Autor: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Tolmin / MINK / Slovenija
Datum koncerta: 30.01.2016
Broj posjetitelja: 45
Cijena ulaznice: 2,00€
Divje Jezero je idrijska jazz rock fusion postava s jasno zastupljenim elementima progresivnog rocka, a dečki se vrlo rado hvataju ukoštac i s elementima world musica, što nije neobično. Znaš već? Balkan i zvukovi “arabeske” bili su nam, na ovaj ili onaj način, oduvijek bliski.
Skupina je prošlog svibnja izdala studijski prvijenac »Mestni vrvež« – RockLine recenzija OVDJE. Posvećen je, među ostalim, i gradu Idriji. Divje Jezero spada u onu ligu slovenskih rock postava koja je iznimno rijetka, ugrožena, ako ne i pred izumiranjem. U današnje vrijeme predstavljaju relikt onih davnih dana kad je progresivni rock (kao žanr) bio popularan na planetu, a pisala se prva polovica sedamdesetih. Ta je, među ostalim, iznjedrila i slovenske sastave kao što su Predmestje ili Izvir. Danas se takve slovenske skupine, koje možemo shvatiti kao legitimne nasljednike nekadašnjih slovenskih sastava tog žanra, vrlo teško nabroje na prste jedne ruke. Ovamo bismo mogli ubrojiti još tolminske Feedback, ljubljanske Monlight Sky i možda zasad još vrlo malo poznate Kočevce 4th Dementions, koji su još posve na početku karijere te se stilski još malo traže. Potom se cijela stvar polako zatvara. Kvintet Divje Jezero čini družina izvanrednih glazbenika koji su si u većini svladavanja instrumenata posve ravnopravni. Tako grade nevjerojatno uravnoteženo zvučno stilsko iskustvo glazbenih aranžmana, gdje nijedan instrument ne preuzima pozornost, odnosno ne dominira. Spontani jam svakako je jedan od ključnih pogonskih zupčanika koji tjera stroj idrijskih nadobudnika naprijed. Uz to je kvintet dovoljno zreo i promišljen da aranžmane u instrumentalnim skladbama postavlja na način koji cijelo vrijeme donosi profinjenu mjeru zlatne sredine između muzikalnosti i improvizacijske izazovnosti. Divje Jezero zato nisu za svačija uši, nego će biti skrojeni na mjeru ponajprije glazbenim gurmanima koji uživaju u profinjenoj zvučnoj simbiozi, koju obilježava hrpa solističkih eskapada, slijedova mnogih vodećih fraza i ritmičkih ključeva, čime dečki zvučni i izražajni krajolik nižu kroz neočekivane preklope raspoloženja.
Hipersenzibilni dečki tako su odradili još jedan u nizu jesensko-zimskih nastupa, ovaj put u tolminskom MINK-u. Pritom je to bio i posve prvi posjet tom legendarnom t’minskom klubu od strane RockLinea. U gotovo desetljetnoj karijeri medija. Još malo prije deset navečer bend je isprobavao zvučne karakteristike prostora. Zvučalo je navijeno. »Ovo će biti poprilično drukčija predstava nego u Domžalama, 3.12.2015«, brzo sam zaključio.
Prema očekivanju, bend je odsvirao cijeli studijski prvijenac u nastupu koji je bio podijeljen u dva dijela. U konkretno »nabrijanim« zvučnim uvjetima, koji bi bili prihvatljivi čak i za sviranje metala. Dobrih 40 ljudi, koliko ih se moglo nabrojiti odmah na početku predstave, tiskalo se nekoliko metara od pozornice, u srcu kluba, bliže šanku. Ipak su cijelo vrijeme surađivali sa skupinom, nagrađivali je pljeskom i valovima oduševljenja. Bend je zaista pristupio koncertu na puno višoj razini, s obzirom na koncertno iskustvo iz Domžala. Svirali su najmanje dva sata i izvukli konkretno dulju set listu sa skladbama koje najavljuju da se kuha novi autorski materijal. U drugoj polovici sastav je iznenadio odličnom izvedbom skladbe Spectrum (Billy Cobham), a malo prije kraja dolio je ulje na vatru i obradom Led Boots Jeffa Becka.
Zvuk kao što rekoh. Za zahtjeve jazz rock fuzije neočekivano navijen, što je izuzetno godilo, upravo zato što to ne očekuješ. Takva glazba pripada na »otmjene« pozornice Cankarjevog doma i Križanki, u sklop ljubljanskog jazz festivala, zar ne, Brane Rončel? Falila je samo još kakva obrada Weather Reporta ili Return to Forever, pa bi mjera bila puna. Bend je ujedno i izrazito usklađen, briljantno uigran. Fascinacija na sve strane dok ih gledaš kako uživaju u svakom potezu i kakvo se međusobno nadopunjavanje postiže takvom izvedbom. Topla i baršunasta bas gitara s impulzivnim funky slapanjem i profinjenim punozvučnim »frcanjem« cijelo je vrijeme držala snažan oslonac solističkim eskapadama na liniji klavijatura, gitare, saksofona i bubnjeva. Dečki su osupnuli odličnom predstavom u kojoj ni na tren nije manjkalo proživljenosti i izvedbenog dinamita. Ako želiš svojoj duši priuštiti za malo ili nimalo love (ulaznica je bila smiješnih 2,00€) hrpetinu odlične, visokointeligentne glazbe, pune hipersenzibilne profinjenosti i izražajne samosvojnosti, onda postoji samo jedan odgovor. Pogledaj jedan od nastupa Divje Jezero. I to što prije.
Galerija slika
