Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Ljubljana / Rollbar / Slovenija
Datum koncerta: 26.12.2015
Broj posjetitelja: 200
Cijena ulaznice: 0,00€ (slobodan ulaz!)
Godina je prošla i u Rollbaru su se, u skladu s tradicijom, okupili svi jaršanski »starosjedioci« predvođeni svojim domaćim bendovima. Prije svega, opet je riječ o “razvikanim” veteranima slovenske rock scene, boogie metalcima Lene kosti, koji su na starom mjestu grijeha svake godine zapravo gotovo primorani odsvirati ovaj prednovogodišnji koncert. Svake godine. Za svoju generaciju vjernih prijatelja, bližih i daljih znanaca i rodbine, kao i za podmladak te iste generacije, koji je u Rollbar doveo još dva benda s jaršanskog kraja. Dandelion Children i The Ragtorns.
Budući da su Lenim kostima prošle godine čudom nestala sva pića već prije nastupa, dečki su odlučili uzeti stvar u svoje ruke i potrošnju revno kontrolirati. Zato su odlučili svirati prvi na rasporedu. I zato da se nakon nastupa mogu mirno »đuskati u krugu domaćih«. Bend je tako izišao na pozornicu petnaest minuta nakon devet navečer. Publika je na početku bila raspršena, čak iznenađujuće pomalo suzdržana, stajala je tri do četiri metra od pozornice. No bend si zbog toga nije previše razbijao glavu. Odsvirao je svoj repertoar kao i uvijek. Beskompromisno i s punom parom. Zvuk više nego zadovoljavajući, zapravo odličan. Bend je imao nekih problema jer članovi grupe nisu dobro čuli svoje instrumente na pozornici, svakako ni Jan, koji se s vokalom nije dobro čuo. To se primjerice osjetilo tijekom izvedbe skladbe Fly in the Sky, gdje je posebno u refrenu skretao s idealne vokalne linije. Bend se predstavio u još oštrijem izdanju nego 11.09.2015 na koncertu kod Mariče, koji se računa kao krstitke novog bubnjara Matijasa Severhena (također Kontraband). Čovjek je do nastupa u Rollbaru vidljivo i čujno napredovao, a Lene kosti su se tako na dlaku približile onoj pozorničkoj slici koja je bila karakteristična za koncerte sastava u postavi s Mihom Nedohom odnosno Rokom Večerinom (Zna li netko od vas kamo je nestao W.U.K.O.?). Čovjek je revno izbrusio točke, a to se posebno lijepo vidjelo u izvedbi zahtjevne Nightmare, gdje je dvostruka pedala za bas bubanj temeljito tresla pozornicu. Sve je očitije da je Matijas bubnjar skrojen za Lene kosti.
Bend je odsvirao, očekivano, svoj klasični materijal koji je nastao šezdesetih… odnosno osamdesetih i može se čuti na albumima »Do Or Die« (2010) te »Park Bar« (1990), kao i na novijem, još uvijek aktualnom albumu »Penetrator« (2012). Uz to je grupa obavezno ubacila nekoliko obrada te predstavila najnoviju skladbu Reaper’s Hill (izvorno nazvanu Electric Eel), koja vrhunski grabi u glavnom rifu, kao i u grabežljivoj melodičnosti. Zapravo samo malo fali do izdanja singla. Samo još Marc mora snimiti solaže, a to ovisi o oporavku njegova zapešća. Što mu na koncertu nije stvaralo bitnijih problema. Čovjek je svojom izvedbom opet podsjetio na to da se ubraja među najodličnije gitariste na slovenskom tlu. Po prepoznatljivom zvuku i samom pristupu, koji je razvio kroz godine i kojeg se čvrsto drži, a koji je tako ostao njegov osobni zaštitni znak. Jan je odvrištao sve što se odvrištati dalo. Dakle, sve. Čovjek je opet zapanjio snagom sirene za zračni alarm. Uvijek kremeniti, oštro opasani i odjeveni Dago opet je temeljito kopao i brundao svojom bas gitarom. U uvodu u Time for Love dobacio je kolegi iz publike Dareu Brenku da je to zapravo Dareov komad. Dare je izvorni basist Lenih kosti (a Dago pjevač). To su naravno bila sedamdeseta. Samo je Giovanni, pomaknut na krajnji lijevi kraj pozornice, sa svojom gitarom tijekom koncerta djelovao pomalo suzdržano. Možda zbog publike koja je bez potrebe cijelo vrijeme držala nekoliko metara udaljenosti od pozornice.
Nema što. Odličan koncert. Opet. Sad pak nužno i što prije snimiti novi album. Ništa drugo Lenim kostima u trenutnoj situaciji i ne preostaje. Bend se naime polako zasitio sviranja uvijek istih komada. Reaper’s Hill najavljuje da će novi album biti vraški dobar.
Dandelion Children su u nastavku svojim nastupom potvrdili da čuvaju srž jedinstvenog kolektiva, predanog posebnom druženju s glazbenom magijom, koja na slikovit i poseban način spaja eksperiment s premisom alternativnog rocka. Bend je svojom neobičnosti priredio novi odličan koncertni nastup. Trio je i ostaje dovoljno lud i odlijepljen. Pun ideja i srčane drskosti. Po stvaralačkoj potenciji, s obzirom na relativno kratak vijek i tuce izdanih studijskih albuma, spadaju u sam vrh slovenskog rockerskog zabavnog parka. Kao i uvijek. Odličan zaokret atmosfere u posve novi glazbeni svijet.
No, s nastupom Dandelion Children vrli Jure još nije završio svoje večernje obveze u Rollbaru. Na pozornicu se vratio još s trećim bendom. The Ragtorns. Posebnost ovog kvarteta je slična kao kod Dandelion Children, odnosno kod Anžea i Jurea, da se tri člana tijekom nastupa izmjenjuju na instrumentima. Tako je Jure, koji je zadužen za vokale, prelazio s bubnjeva na bas gitaru i gitaru. Dakle, u ekipi su tri čovjeka koja vladaju najmanje dvama instrumentima. Bend je u svom više nego solidnom nastupu, posjeduju naime lijepu dozu uigranosti kojom su uvjerili u izvedbi autorskog materijala, a dobili su i dostojan pozornički zvuk (samo se klavijatura nikako nije čula), upozorio da se doduše malo traži, ali već u početku najavljuje da ga vrijedi pratiti. Već na startu ih je teško žanrovski strpati u ladicu, najbliže alternativnom rocku s eksperimentalnom oprugom, a u skladbama se osjete i elementi bluesa te metala. Pustimo dakle vremenu vrijeme. Ugodno i iznimno sviđajuće iskustvo.
Noć u Rollbaru bila je pak još duga. I rajanje također. U odličnom društvu. Prebrzo je sat otkucao pola šest ujutro, kad su se opraštali još posljednji »preživjeli«, među njima čovjek s najviše konjskih snaga, čelični basist Lenih kosti Dago sa svojom boljom polovicom i njegov My Boogie Band kamerad Čule (također The Sausages). Vidimo se dakle iduće godine opet na tradicionalnom jaršanskom žuru kod Seba, u Rollbaru naravno.
Galerija slika
