Autor: Aleš Podbrežnik
Fotografije: Aleš Podbrežnik
Mjesto: Tolmin / MINK / Slovenija
Datum koncerta: 02.04.2016
Broj posjetitelja: 120
Cijena karte: 5,00€
Prismojeni profesorji bluesa skromno rečeno su slovenski glazbeni fenomen i jedno od najljepših mogućih iznenađenja koja su se nedavno dogodila na slovenskoj glazbenoj sceni. Vrhunac. Sadržajno i izvedbeno već su sada potpuno opremljeni za nastupe diljem cijelog globusa, a ne samo po Sloveniji. Nije čak ni jasno odakle su se točno stvorili, ali prije nekih tri godine isplivali su iz podzemnih prostorija, gdje su prste izbrusili do krvi, i počeli se serijski pojavljivati na slovenskim pozornicama. A kad bi se pojavili, publika je postajala njihova. Garači koji su uza sav svoj perfekcionizam po potrebi i »spavali« sa svojim instrumentima prije nego što bi im perfekcionizam uopće »dopustio« da počnu svoju glazbu predstavljati publici, ove su godine izdali svoj studijski prvijenac »Family«. Dobra dva tjedna prije nastupa u tolminskom MINK-u. Na dan izlaska prvijenca odsvirali su nezaboravan koncert u ljubljanskom CUK Kino Šiška, na kojem nisu samo predstavili svoj studijski prvijenac, nego su svirali neprekidno gotovo pune 4 sata. Koncert su organizirali posve sami, zajedno s najmom dvorane, te su samopromocijom rasprodali i prostor Kino Šiške.
Zašto ovakav uvod? Da osjetiš kako je ova doslovno »prismojena« grupa u naglom i žestokom usponu i da je rasprodana Šiška samo jedna od stepenica tog uspona. Idući put past će Križanke, Hala Tivoli, a onda će možda past i svijet. To nije nerealno razmišljanje. Sreća prati hrabre, a da bi danas bio hrabar, moraš biti i »prismojen«. U svakom slučaju, grupa razmišlja skromno i tiho slijedi svoje želje i viziju te povlači poteze promišljeno i u skladu s opcijama koje joj se otvaraju na putu. Dakle, uza svo uvodno oduševljenje autora ovog članka, daleko su od toga da lete visoko pa ostaju prizemljeni, odnosno realni. A svega toga ne bi bilo bez velike srčanosti, predanosti glazbenoj magiji i artizmu, kojima vjerno slijede put glazbenog »samootkrivanja« i »samoizazivanja«.
Nakon ljubljanske uvertire grupa se, dakle, uputila na turneju po Sloveniji kako bi promovirala album »Family«. Na popisu termina našla su se i tri primorska datuma, i to Ajdovščina, Solkan i Tolmin. U Tolminu je grupu dočekala publika od dobrih 100 posjetitelja, što je za, po pravilu, »vječno prazan« MINK pravo otkriće. Bend je čekao do 11 navečer. Prvo je do pozornice prošetao Julijan, koji je tamo donio vrčeve svježe tolminske vode, a malo zatim sličnu manevarsku šetnju do pozornice obavio je njegov brat Miha. To je najavilo da će koncert započeti svakog trena.
Bend je koncert otvorio duljim instrumentalnim jamom Race Me Down the Street. Uvodno zagrijavanje. Prismojeni profesorji bluesa stupnjevali su predstavu iz trenutka u trenutak. Na višu razinu. Bend se odlučio postaviti Zlatka na bubnjevima zapravo u prvu frontalnu liniju, pa su bubnjevi na pozornici bili gotovo poravnati s Julijanom i Mihom na usnim harmonikama. Zato je nedostajalo malo prostora za drugog Mihu, koji je u prvih 20 minuta morao biti stisnut između bubnjeva i Mihe Eriča, a kasnije se mudro premjestio na podest za bubnjeve i tako uživao na najvišem položaju u klubu te večeri. Prismojenci su nastup stupnjevali. Žar i izvedbeni žar neprestano su privlačili pozornost. Kemija među dečkima je izvanredna. Neprekidan kontakt i izuzetno međusobno osluškivanje. Zvuk, odnosno dijalog koji stvaraju braća Erič, osebujan je i zato jedinstven. Zapravo ulazna viza koja grupi širom otvara vrata za proboj na međunarodnu scenu. Da bi usne harmonike danas mogle funkcionirati u rock glazbi tako obvezno, pa čak i nezamjenjivo. Nevjerojatna formula učinka! Publika je ubrzo bila njihova. Jednostavno. Kemija je toliko snažna, a izvedbena iskrenost kroz koju grupa znoji svoj pozornički maksimum toliko velika, da nema junaka koji to ne bi prihvatio i uzeo za svoje. Pogotovo kad se bend probio do lucidne Creepy, skladbe koje nema na albumu, ali je očito nova, gdje je Miha Erič iskoristio svoju karizmu i smisao za pozornički špas teatar pun crnog humora i tako izvlačio dodatne salve smijeha publike, pri čemu je zabavljao i svoja tri kolege na pozornici. Sličnu lucidnu foru ima i aranžmanski srodna Ragin’ Mad s albuma »Family«, koju je bend također uvrstio u koncertni repertoar
Eksplozivnosti i vražje nabrijanosti bendu ozbiljno ne manjka. Od neprestane, izražene pozorničke dinamike, pri čemu se tijela dečki doslovno stapaju s instrumentima, do same komunikacije, kako s publikom, tako i među pojedincima kvarteta. Uz izuzetnu uigranost, odlično klupsko ugađanje, profinjeno izbrušenu zvučnost gradivnih elemenata zvučne slike (predvođenu s tri, kao nebo i zemlja različita glavna vokala), koja vuče najbolje iz zlatnog doba stare analogne zvučne škole sedamdesetih i šezdesetih. Tu je presudna doza spontanog i neočekivanog razvoja događaja, koja se drži produženih jamova u skladbama i neprestano potvrđuje izuzetno uživanje koje grupa njeguje. Strasti, emocije. Sve to nezadrživo kuha na koncertu Prismojencev. Svojom prekomjernom srčanosti »kupe« svakoga. Zanimao ga blues ili ne. Jednostavno je ta srčanost toliko snažna i uvjerljiva da preuzima pažnju svakog posjetitelja, a glazbeni žanr pritom zapravo postaje nebitan. Čak i u trenutku kad je Julijanu pukla šesta žica (pozor, šesta!!!), bend je pokazao takvu razinu vještine da je taj trenutak djelovao kao da je Julijan namjerno prepustio inicijativu ostalim članovima u solo akrobacijama. Žicu je ekspresno zamijenio. To bi trebao vidjeti Ian Siegal, koji moli kandidate u publici da mu netko zamijeni žicu. Ukratko, blues im teče u krvi. Uz to je Julijan doktorirao iz Hendrixa, to nije potrebno isticati, to je činjenica. U prvom dijelu nastupa izvanredna obrada skladbe Fire, u drugom Voodoo Chile (bend je nastup podijelio u dva dijela s 15-minutnom pauzom između). Naježila se koža posvuda i neprestano. Preko 100 ljudi doživjelo je sve do kraja, a na kraju, to jest malo prije dva ujutro, nikome nije palo na pamet pustiti bend s pozornice kad je nagovijestio da se druženje bliži kraju.
Tome je trebao slijediti i treći dio, jer se ovih dečki jednostavno ne možeš zasititi, ali je stvar nažalost došla kraju. Dva i pol sata šusa do daske. To je bend koji zna da uspjeh dolazi samo s teškim radom, garanjem i odricanjem. Zato su Prismojeni profesorji bluesa već u samom polazištu izuzetno snažan glazbeni kolektiv, koji vuče svoju inspiraciju iz korijena delta bluesa, pa sve dalje preko Chucka Berryja, u eru ekspanzije white bluesa (The Cream, Fleetwood Mac (“Peter Green” era!!!), John Mayall and Buesbreakers,…), tu je Albert King, spomenuti Hendrix,… Sve to pretaču u svoj dotjerani i sebi svojstveni glazbeni format, koji podaju izuzetno profesionalno. Zapravo u sjaju traganja za perfekcionizmom. Prismojenci su bend koji se uspinje. Ljudi nagrću na njihove koncerte. Ne zato što bi Prismojeni profesorji bluesa bili slučajna trendovska moda. Prismojeni profesorji bluesa nastali su upravo protiv svih trendova, da masi ponude ono čega je zakinuta. Skrivene i zaboravljene ili još neotkrivene dragulje glazbenog podzemlja. To je bend koji je sredinom prošlog lipnja otvorio koncert Ane Popovič u Kinu Šiška, a ove godine može odmah nastupiti pred Whitesnake u Hali Tivoli, koji dolaze k nama u srpnju. Štovatelj bluesa David Coverdale bio bi naime više nego očaran!
Galerija slika
