Autor: Peter Podbrežnik
Izvođač: Bowie, David
Izdavač: RCA Records
Izdanje: 1971
Trajanje: 41:49
Ocjena: 5/5
Artrockovsko remek-djelo »Hunky Dory« možda je čak i najvažnije postignuće u karijeri legendarne engleske glazbene ikone Davida Bowieja, jer je njime stvorio svoje prvo remek-djelo, a usto prvi put dobio redovitu, vjernu publiku i time potvrdio da njegova neprestana glazbena evolucija ide u pravom smjeru. Na izvanrednu stilsku transformaciju u odnosu na tvrdorockerskog prethodnika »The Man Who Sold the World« (1970), kojim je Bowie već nagovijestio svoju bližu budućnost velikog glazbenog inovatora, najviše je utjecao (privremeni) odlazak producenta/basista Tonyja Viscontija. U ulozi novog producenta zamijenio ga je Ken Scott, koji je s Bowiejem potom surađivao tijekom cijele glam rock ere, dok je novi basist postao Trevor Bolder (kasnije Uriah Heep i nakratko Wishbone Ash). S njime je Bowie upotpunio svoju klasičnu prateću postavu, koja je sljedeće godine postala poznata pod imenom Spiders From Mars i stvorila neke od najvećih hitova Davidove izuzetno bogate glazbene karijere.
Na »Hunky Dory« Bowie je iznenada napravio rez s tvrdim rockom koji je vladao na »The Man Who Sold the World« te ponovno probudio svoju umjetničku stranu, jer je na albumu na izuzetno sofisticiran način spojio elemente art rocka, glam rocka, popa i folk rocka te stvorio specifičnu mješavinu koju bi bilo najlakše nazvati art pop. Nešto je tome zacijelo pridonijela i ponovna suradnja s klavijaturističkim čarobnjakom Rickom Wakemanom (tada je još bio član folk prog rock sastava Strawbs, no već sljedeće godine prešao je k simfonijskim progrockerima Yes), koji je odsvirao većinu raskošnih klavirskih aranžmana, dok je Bowie na »Hunky Dory« razvio melodičnost do te mjere da ga je napokon primijetila i šira publika. Na tri skladbe Bowie, koji je na naslovnici albuma navodno oponašao sličnu fotografiju s Marlene Dietrich, odao je počast nekima od svojih ključnih umjetničkih utjecaja, dok su se često zamršeni tekstovi protezali od umjetničke (samo)obnove, Nietzscheovog ‘nadčovjeka’ i okultizma do Dalijevskog nadrealizma. Nije ih malo koji su uvjereni da je Hunky Dory, što je engleska fraza za nečije izvrsno raspoloženje, ujedno bio prvi od Bowiejevih brojnih alter egâ, prije nego što se na sceni pojavio Ziggy Stardust, što glazbena legenda nikada nije potvrdila.
Najpoznatije djelo na »Hunky Dory« bez sumnje je uvodni neuništivi hit »Changes«, koji je svoj kultni status postigao tek dvije godine kasnije, kad je Bowie već bio glamrockovska zvijezda i ljudi su se sve više počeli zanimati za rane radove njegove karijere. Ta legendarna oda neprestanoj umjetničkoj (samo)obnovi i kameleonskim preobrazbama bila je posljednja skladba koju je Bowie izveo 2006., kad je imao posljednji nastup u svojoj karijeri. Središnji motiv izgrađen je oko Davidove saksofonske dionice, Wakemanovog klavirskog aranžmana i specifične gitarske fraze u režiji Micka Ronsona, dok potpunu pobjedu odnosi nezaboravni refren. »Changes« postao je toliko omiljena skladba Bowiejeve karijere da ju je publika redovito zahtijevala na većini njegovih koncerata. Usto vrijedi spomenuti i zabavnu činjenicu da je Bowie više od tri desetljeća kasnije otpjevao »Changes« u popularnom animiranom filmu ‘Shrek 2’, čime je svoju glazbu približio i nekim mlađim generacijama.
Glamrockovska poslastica »Oh! You Pretty Things«, koja sadrži razigrani klavirski motiv prije nego što nastupi hipnotički refren, u tekstu dotiče Bowiejevu omiljenu, distopijsku temu o skorašnjem dolasku Nietzscheovog ‘nadčovjeka’ (‘homo superior’) uz poneke reference na okultista Aleistera Crowleyja, a ujedno najavljuje pobjedonosnu suradnju izvanzemaljaca i mlađih generacija koje će zamijeniti ‘stari poredak’. »Eight Line Poem« sa svojom klavirskom melodijom, bluesy gitarskom vizom i sarkastičnim pjevačkim ispovijedanjem jedno je od rijetkih djela na »Hunky Dory« koje nije steklo kultni status, iako čini dobar kontrast pred sljedećim remek-djelom. Klasik »Life On Mars?«, jedno od najboljih djela Bowiejeve karijere i savršen primjer spoja glamrockovske ekstravagancije i artrockovskog savršenstva, koji se ponosi sjajnim Wakemanovim klavirskim aranžmanom, fenomenalnom Ronsonovom gitarskom melodijom i epskim refrenom, bio je nadahnut Dalijevskim nadrealizmom, nesretnim ljubavnim iskustvom i umjetnikovom fascinacijom svemirom. »Life On Mars?« bio je još jedan neuništivi hit koji je kultni status postigao pri ponovnom izdanju 1973., kad je Ziggy Stardust manija bila na vrhuncu.
»Kooks«, koji sadrži šarolika višeglasja, razigran klavirski aranžman i razigranu melodiju, bio je posvećen Bowiejevu novorođenom sinu, kojeg su on i supruga Angie nazvali Zowie Bowie. Zowie je nakon ulaska u odraslu dob (iz posve razumljivih razloga) postao poznat kao Duncan Jones. Danas je priznat producent i filmski redatelj. Nostalgični »Quicksand«, koji sadrži romantični akustičnogitarski i klavirski aranžman te brojne reference na ‘nadčovjeka’, budizam, okultizam i poznate povijesne likove, glavni je kandidat za najviše previđeno djelo s albuma. Predivan gitarski motiv spojen je s Davidovim eteričnim pjevanjem, dok cijelo vrijeme vlada tajanstvena a ujedno nostalgična atmosfera. Kabaretski »Fill Your Heart«, koji je izgrađen oko saksofonskog aranžmana i položen na plesni ritam, jedina je skladba na albumu čije autorstvo ne pripada Davidu, nego Biffu Roseu i Paulu Williamsu.
»Andy Warhol« bio je Bowiejev poklon američkoj pop art ikoni Andyju Warholu, kojeg je ubrajao među svoje glavne umjetničke utjecaje. Skladba je izgrađena oko Ronsonove akustičnogitarske melodije, koju vodi Bowiejev vokal. Warhol navodno nije bio pretjerano oduševljen kad je Bowie odlučio odsvirati je u njegovoj nazočnosti, jer ga je navodno smetao tekst u kojem su kroz vješte metafore opisane neke slikareve osobitosti. Likovni umjetnik ovjenčan brojnim frustracijama, koji nikada nije javno priznao svoju homoseksualnost, navodno je nakon preslušanja samo apatično rekao »no, ja…u redu« te se potom brzo izgovorio da ima neke druge obveze. S folkrockovskim »Song For Bob Dylan« David je odao počast Bobu Dylanu, još jednom od svojih uzora, iako je ujedno riječ i o parodiji Dylanove skladbe »Song to Woody«, koja je bila posvećena Woodyju Guthrieju. Usto se Bowie u tekstu vješto i na neuvredljiv način našalio i na račun Dylanova specifičnog načina pjevanja.
Glamrockovski i ujedno protopunkovski eksperiment »Queen Bitch« Bowiejevo je posvećenje sastavu The Velvet Underground i Louu Reedu. David je s potonjim zbog Amerikančeva napornog karaktera imao prilično zamršen odnos, iako se Reedova solo karijera uzdigla i zahvaljujući Bowiejevoj i Ronsonovoj producentskoj ulozi na ploči »Transformer« (1972). Bowiejev pjevački pristup tu je već u glamrockovskom stilu koji je prevladavao na njegovu sljedećem studijskom ostvarenju. Folkrockovska balada »The Bewlay Brothers«, koja je spojena s još i danas ne posve odgonetnutom porukom, sadrži romantični aranžman na akustičnoj gitari i izuzetno uživljeno pjevanje pomoću kojeg nastaje nadasve ugodna i nostalgična atmosfera. Ona se u posljednjoj minuti pomoću ubrzanih vokalizacija neočekivano pretvara u mračnu srhljivku.
S »Hunky Dory«, zavidnom stilskom paletom, David Bowie je stvorio bezvremensku klasiku i konačno zakoračio u elitu najuzbudljivijih rock izvođača. Album je sljedeće godine postigao odličan uspjeh na domaćem terenu, dok su i s druge strane Atlantika Bowieja počeli sve više cijeniti kao glazbenu zvijezdu u brzom usponu. Zasigurno pak nitko od sve vjernijih sljedbenika nije bio spreman na sljedeću od Bowiejevih zvučnih i vizualnih metamorfoza, jer nitko nije očekivao pobjedonosni dolazak glamrockovskog izvanzemaljca u liku Bowiejeva najomiljenijeg alter ega, Ziggyja Stardusta.
Ova je recenzija posvećena u spomen na Davida Bowieja (1947-2016).
Postava
David Bowie – vokal, gitara, alt i tenor saksofon, klavir
Mick Ronson – gitara, prateći vokal, mellotron, aranžmani
Rick Wakeman – klavir
Trevor Bolder – bas gitara, truba
Mick Woodmansey – bubnjevi
Produkcija
Ken Scott i David Bowie
Popis skladbi
1. Changes (3:37)
2. Oh! You Pretty Things (3:12)
3. Eight Line Poem (2:55)
4. Life on Mars? (3:53)
5. Kooks (2:53)
6. Quicksand (5:08)
7. Fill Your Heart (Biff Rose, Paul Williams) (3:07)
8. Andy Warhol (3:56)
9. Song for Bob Dylan (4:12)
10. Queen Bitch (3:18)
11. The Bewlay Brothers (5:22)
