Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Velden Am Wörthersee (Vrba na Koruškom) / Bluesiana Rock Cafe / Austrija
Datum koncerta: 28.12.2015
Broj posjetitelja: 170
Cijena ulaznice: 19,00€ (u pretprodaji) / 23,00€ (na dan koncerta)
Ian Siegal predstavnik je novog blues vala, koji zastupa priličan broj izvanrednih gitarista diljem svijeta, predvođen komercijalno daleko najglasovitijim među njima, Joeom Bonamassom, naravno. I Ian Siegal dobitnik je brojnih prestižnih nagrada za svoja glazbena dostignuća i nesluteni talent, kojeg kao unikatni interpret posjeduje u izobilju.
Baš kao i desetak izvrsnih i izuzetnih glazbenika koji predstavljaju samo vrh najboljih i najposebnijih gitarista/vokalista na svijetu – predvođenih Ericom Sardinasom, Philipom Sayceyem, Richiejem Kotzenom, Ryanom McGarveyem i još ponekim – i Iana Siegala možemo ubrojiti u svojevrsni kućni inventar poznatog austrijsko-koruškog kluba Bluesiana Rock Cafe u Veldenu. Ian barem jednom godišnje svrati u taj klub s novim koncertom. Bilo u pratnji svog benda, bilo odvojeno. Posve sam. Opasan akustičnom gitarom i, naravno, vokalom.
Tako je bilo i na posljednjem službenom koncertu u 2015., organiziranom u Bluesiani. Ian je svojim nastupima u tom klubu osvojio hrpu vjernih ppristaša i dogodilo se da je upravo na taj posljednji koncert došlo, piši i reci, blizu 200 posjetitelja. I baš tada se dogodi da šefica kluba, jedinstvena Gudrun Kofler, ostane posve sama, bez osoblja (koje je u prvom redu zaduženo za posluživanje), koje je tih dana uzelo godišnji. No rutinom i iskustvom odradila je apsolutno sve zadatke brojnih funkcija posve sama. Fascinantno, nema što.
Ian Siegal se još prije nastupa opušteno šetao klubom, svečano odjeven, od glave do pete. Nije zaboravio ni lakirane cipele. Na pozornici su ga čekale dvije akustične gitare, stolac i čaša rujnog crvenog vinca. Publika je u prostoru svoje stolce primaknula gotovo do ruba pozornice, što uz njezinu inače uobičajenu suzdržanost baš i nije običaj. Obećavao se prekrasan koncertni večer zaključnog prednovogodišnjeg ludovanja u Bluesiani. Siegal je svoj nastup, po očekivanju, podijelio na dva dijela. Materijal koji je izvodio bio je sastavljen od autorskih skladbi, skladbi za koje je rekao da su ih napisali njegovi prijatelji i glazbenici te, naravno, obrada nekih klasika. Čovjek koji se zapisao samosvojnom spajanju bluesovskog žanra s country folkom, pa čak i rag-timeom i tex-mex komponentama, svoj je prvi dio počeo izvoditi malo poslije devet navečer. Oduševljavao je svojim kameleonstvom što se tiče prilagodbe vokalnih boja. Istodobno je zapanjio svojom osjećajnošću i proživljenošću. Ian prednjači u ulozi vokalista, ispred uloge gitarista. Svakako, gitara je srasla s njim. Često s naprstkom na prstenjaku, što je povremeno izvabljivalo čak i zvukove stare škole delta bluesa. Spoznaja da ti Ian u solo izvedbi, to jest samo uz pratnju akustične gitare, uđe još dublje i bliže pod kožu, nije nikakva neobičnost. Čovjek je pucao od uživljenosti i autentičnosti izvedbe materijala koji je podastro kroz svoj nastup.
Posebna draž Ianovih koncerata je implantacija njegova izvanrednog smisla za stvaranje najcrnjeg humora koji si čovjek uopće može zamisliti. Po britansku, dakako. Zapravo njegovi nastupi, poput ovog predNovogodišnjeg u Bluesiani, graniče sa »stand up« komedijom. Osobito u stankama između skladbi ne štedi na zbijanju šala, a posebno na vlastiti račun. Tako se, među ostalim, zahvalio i zrakoplovnoj tvrtki Easy Jet, koja mu je tijekom leta slomila akustičnu gitaru. Ian je naime u Bluesiani nastupao s dvije posuđene akustične gitare.
Cinizma i samoparodije puni su i njegovi autorski tekstovi. U završnom je dijelu još jednom privukao publiku, koja ga inače nikako nije željela pustiti s pozornice, skladbom koja je u refrenu nosila stihove: »Because I can’t get no pussy«. U prvoj strofi to je letjelo na Michelangela, koji je zato radije stvarao umjetnine, a u drugoj na Shakespearea, koji je radije pisao knjige. No na kraju je Ian dometnuo sljedeće: “Maybe the funniest thing about that is, that Michelangelo was a gay, and Shakespeare probably, too.” Čovjeku dakle neprestano sijeva u glavi. Uz obaveznu pratnju nekoliko ispražnjenih čašica rujnog vinca, naravno.
Ian je bio pobjednički sa svojim ponovnim nastupom u Bluesiani. Opet je uvjerio da je riječ o jednom od najmoćnijih interpreta novog bluesovskog vala. Na kraju je rekao da se u travnju s pratećim sastavom ponovno vraća u Bluesianu, a navodno je za 22.04.2016. potvrdio i nastup u ljubljanskom hotelu Grand Union. Priredite si dakle i sami večer nezaboravne zabave u društvu izvanrednog Iana Siegala. Sada vam se nudi prekrasna prilika.
Galerija slika
