mission
8. Suite Sister Mary
9. The Needle Lies
10. Electric Requiem
11. Breaking The Silence
12. I Don’t Believe In Love
13. Waiting For 22
14. My Empty Room
15. Eyes Of A Stranger
16. Re-Inventing the Future
17. The Stranger
18. Burn
19. Damaged
20. Take Hold On the Flame
—dodatak—
21. Silent Lucidity
22. The Thin Line
23. Jet City Woman
24. Empire
Galerija slika
